Psihijatar o potencijalnim Aleksićima koji su na slobodi: 'Uvijek treba procjenjivati rizik'

Psihijatar Goran Arbanas iz Zavoda za forenzičku psihijatriju Vrapče bio je vještak u najtežim zločinima u našoj zemlji. O profilima zločinaca, liječenju i učincima na društvo, razgovarao je s Teom Mihanović.

Ne referirajući se na konkretan slučaj iz Drniša, kakva su vaša iskustva s profilima sličnih ljudi?

Većinu kaznenih djela čine ljudi koji nemaju teže duševne smetnje. Samo manji broj osoba s težim duševnim smetnjama će počiniti neko protupravno djelo. I onda kad se posumnja da je u podlozi duševna bolest, onda se tijekom sudskog procesa provodi psihijatrijsko vještačenje kojim treba utvrditi boluje li osoba od neke duševne smetnje te ukoliko boluje je li ta duševna smetnja bila od odlučujućeg značenja za počinjenje djela. Jer, naravno, moguće je i da ljudi koji imaju neku duševnu bolest počine neko kazneno djelo iz nekog drugog motiva, a ne zbog duševne bolesti. U situacijama kada se utvrdi da je duševna bolest bila ta zbog koje je djelo počinjeno i da je zapravo upravo ona učinila to da osoba nije bila svjesna svojeg postupanja, tada se takve osobe upućuju na psihijatrijsko liječenje. Međutim, u velikoj većini slučajeva, nekakva europska i svjetska praksa je u preko 95 posto slučajeva, se utvrdi da ljudi čak i kad su bolesni počine djelo iz nekih drugih razloga i iz nekih drugih motiva. I tada se takva osoba upućuje na izdržavanje kazne.

RECIDIVIST BEZ NADZORA /

Tko je u sustavu zakazao? Odvjetnik: 'Radi se o svojevrsnom prebacivanju loptice'

Bili ste vještak na najtežim slučajevima koja su potresla Hrvatsku. Možete li pronaći poveznicu u tim slučajevima ili je svaki jedinstven?

Naravno da je svaki slučaj jedinstven kao što je svaki čovjek jedinstven. Dakle, svatko od nas je jedna i neponovljiva jedinka i uvijek treba procjenjivati svaku konkretnu osobu. Tako, recimo, možda ljudima koji nisu u području forenzike može biti neobično da jedna te ista osoba za jedno djelo može biti ubrojiv, a za drugo neubrojiv, a čak i kad se djela počine u stjecaju, odnosno u istom vremenskom periodu osoba i dalje može biti za neko djelo u brojeva za drugo, ne u brojeva. Dakle, uvijek je kod procjene ubrojivosti potrebno procijeniti ne samo postoji li duševna bolest ili ne, nego i koliko je ta konkretna duševna bolest imala utjecaj na počinjenje tog konkretnog djela.

Je li ovdje riječ tako reći o eksploziji trenutka ili se ovakvi slučajevi grade duže vrijeme?

Budući da ja počinitelja ne poznajem i s njim nisam razgovarao, na ovo pitanje ne mogu dati odgovor. Dakle, da bi se dala kvalitetna procjena nekoga, mora se razgovarati s tom osobom, mora se provesti cjelokupna dijagnostika, odnosno mora se imati direktan kontakt. Ovako na temelju filtriranih informacija iz medija, naravno da ne znamo što je od toga bilo u pozadini.

Cijela zemlja je u šoku i u strahu da se ne bi dogodila slična tragedija s nekim drugim potencijalnim Aleksićima koji nisu pod nadzorom. Kako gledate na to? 

Uvijek treba procjenjivati rizik s tim da, ponavljam, razlika je tko će taj rizik procjenjivati. Ako se radi o ljudima koji imaju prave duševne smetnje, tada to trebaju biti psihijatri, a ukoliko se radi o osobama koje su počinile djelo iz drugih motiva, tada to trebaju biti stručnjaci u drugim područjima, dakle kriminalisti, forenzički psiholozi itd..

Što je po vama onda važno sada kako bi se društvo smirilo?

Važno je da se provede istraga koja će ustvari pokazati o čemu se radilo i koja će osvijetliti sve okolnosti ovog konkretnog slučaja.