Legendarni Mićo Dušanović o danu kad je Ivanišević osvojio Wimbledon: 'I ja sam bio praznovjeran'

Gdje si bio, gdje si bila 9. 7. 2001. duhovito je danas pitao Hrvatski teniski savez na svojim društvenim mrežama, jer svi dobro znamo gdje smo bili na taj dan. Dan kada je Goran Ivanišević osvojio Wimbledon. 

Igralo se u ponedjeljak, ne u nedjelju, na tribinama je bilo živo, meč je trajao tri sata, a peti set vječno. I onda se dogodilo ono što nije nikad - 125. igrač na svijetu, koji je na turnir došao s pozivnicom osvojio je Wimbledon.

A dan poslije Ivaniševića je na rivi dočekalo više od 100 tisuća ljudi. I na kopnu i na moru slavio se njegov prvi Grand Slam. On se pred punom rivom skinuo u gaće i pobjedu posvetio prijatelju Draženu Petroviću. 

'Uživajte, gledajte, plačite, skačite'

Svi pamte i riječi Miće Dušanovića "Uživajte, gledajte, plačite, skačite - Goran Ivanišević je pobjednik Wimbledona!" Legendarni komentator prisjetio se u RTL Direktu te rečenice i atmosfere toga dana. 

U jednom momentu rekli ste, nemojte se suzdržati, plačite. Plakali ste i vi.

Jesam, morao sam progutati dvije, tri knedle, ali uspio sam.

Čega se vi sjećate? Znam da ste jednom ispričali da ste jedva stigli?

Ja sam stigao u zadnji čas, jer iz nekih razloga su tada u televiziji rekli da sve treba raditi iz studija, a ne s lica mjesta. Došao sam, ali direktno iz taksija u kabinu i stavio slušalice. Ovaj kolega u Zagrebu je rekao 'vani si'. Bez papira bez ijednog papira, ništa nisam imao. Na tim velikim turnirima dobiješ biografije, statistike. Nakon jedno 20-ak minuta se ušuljao jedan stariji kolega iz BBC-a, kojeg sam poznavao i donio mi taj bunt papira da mi pomogne.

ZVIJEZDE TRIBINA /

Wimbledon traje još kratko: Pogledajte tko je sve od slavnih pratio legendarne mečeve

Nekad sam imala osjećaj kad ste prenosili mečeve od Ivaniševića, kao da ste se njemu obraćali, a ne gledateljima. Vi kao da ste bili njegov psiholog.

Ja sam igrao s njim. Ja sam bio igrač, ja sam se natjecao. Jednostavno sam ušao u druge igrače. Ja sam pokušavao tako raditi prijenos. Za mene nije postojala statistika, već ono što se događa na terenu u tom trenutku. Nekad trebaš šutjeti. Nekad trebaš nešto sitno reći.

Ivanišević je jednom komentirao da sam prije gledao svoje mečeve uz komentare Miće Dušanovića drugačije bi igrao.

Ne znam što mu bilo kad je to rekao. Goran da je igrao, a da ga je savjetovao Goran trener, to bi bila dobra stvar jer on danas kao trener je genijalac. Ali to je nešto sasvim drugo. Ti kad si igrač, ti igraš, promašivši, baš te briga, ti si promašio. Trener? Sve na njegovim leđa - nije dobar, ovo mu nije dobro rekao. On treba ući u psihologiju tog čovjeka. Više ti nisi zvijezda. Ti si pomoćnik zvijezdi. A sve je to Goran dokazao u kratkom vremenu i vidi se napredak igrača s kojima je on radio i unio je nešto. Ne samo servis. Servis je svakako svima popravio. Vodio je Đokovića. Vodio je Čilića. Obojica su osvajali Grand Slamova. Sad me zanima što će s ovim malim Francuzom biti. Dobar je materijal, ali treba vremena.

Znam da je Ivanišević uvijek ponavljao da je gledao Teletubbiese, da je nosio te iste čarape. Ali i vi ste praznovjerni bili? 

Moraš biti praznovjerni jer si ti kriv dok je fulao. Uzmeš olovku i ta olovka je morala biti ista. Nekad sam ovako stajao i nisam se micao jer je u tom trenutku napravio super potez pa sam rekao ja se neću micati dok god ne fula. Moraš biti praznovjerna. Znaš da kad pada avion, svi su vjernici.

ENGLESKA TRAVA /

Poznato je finale ženskog Wimbledona: Ova zemlja opet dominira

Jeste li pričali nekad s njim o svemu tome nakon svih ovih godina?

Nažalost ne. Ja sam se držao malo sa strane. Uvijek ako netko nešto treba tu sam. Puno sam pomagao dok su bili juniori mnogima. Moram pohvaliti Ivana Dodiga koji me je zvao na otvaranje akademije u Međugorju. Svaka mu čast. On je izuzetno uspješan igrač izuzetno, toliko Grand Slamova osvojio da i ja ne znam više broj, a mnogi ne znaju za Ivana Dodiga. To je sramota. Danas je u finalu gdje je Pavić. Ne govori se. Zamislite da je single netko u finalu što bi bilo.

Zbog čega svi i 25 godina nakon Wimbledona i njegove pobjede i dalje proživljavaju dramatično i toliko sretno tu priču?

Ja sam puno ljudi sreo koji su rekli da kad gledaju snimku, da se boje da će Goran izgubiti. To je bio za nas jedan neostvareni san. Nakon tri izgubljena finala, ti dođeš četvrti put kad nemaš nikakve šanse. 'Ti si s pozivnicom, tamo razbijaš rekete. Ne, nisi u formi i izgubio si tamo neke sitne turnire. Nemaš pojma i vrati se'. Naša nogometna reprezentacija je imala nekad sreće, sad nije imala sreće. Sve se to vrti, vrti, vrti. Samo mi je žao da je sport izgubio jednu draž otkada je ušao novac i kladionice postale glavni sponzor. Olimpijske igre gube sa širenjem nepotrebnih sportova, ovo je Svjetsko nogometno prvenstvo s nepotrebnim širenjem broja reprezentacija. Biznis malo guši sport.