Pilot kanadera koji je gasio najteže požare: 'Ne sjećam se da je ikad bilo kao ove godine'
Bojnik i pilot kanadera Ivan Dukić za RTL Danas govorio je o ovogodišnjoj požarnoj sezoni i po čemu je ona posebna u odnosu na prethodne
Danas nije bilo požara na kojima je trebala intervenirati protupožarna eskadrila, pa je u Zemuniku nakon intenzivnog razdoblja uslijedio jedan dan zatišja.
To smo iskoristili za razgovor o dosadašnjem tijeku protupožarne sezone s bojnikom Ivanom Dukićem, pilotom kanadera.
Kako sada vidite početak sezone? Je li ona intenzivnija nego prijašnjih godina?
Od prošle je godine intenzivnija, i to joj je baš karakteristika. Mogli bismo reći da je dosta agresivnija i dosta eksplozivna.
Čisti primjer za to je 22. lipnja, kada je šest kanadera istodobno u zraku na požarištima. S obzirom na to da imam 13 godina staža u protupožarnoj eskadrili, ne sjećamo se da je ikada tako bilo. Mislim da nije.
Imate li više sati naleta nego prijašnjih godina?
Ova sezona definitivno ima više sati naleta. Govorimo oko 360 sati naleta od početka sezone, dok smo u isto vrijeme prošle godine imali oko 180 sati. Pretprošle godine bilo ih je čak pet puta manje. Sezona je zaista krenula sprinterski.
Od početka protupožarne sezone, koji su bili najveći požari i najzahtjevnije intervencije?
Najveći požari bili su Vis, Korčula i sada Hvar.
Najzahtjevnija je bila Korčula. Požar je krenuo poslijepodne uz jak vjetar, zahvatio je ogromnu opožarenu površinu, a otegotna okolnost bio je i paralelni požar u Grebaštici, koji je oslabio naše zračne snage.
Kada je došla noć, očekivali smo poziv i sljedeći dan, međutim priroda je napravila svoje. Požar je, prema informacijama koje smo dobili, izazvao grom, a navečer je pala kiša koja nam je sljedeći dan puno olakšala posao. Tada smo uglavnom radili natapanje rubnih dijelova požarišta.
Na kojim ste intervencijama osobno sudjelovali i što je vama bilo najteže?
Sudjelovao sam na sve tri – na Visu, Hvaru i Korčuli.
Korčula je bila najteža. Kolega i ja bili smo s dva aviona na početku intervencije. Bilo je i promjena u broju aviona tijekom akcije, ali zbog velike opožarene površine, jakog vjetra i situacije na terenu, gdje pomoć vatrogasaca s kopna još nije stigla, to je bio najteži požar ove godine.
Koliko maksimalno smijete ostati u zraku? Koje je ograničenje?
Ograničenje je sedam sati, govorimo ukupno za posadu, odnosno 100 vodenih bombi - što prije dođe.
Mi obično od polijetanja do slijetanja budemo oko tri i pol sata u zraku, zatim imamo obaveznu pauzu od sat vremena. Tada se riješi gorivo, pregleda avion, posada se odmori i idemo ponovno na sljedeća tri i pol sata.
Ima li ova sezona do sada neke posebnosti i što očekujete u nastavku?
Ima. Upravo ta posebnost koju sam prije spomenuo – agresivan početak sezone.Posebnost je što su ove veće požare izazvali suhi neverini i grmljavina bez kiše, uz potencijalno jake vjetrove.
Svjedočili smo i požaru na Čiovu koji je nakon udara groma u roku od deset minuta dobio velike razmjere. Što se tiče budućnosti, evo čist primjer je današnji dan. Bilo je grmljavine kod Knina. Mislim da je zabilježeno 167 udara munja i bili su popraćeni jakom kišom. Otegotna okolnost bila bi da te kiše nije bilo.