Jedan od najuglednijih hrvatskih psihijatara o ubojici iz Drniša: 'Struka to ne smatra bolešću'

Da Srđan Mlađan nije zbog dobrog vladanja pušten na slobodni vikend iz zatvora, ne bi ubio policajca dok je pljačkao banku.

Da Kristijan Aleksić nije dobio manje godina zatvora nego što je prvoj žrtvi zadao uboda nožem, možda bi i 19-godišnji Luka bio živ. Greške istog sustava nisu jedino što povezuje monstrume, kaže za Direkt čovjek koji je pratio gotovo sve najteže zločine u Hrvatskoj 21. stoljeća, autor dokumentarnog serijala "Dosje Jarak".

"I jedan i drugi su ubojice. Aleksić je recidivist, evo vidjeli smo da jest. Za Mlađana to ne možemo tvrditi, naravno, jer je još uvijek u zatvoru. Međutim, ponovit ću po tko zna koji put - vjerujte ljudima koji rade u zatvorima, slušajte što oni govore jer oni su 15, 20 ili 30 godina proveli s tim ljudima", kaže Andrija Jarak.

Doznalo se tako da je Aleksić u zatvoru u Lepoglavi napao zatvorenika daskom za rezanje i teško ga po vratu ozlijedio preklopnim nožem. U zatvoru je izazvao ukupno 31 incident.

"To mora pisati u službenim zatvorskim dokumentima. Sigurno je da su i stražari, njihovi zapovjednici i upravitelji zatvora upozoravali na to, međutim očito se ništa nije dogodilo", ističe Jarak.

SUSTAV ZAKAZAO? /

Ovo je kronologija zločina Kristijana Aleksića: Ubio, uznemiravao, ali sudu nije bio prioritet

Ubojstvo 22-godišnje Marijane Sučević

Detalje prvog ubojstva, kada je kao 18-godišnjak ubio 22-godišnju susjedu Marijanu Sučević iz Prgometa, otkrivaju tekstovi Večernjeg, u onom s početka suđenja piše da joj je "...prišao s leđa i ranio posebno obrađenim nožem za kruh. Izbrusio je, naime, oštricu i ojačao dršku metalnom cijevi, a na šake navukao kožnate rukavice."

U tekstu o prvoj presudi piše da je "odlučio ubiti gledajući akcijske filmove, kako muškarci ubijaju vatrenim oružjem. Zapazio je da mu na te scene skače adrenalin... Htio je provjeriti je li i on sposoban za takvo što." A kasnije se otkrilo i da je "bio je vjeran poklonik kulta smrti i Sotone. Ormar je isrctao simbolima 666."

Isto tako, detalj s izricanja kaže da je "čuvši presudu upitao policajca koliko je sati. Bilo je malo prije podneva. - Super, taman na ručak - zadovoljno je komentirao Aleksić.

A povratak kući nakon odslužene kazne opisala je Milena Perčin iz Drniša, zdravstvena djelatnica u mirovini i poznanica njegove majke. "Kad su najavili da on dolazi kući, svaka majka bi se veselila da joj dijete izlazi iz zatvora, ona je plakala. Znači, bila je svjesna svega što je čeka", priča Perčin.

Čak su mu i osude za dvije teške krađe bile izbrisane iz dosjea, na slobodi je bio čist, iako su svi Drnišani znali o kakvom čovjeku se radi. "Kad gledam sve što je napravio, i u zatvoru i prije zatvora i svašta nešto, onda smatram da smo svi mi ovdje koji živimo njemu na dohvat ruke bili ugroženi", zaključuje Milena Perčin.

RECIDIVIST BEZ NADZORA /

Tko je u sustavu zakazao? Odvjetnik: 'Radi se o svojevrsnom prebacivanju loptice'

Košuta: Struka psihopatiju ne smatra bolešću

Još u zatvoru vještaci su zaključili da Aleksić ima trajni poremećaj ličnosti. Kako za Direkt tumači psihijatar Milan Košuta, problem je što struka psihopatiju mahom ne smatra bolešću, za razliku od psihoze.

"Radi se o tome da je psihoza nešto što se može liječiti s antipsihoticima, a psihopatija je također bolest, ne znamo kako do nje dolazi i zasad nema lijeka. Po mom mišljenju, većinu psihopata bi trebalo što duže izolirati. Amerikanci su jednostavni u tome, odi ti na doživotnu robiju pa ćemo mi lako", ističe doktor Košuta.

Nešto slično bi, kaže Jarak, trebala biti posljedica i tragedije u Drnišu. "Rješenje ovih slučajeva je vrlo jednostavno, 40 godina, u zbroju 50, doživotna kazna zatvora. 40, 50, doživotna. I kad ode pod ključ osoba na 40 ili 50 godina, riješio si sve probleme", smatra Jarak.

Samo, neki su problemi dublji, kako i ovaj slučaj pokazuje. "Mislim da moramo proglasiti da je nasilje i agresija nacionalni problem, da je to jedna od najvažnijih stvari, a ne ove gluposti kojima se bavimo. Za početak. I onda uključiti što više pametnih i kreativnih ljudi koji će svaki sa svoje strane doprinijeti da se količina nasilja u sredini smanji", zaključuje Milan Košuta.

Reakcije javnosti na ubojstvo u Drnišu pokazuju da nešto hitno treba mijenjati. Da se više ne ponovi da netko - nakon ubojstva, krađa, napada - slobodno živi, izrađuje oružje, a okolina u strahu čeka trenutak kada će zlo ponovno udariti.