Bivši sudac Šerić otkrio je li mu se ikada dogodilo da slučaj stoji u ladici dvije i pol godine

Nakon ubojstva maturanta u Drnišu i inspekcije šibenskog Općinskog državnog odvjeništva, koja je potvrdila propuste u slučaju Kristijana Aleksića, glavni državni odvjetnik Ivan Turudić najavio je izmjene u kaznenom zakonu kazavši da bi trebalo uvesti institut doživotnog zatvora.

Profesor Aleksandar Maršalevski s Katedre za kazneno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu u RTL Direktu preporučio je uvođenje norveških mjera. "Trebalo bi uvesti sigurnosnu mjeru koju imaju Norvežani, a to je sigurnosni smještaj, za opasne zatvorenike i opasne počinitelje kaznenih djela, jer neki počinitelji uz sve te mjere su i dalje opasni bez obzira na nanogicu."

Norveška je zemlja koja ima male zatvore, prosječnog kapaciteta za 70 zatvorenika, u kojima psihijatri i sociolozi rade s osuđenicima. Hrvatska pak, ima prenapučene, velike zatvore u kojima nema dovoljno stručnog osoblja. Teško ćemo kopirati norveški zatvorski sustav, ali planiramo kopirati njihov nadzor ubojica.

Sve novosti, ali i probleme hrvatskog pravosuđa u RTL Direktu kod Mojmire Pastorčić komentirao je bivši sudac i odvjetnik Branko Šerić. 

DVIJE GODINE TURUDIĆA /

Pavlek, Mateša pa onda i propusti u slučaju Aleksić: Nikad više pitanja za šefa DORH-a

Ima li smisla doživotni zatvor, ako je maksimalna kazna od 50 godina dosuđena samo pet puta?

Mislim da ima smisla. Nažalost, zadnjih desetak, mogu reći čak i 20 godina, došlo je do takvih pojavnih oblika ubojstava, načina počinjenih tih kaznenih djela od jako mladih osoba. Mislim da i najteža kazna, koja je sad predviđena, dugotrajnog zatvora od 50 godina, nije dovoljna da spriječi takve osobe sa psihopatskim i sociopatskim karakteristikama njihove osobnosti.

Vi ste radili kao sudac. Je li vam se ikada dogodilo da vam je slučaj bio u ladici dvije i pol godine? Može li se to dogoditi?

Nikad. Meni se nije dogodilo. Ne bi ni danas da i danas radim kao sudac. Može se dogoditi, ali mislim da zaista moraju postojati posebno objektivne okolnosti. Koje su to okolnosti, zaista ne znam. Možda mali broj sudaca, možda opterećenost jednim predmetom, jer smo svjedoci da nam se događaju optužnice protiv sedamnaest i više osoba. Teško je organizirati raspravu u tom jednom predmetu, svi ostali predmeti pate.

Međutim, treba naći načina da se i ovi drugi predmeti, a kad se prepoznaju, kad sudac prepozna da taj predmet leži kod njega, da tako kažem, a prijeti opasnost da se nešto izrodi iz tog predmeta, da unutar tog spisa postoje osobe koje su latentna opasnost između njih, između oštećenika i okrivljenika. To treba znati, predmete koji su ti došli.

Čuli smo posljednjih dana da je problem preopterećenost i mali broj sudaca, je li onda sad trenutak za reorganizaciju i promjene?

Mislim da je krajnji čas, da je to trebalo i prije. Jer ako na jednom sudu ima manjak sudaca, onda treba pojačati taj broj sudaca. Treba intervenirati u Zakonu o redovnim sudovima da se izvrši preraspodjela sudaca. Jer nisu svi sudovi jednako opterećeni.

Je li stvarno moguće da prekršajni sudac kad odlučuje nema uvid u kriminalni dosje zatvorenika?

Moguće, ali nije to problem provjeriti. Jer pogotovo sudac za prekršaje je usko vezan uz policiju sa svoga područja. Usko je vezan i uz sredinu u kojoj sudi, pogotovo u malom mjestu, u malom gradiću. I on mora znati čiji mu je i kakav mu je spis došao. Pa ako nema tog podatka o osuđivanosti, primi se telefona i dozna u sekundi.

