Priča Ivice i Bobija slama srca: 'Daje mi ljubav do neba, a nebo nema granica'

"Idemo šetat malo, idemo na rekreaciju… evo vidiš, Bobi, hoćeš tako? Može, kako tebi paše", govori Ivica svom dugogodišnjem prijatelju dok se spremaju za još jednu šetnju. Bez obzira na vrijeme, pa čak i kad pada kiša, njihova rutina se ne preskače. Ako Bobi treba van, Ivica bez razmišljanja vadi tačke – i spremni su.

Njih dvojica nisu običan vlasnik i pas. Oni su najbolji prijatelji. Iako vole duge šetnje, ovakvo vrijeme brzo ih vrati kući. No, tamo ih čeka ono jednako važno – vrijeme za ručak i nježnu brigu.

"Što si stariji, to ti je život slađi", kroz smijeh govori Ivica dok hrani Bobija: "Ajde, Bubi, jedi još malo".

Briga o Bobiju dio je njegove svakodnevice. Hrani ga, donosi mu vodu, a čak mu je i krevet smjestio tik uz svoj. Sve kako bi mu bio što bliže.

"Ovo je čamac koji sam kupio za Bobija", objašnjava Ivica: "Kad ja obavljam poslove i moram raditi, a nema tko drugi paziti, Bobi ide u svoj čamac da sam ja siguran i mogu se opustiti". No, opuštanje nije uvijek lako. Bobi je već u poznim godinama i zdravlje ga sve češće izdaje.

"Slabo čuje, slabo vidi, slab je na zadnjem kraju, tumor ima kao kruška… ali, hvala Bogu, imamo sve uvjete da mu produžim život bez patnje", kaže Ivica.

SUZE RADOSNICE /

Zaprosio je na blagajni gdje su se upoznali: Jednostavna gesta koja je sve oduševila

'Dokle god ga ne boli, brinut ću se za njega'

Njegovo pravilo je jasno – dokle god Bobi ne trpi bol, jede, pije i može hodati, brinut će se za njega. A jednom je već dokazao koliko je daleko spreman ići. Nakon moždanog udara, Bobi nije mogao hodati. Ivica ga je, doslovno, ponovno učio prvim koracima.

"Uzeo bih plahtu ili ručnik ispod njega, iznio ga van i tako smo hodali danonoćno, od osmog do jedanaestog mjeseca. I Bobi se polako ravnao… i bogami, izravnao se", prisjeća se: "Što mi je Bog dao, to mi je dar od Boga".

Njihova priča traje već 15 godina, otkako je Ivica Bobija pronašao na sajmu. Od tada su nerazdvojni. Njihova posebna veza nije prošla nezapaženo – mnogi su se uključili i pomogli donacijama za hranu i lijekove.

"Ljudi su dragi, divni… svima se zahvaljujem", kaže Ivica kroz suze: "Imamo Bobi i ja sve što nam treba". Iako zna da će se jednog dana morati oprostiti od svog prijatelja, Ivica vjeruje da taj trenutak još nije došao. S njim se slaže i veterinar.

"Kada životinja izgubi kvalitetu života – kad ne može sama jesti, obavljati nuždu ili se više ne veseli vlasniku – tada govorimo o kraju", objašnjava veterinar Branimir Rebselj: "Ali ono što vidimo kod Bobija je jedna jako lijepa priča o vezi između vlasnika i životinje. Priča za film".

A možda je Ivica to najbolje sažeo vlastitim riječima: "Nikad nisam imao takvog prijatelja – pouzdanog, iskrenog. Ljubav vam daje do neba, a nebo nema granica". I dok god ta ljubav traje, traje i njihova svakodnevica – još jedna šetnja, još jedan zajednički dan.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!