Potresno svjedočanstvo sestre poginule Dragane: 'Stajala je s koferom u ruci, a onda je nestala'
'Vikala sam joj da trči, da bježi. Vidjela sam je kako kleči, stoji i gleda me. Naišao je plamen i više je nisam vidjela. Samo je nestala', prisjetila se Nikolina.
U katastrofalnom požaru koj je prošli tjedan zahvatio omiško područje, život je izgubila Dragana Antešević (34). Njezina je mlađa sestra Nikolina Slavinić (28) za Slobodnu Dalmaciju ispričala trenutke užasa koje je doživjela te noći.
"Ja sam nju vidjela. Vikala sam joj da trči, da bježi. U jednom trenutku čak sam pokušala krenuti prema njoj, ali između nas su eksplodirali automobili i podignuo se plamen. Više nije bilo puta kojim sam mogla proći. A onda je ona samo nestala. Ta slika ostat će mi u glavi dok sam živa", ispričala je Nikolina.
Dvije su sestre u Omiš stigle kao sezonske radnice. Posao u Vili Charlotte na Balića Ratu pokraj Omiša Nikolini je prije tri godine pronašla upravo Dragana. Nikolina je radila na recepciji, a Dragana kao sobarica. U vili uz samu obalu i živjele su zajedno.
'Nisam vjerovala da plamen može doći do nas'
Te su kobne večeri Nikolina, Dragana i njihova starija kolegica radile svoju uobičajenu smjenu, a onda su u jednom trenutku primijetile požar. Nikolina je već viđala požare na tom području i nijedan se nije približio objektu u kojem je radila pa se ni te večeri nije puno uznemiravala.
"Sve do tog trenutka nisam vjerovala da plamen može doći do nas. Gosti su počeli panično izlaziti i pakirati se. Kada je nestalo struje, nastao je potpuni kaos. Mi još nismo ni znale da je naređena evakuacija", prisjetila se Nikolina.
Čekale su da iz objekta izađu svi gosti, a onda su se vratile po svoje kofere i sjele u službeni Caddy kako bi pobjegle od vatre i dima u kojem su se već gušile.
"Ne znam zašto smo se vratile po kofere. Već smo se gušile. Ipak smo ih uspjele staviti u Caddy. Upalila sam automobil i klimu i krenule smo iste sekunde", rekla je Nikolina.
Vila u kojoj su radile nalazila se uz samu obalu, ipak spas nisu potražile u moru već su krenule bježati na Magistralu koja vodi prema Omišu. Ubrzo je Caddy zahvatila vatra, a toplina u automobilu je postala nepodnošljiva. Nikolina je nastavila voziti zapaljeni automobil, pokušavala je pronaći mjesto na kojem bi ga mogla zaustaviti i izvući sestru i kolegicu.
Ipak, zbog prevelike topline motor se ugasio, zbog čega su sve tri izišle iz Caddyja i krenule trčati. Nakon nekoliko sekundu Nikolina je izgubila Draganu iz vida, a još uvijek ne zna kako se to dogodilo. Nastavila je bježati, nadajući se da je sestra iza nje.
"Kosa mi se zapalila. Trčala sam bosa, a automobili oko mene su gorjeli i eksplodirali. Plamen me pratio. Ne mogu vam opisati kako izgleda kada trčite, a vatra ide za vama", ispričala je.
U jednom se trenutku Nikolina okrenula i vidjela Draganu iza sebe. Stajala je stotinjak metara iza nje s koferom u ruci. Plamen je sukljao između njih, u tim sekundama dvije su se sestre posljednji put vidjele.
"Vikala sam joj da trči, da bježi. Vidjela sam je kako kleči, stoji i gleda me. Naišao je plamen i više je nisam vidjela. Samo je nestala", prisjetila se Nikolina.
Pokušala je doći do Dragane, ali zbog vatre koja se brzo širila, nije joj mogla prići. Do danas je, kaže, proganja kofer u sestrinoj ruci. Pita se je li joj oduzeo nekoliko presudnih sekundi. "Znam da se nisam mogla vratiti. Da sam krenula kroz taj plamen, poginula bih. Ali stalno mi se vraća ta slika. Ona stoji s koferom, gleda me i onda je više nema".
