Blagoslov konja okupio Slavonce iz cijele regije: 'Osjete sve - i strah, i ljubav, i tugu i sreću'
'Spremanje je krenulo ranu ujutro oko 7 sati, prvo su se konji nahranili, onda smo ih okupali, namazali ormu, namazali kopita, očetkali ih'
Tradicionalna manifestacija "Posvetio sam o Đurđevu konje" privukla je u mjesto Koška kod Našica konjogojce i brojne posjetitelje koji vole konje.
Blagoslov konja o blagdanu svetog Jurja i molitva za njihovo zdravlje i sigurnost običaj je koji traje od vremena kada su konji slavonskim seljacima i zemljoradnicima bili najveća pomoć u poslu, ali i više od toga. Od ranog jutra u seoskim dvorištima – pripreme za veliki događaj.
"Spremanje je krenulo ranu ujutro oko 7 sati, prvo su se konji nahranili, onda smo ih okupali, namazali ormu, namazali kopita, očetkali ih", kaže Lana Lalić iz Nove Gradiške.
Uslijedilo je uprezanje konja u zaprege, pazilo se na sve detalje, a posebno na one najvažnije.
"Stavljamo ogrlje, to vam je u biti kočnica", kaže Ilija Berečić iz Vinogradaca.
Zaustavljalo se i konje, nestrpljive da krenu, a bilo je i poljubaca. "Osjete sve i strah i ljubav i tugu i sreću, sve osjete", kaže Lana.
Nije zabava bez pjesme
U seoska dvorišta stigli su prijatelji i gosti, a uredili su se i šeširi bećara, pa su krenule i zaprege i pjesme. "Mili Bože da sam muška glava, ne bi bilo većega bećara, ne bi bilo većega bećara", zapjevale su djevojke.
Svečanim mimohodom kroz selo konji s jahačima i zapregama stigli su do Kapelice svetog Jurja, zaštitnika vitezova i konja. Nakon molitve, konji koji su nekada bili nezamjenjivi u poljoprivrednim radovima su i posvećeni. "Kao što je nekada bilo da se posvete konji, da budu živi i zdravi, da dobro rade", kaže Zdravko Kadežabek iz Dolaca.
"Konj bio glavni oslonac, on je pridonosio hrani, on je pridonosio svemu, vi niste mogli polje obraditi ako niste imali konja", kaže Ivica Jurišić iz Nize.
'Bez konja - ni radit ni živit'
Danas se, kažu, bez konja može raditi, ali se ne može živjeti. "Jednostavno ne možemo zamisliti život bez njih, toliko smo se vezali, toliko su nam dragi", kaže Fabijan Semialjac iz Koške.
A zahtijevaju dosta pažnje i skrbi. "Morate ih ujutro hraniti, navečer, timariti, kupati, trenirati, učiti i što više radimo s nijma – pametniji su", kaže Ilija Berečić.
I pri jahanju pružaju neopisiv osjećaj kojeg se sjeća i bećar u devetom desetljeću života.
"Ma prašilo se i po selu i po feštama, svuda se prašilo", kaže Milan Kovačević iz Koške.
Veza Slavonaca i konja je kažu – neraskidiva. "Konji, tradicija, Slavonija, Slavonac, ovo plavo nebo, to je sve jedna sinergija", kaže Dario Vrbanić, predsjednik Konjogojske udruge Koška.
Konji s jahačima i zapregama napravili su i zavjetni krug oko kapelice svetog Jurja s porukom da će ovu tradiciju i ljubav prema konjima čuvati zauvijek.