U Otočcu birali najljepše konje: 'Držimo ih iz ljubavi, nema tu zarade'
Iza svake uređene grive, koraka u izložbenom krugu i osvojene titule stoje godine rada, ljubavi i ponosa
'Najljepša griva Gacke' birala se u Otočcu, gdje su uzgajivači, ljubitelji konja i brojni posjetitelji pokazali koliko Lika s ponosom čuva svoju tradiciju.
Za mnoge Ličane konj je mnogo više od životinje. On je dio obiteljske povijesti, svakodnevice i načina života. Zato se na ovakvim susretima ne govori samo o izgledu konja, nego i o ljubavi koja traje generacijama.
"Ovdje dođu ljudi koji vole konje, i sam sam takav koji držim konje iz ljubavi", rekao je Milan Dušević iz Gospića.
Slično govori i Darko Rukvić iz Brinja, koji kaže da u uzgoju nema velike zarade, ali ima puno emocije i tradicije.
"Ja imam konje, volim to, držim ih iz ljubavi. Nema neke zarade, ali ljubav prema konjima je od pamtivjeka. Moj otac i djed i tako", rekao je.
Strogi kriteriji
Počešljane grive, uređeni konji i posljednje pripreme prije izlaska pred suce pokazali su koliko truda stoji iza svakog nastupa. No za izbor najljepšeg nije dovoljna samo ljepota. Stručno povjerenstvo ocjenjuje mnogo toga.
"Hrvatski hladnokrvnjak mora biti najmanje od 150 do 160 visine, obujam preko 200 centimetara, obujam cjevanice mora biti od 22 do 28, 30. To je ipak robusniji konj i daje se naglasak da to izgleda čvršće i jače", rekao je Miško Šklemper, predsjednik Središnjeg saveza uzgajivača hrvatskog hladnokrvnjaka.
'Mi stoku zovemo blago'
Konj je nekada bio nezamjenjiv pomoćnik u radu, a danas ga je u većini poslova zamijenila mehanizacija. Ipak, njegova vrijednost u Lici nije nestala.
Da će se tradicija nastaviti, pokazuje i mlađa generacija. Lovro Pereć iz Švice kaže da su mu konji hobi i da ih jako voli.
"Veliki su i jaki. Lijepi su", rekao je Lovro.
Za Ličane riječ blago ima posebno značenje. Nije riječ o zlatu ni dukatima, nego o životinjama od kojih se nekada živjelo i koje se i danas poštuje.
"Konj je na neki način sveto blago. Mi tu u Lici našu stoku zovemo blago. Nije to blago ono zlato, dukati. To je naše blago jer se nekada od njega živjelo", rekla je Ivana Prpić, predsjednica Udruge uzgajivača konja Sokol.
Iza svake uređene grive, koraka u izložbenom krugu i osvojene titule stoje godine rada, ljubavi i ponosa. U Lici, gdje je konj stoljećima bio oslonac čovjeku, ta se tradicija i danas čuva.