Nikolini je spas stigao u zadnji čas
Nikolina je nastavila trčati i udarati po vratima automobila koji su se pokušavali probiti kroz vatru. U jednom su se trenutku otvorila vrata jednog automobila u kojem su bile Natalija iz Stanića, njezina kći Kristina i pas.
"Molila sam ih da stanu. Govorila sam: “Ostala mi je sestra!“ Natalija mi je rekla: “Hoćeš li i ti poginuti?“ Samo me ugurala u automobil i odvezla. Ta mi je žena spasila život. Bog ju je poslao na to mjesto". Automobilom su uspjele doći do lunaparka na Priku, dalje se nije moglo zbog vatre.
Nikolina tada još uvijek nije znala da je ozlijeđena, telefon joj je bio na jedan posto baterije, ije imala pristup internetu, dokumente ni ikoga poznatog. Pokušavala je zaustaviti policajce, objašnjavajući im da je izgubila sestru, ali je vladala prevelika panika da bi joj itko pomogao. Mogla se jedino nadati da se Dragana uspjela spasiti.
Nije željela ući u prve autobuse koji su evakuirane vozili prema Splitu. Čekala je do posljednjeg kojim je mogla otići, uvjerena da će se sestra pojaviti čim ona napusti Omiš. Na kraju je morala ući te su ju odvezli u prihvatni centar u dvorani na Gripama.
Bezuspješna potraga za sestrom
U Splitu je Nikolina tijekom sljedećeg jutra razgovarala s policijom, inspektorima, pripadnicima Crvenog križa i drugim službama. Obraćala se svima za koje je mislila da bi mogli imati bilo kakvu informaciju.
Draganin su nestanak prijavili u policijskoj postaji, a u međuvremenu su stigli majka i Draganin suprug. Bezuspješno su zvali bolnice u Splitu te Hitnu u Omišu i Makarskoj.
Ubrzo su dobili informaciju da su u Split primljene dvije neidentificirane žene. Jedna od teško ozlijeđenih žena bila je njihova kolegica koja je s njima izišla iz vile. Ona je pronađena živa i prevezena na bolničko liječenje. Dragane i dalje nije bilo.
Pronađeno tijelo
Nakon gotovo cijele noći i dana potrage obitelj je u subotu dobila vijest da je na području požarišta pronađeno tijelo. U tom trenutku još uvijek nije bio poznat identitet niti spol preminule osobe. Ipak, zbog mjesta pronalaska tijela, Nikolina je znala da se dogodilo ono najgore.
Nakon što je pronađeno tijelo, Nikolina se vratila u vilu pokupiti ostatak stvari. Tada je stigla ekipa Hitne pomoći te pomogla njezinoj majci, koja je bila u stanju potpunog sloma.
Nikolina se još uvijek oporavlja od svojih ozljeda, prolazi svakodnevna previjanja opeklina te se teško oslanja na noge.
" Meni to nije bilo važno jer sam živa. Moje će rane zarasti. Ali ovo drugo... Ne znam kako će ovo ikada proći. Da barem nisam sve vidjela. Da nisam bila u tom paklu i gledala smrt u oči. Ne znam što me spasilo. Spasila me ta žena. Nju je Bog poslao na to mjesto. Sada sam došla do toga da više nemam ni suza. Plačem, ali suza više nema", ispričala je.
'To su traume'
Roditelji od te večeri teško spavaju, a majka u snu često doziva doziva Draganu, traži da je spase i dovedu kući. Ponekad budi Nikolinu i govori joj da mora krenuti na posao, kao da će se dvije sestre svakoga trenutka ponovno spremiti za radni dan.
"To su traume. Nas smo dvije bile jedine sestre. Sada smo ostali mama, tata i ja....", ispričala je Nikolina za Slobodnu Dalmaciju.