'JA SAM MINISTAR' /

Habijan: 'Okvir za doživotni zatvor bit će tu, ali suci su ti koji odlučuju koje će alate koristiti'

Što kažete na jedan od ovih prijedloga o strožem nadzoru ubojica nakon izlaska iz zatvora?

To je dosad bilo manjkavo. Uopće nije postojalo. Dakle, nužno je da se to napravi na način, možda ovako kako je profesor rekao, na norveški način. A i činjenica je da ove famozne nanogice, malo nespretan izraz, uopće u praksi nisu zaživjele.

Zašto je to tako?

Ne znam. Valjda je nekome u MUP-u, koji je za to zadužen u policiji, dosadnoo stat uz taj ekran, gledat u ekran i pratit dojavu gdje se taj okrivljenik kreće. Ne znam čemu. A imamo ih. Znam da smo ih naručili, dobili. Čak sam u svom jednom predmetu imao taj slučaj, pa su jednostavno to prekinuli s tim. Osobu su vratili u istražni zatvor, što je daleko skuplje nego da je u svojoj kući i da ima nanogicu.

Znači, uopće u svojoj odvjetničkoj praksi niste imali slučaj da je netko dobio tzv. nanogicu?

Evo jednu osobu sam imao. Jedinu osobu.

Imamo li mi dovoljno ljudi u sustavu da se sve najavljene promjene i provedu? Da se prate ubojice kad izađu iz zatvora.

Ima. Samo ih treba zaposliti. Ima mladih, ambicioznih, pametnih ljudi, i psihijatara i sociologa za socijalni rad, i sociologa u zatvorskim ustanovama, do stručnih osoba za penalni sustav, dakle pravnika.

Taj postpenalni dio je kod nas potpuno zanemaren. Nikad nije bio riješen. Dakle, sad je zadnji čas da se osobe, pogotovo ako se sve ove stručne osobe tijekom trajanja zatvora uključe i promatraju tu osobu, ako treba 13 godina, 12, 20 godina. I da se onda procijeni koliko je duga ta opasnost, možda i doživotno.

ZBOG ČEGA? /

Mišić uskoro izlazi iz zatvora, Paravinji ublažili presudu: 'Sudovi nisu spremni izricati najteže kazne'

Mislite li da je postojala adekvatna briga o njemu (Aleksiću) nakon što je izašao iz zatvora, da su se rješavali slučajevi kada su trebali, bi li on bio na slobodi uopće?

Morao bi biti jer je ograničeno trajanje zatvora presudom. Ali ovaj postpenalni sustav da je postojao, pitanje je bi li došlo do ovog tragičnog događaja.

U slučaju Edija Mišića sutkinja zločin nije okvalificirala kao teško ubojstvo jer 'žrtva nije teško patila'... Postoji li problem u kvalificiranju ubojstva teškim ubojstvom?

To ne bi smio biti problem. Tu kvalifikaciju, činjenični opis i pravnu kvalifikaciju počinje s tim državno odvjetništvo. Dakle, zamjenik koji ima taj predmet. I sud je vezan tim činjeničnim opisom i pravnom kvalifikacijom. Sud ne može ići na teže. Može ići na blaže. Prema tome, ako je netko optužen za teško ubojstvo ili na okrutan način, bilo kojih tih oblika koji su predviđeni zakonom, onda sud mora tako suditi. Ne može suditi teže.

A sad u konkretnom slučaju, je li to na osobito okrutan način, jer nije važna samo patnja. Važan je i način.

Da imate mogućnost, što biste još promijenili u hrvatskom pravosuđu?

Promijenio bih ili dopunio Zakon o sudovima na način da predsjednik suda inicira hitnu popunu kadra ako ga nema. I da ministarstvo ili Državno sudbeno vijeće, ili u kombinaciji, dozvole predsjedniku suda da povuče suce s općinskih sudova na županijski sud ili s jednog područja na drugo područje i da to ide odmah. Da se ništa ne treba čekati jer neki sudovi su opterećeni, a neki su manje opterećeni.