Marku je u 10 minuta nestalo 25 godina truda: 'Ostali smo bez kruha idućih sedam godina'

Strašan požar koji je poharao omiško područje iza sebe je ostavio spaljene kuće, automobile, poslovne objekte i golemu materijalnu štetu, a stanovnici sada pokušavaju vratiti život u normalu i sanirati ono što je vatra uništila.

O posljedicama požara za omiške poljoprivrednike, uništenim vinogradima i dugom putu do ponovne proizvodnje govorio je za RTL Danas Marko Mimica, vlasnik vinarije i jedan od predstavnika poljoprivrednika omiškog područja.

Vama je u ovom požaru stradalo 17 tisuća čokota vinove loze?

Da, 17 tisuća loza i 25 godina borbe s ovim brdom. Ovi prizori govore više od riječi jer su i tjedan dana nakon požara emocije još tu i teško pronalazimo riječi kojima bismo opisali ovu nezgodu koja nas je pogodila. Dvadeset i pet godina borbe i rada otišlo je u 10 minuta i mislim da je razdoblje od tjedan dana vrlo kratko da se glava ohladi i da se može nešto pametno kazati.

Znamo da je proces proizvodnje vina, odnosno grožđa, ovdje konkretno zaštićene dalmatinske sorte crljenka, proces koji od same sadnje zahtijeva nekoliko godina dok biljka stasa, zatim još nekoliko godina dok da prvi rod, a do kvalitete koja je nužna za dobro vino proći će godine.

Moja je procjena da će do prve berbe proći sedam godina. Sada je ovo proces vađenja trsova, žice i stupova. Treba ovu zemlju nahraniti i ponovno obraditi. Mislimo da ćemo sada okrenuti pa saditi djetelinu godinu dana kako bismo napunili zemlju dušikom i pripremili je za sadnju za dvije godine.

NOĆ PUNA STRAHA /

112 sekundi užasa kod Omiša: Pogledajte kako je vatrena stihija gutala sve pred sobom

Rupa koja će nastati traje tri godine. Vina u zalihama imate za neke dvije do tri godine, a što nakon toga, kada ostanete bez zaliha?

Nadamo se da mi kao privrednici nećemo ostati u sjeni događaja jer su ovo stvarno velike štete. Ovo su loze stare 25 godina, u naponu snage. Ovo je kruh cijeloj mojoj obitelji i jednostavno smatramo da bez državne pomoći ne možemo egzistirati. Proces traje sedam godina, a to je sedam dugih godina. Pravu krizu osjetit ćemo tek za dvije godine, kada budemo počeli saditi loze. Imali smo sreće što govorimo o crnom vinu koje svakako traži odležavanje pa ćemo moći premostiti ovo razdoblje od dvije godine, ali što ćemo idućih pet, to je pitanje.

Što Država kaže? Jesu li vam se već obratili iz Ministarstva? Neki spominju i protukrizne fondove, odnosno fondove koji bi nadomjestili štetu čak i u stopostotnom iznosu.

Nismo ni s kim razgovarali iz Ministarstva. Razgovarali smo sa Županijom, ali do nas dolaze vijesti da će Ministarstvo ići na stopostotnu subvenciju za konverziju vinograda, što je odlična vijest. Ali realno, ostali smo bez kruha idućih sedam godina. Ta loza treba vremena da počne davati urod i vraćati prihod. Jedino čega se bojim jest da ta loza koja će se posaditi neće doživjeti svoju berbu. Tu zapravo govorim da će bez državne pomoći biti jako teško.