Profesor Grgić: 'Cijene poljoprivrednih proizvoda bi mogle porasti oko 20 posto'
Profesor Ivo Grgić u RTL Direktu govorio je o utjecaju toplinskih valova na proizvodnju hrane
Svako ljeto, s dolaskom suše i sve češćih toplinskih valova, ponovno se otvara pitanje treba li hrvatska poljoprivreda mijenjati ono što uzgaja.
Hoćemo li jednog dana gledati maslinike u Zagorju, mandarine u Slavoniji ili čak avokado u Dalmaciji? O tome treba li mijenjati kulture ili način proizvodnje, u Direktu RTL-a razgovarali smo s profesorom Agronomskog fakulteta u Zagrebu Ivom Grgićem.
Je li vrijeme za promjenu kultura?
Mislim da nije. Vrijeme je da mijenjamo tehnologiju proizvodnje. Što ćemo posijati umjesto kukuruza ili pšenice, a da ta kultura lakše podnese visoke temperature i manjak vode? Ono što možemo promijeniti jest priprema i obrada tla, možemo mijenjati sortiment, uvoditi nove kultivare i prilagođavati način proizvodnje.
Dakle, nema sadnje banana?
Ne, ne. Mislim, može se i to raditi, ali to je više pošalica kojom želimo upozoriti da situacija nije bezazlena. Moramo puno bolje gospodariti našim najvažnijim resursom – vodom. Kada govorimo o potrošnji vode, nije riječ samo o čaši vode koju popijemo ili juhi koju pojedemo. Primjerice, i kravata koju imate na sebi morala se proizvesti, a za to je također bila potrebna voda. To se naziva vodni otisak. Svakome od nas dnevno je, kroz sve što koristimo i trošimo, potrebno oko 3000 litara vode. Bez hrane se može lakše nego bez vode.
Hoće li zbog ovih vrućina poskupjeti hrana?
Ove godine nema nijednog razloga da hrana poskupi zbog rasta cijena poljoprivrednih proizvoda. Kada govorimo o hrani, govorimo i o prerađevinama u kojima poljoprivredni proizvodi čine samo jedan dio cijene, dok ostatak otpada na druge troškove, poput energije. Ako energija poskupi, rast će i cijena hrane. No ne treba očekivati nagli skok cijena poljoprivrednih proizvoda.
U Hrvatskoj, ali i u Mađarskoj, Italiji i Grčkoj poljoprivrednici govore kako je ovo nezapamćen toplinski val. Hoće li cijeli lanac proizvodnje ipak osjetiti posljedice?
Ove godine ne očekujem veće posljedice jer postoje veliki tokovi poljoprivrednih proizvoda i hrane koji su već na tržištu. Hrvatska danas ima voće i povrće iz drugih zemalja Europske unije, ali i iz trećih zemalja. Međutim, ako sljedeća godina bude slična ovoj, a nitko nema kristalnu kuglu da to može predvidjeti, postoji mogućnost da cijene poljoprivrednih proizvoda porastu oko 20 posto, a onda će logično porasti i cijene hrane koju konzumiramo.
Za čak 20 posto?
Da, ali nemojmo zaboraviti – najskuplja je ona hrana koje nema.
Posljednjih dana svi ističu suncokret. Što se događa s tom kulturom? Trebao bi biti otporniji na ovakve toplinske udare.
Suncokret je ove godine jedina ratarska kultura kojoj su povećane površine. Površine pod kukuruzom i sojom nešto su manje. Suncokret je osjetljiv u dvije faze razvoja – tijekom cvatnje i nalijevanja zrna. Ako suša potraje, postoji opasnost da zrno neće biti dovoljno razvijeno pa će prinos biti manji. No, ako dođu najavljene oborine, ne bi trebalo biti većeg pada proizvodnje. Najveći teret osjetit će proizvođači jer će ostvariti manji prihod. Hrvatska je ipak u suficitu kada su u pitanju suncokret, soja i kukuruz pa ne očekujem ozbiljnije poremećaje na domaćem tržištu.
Hrvatska ima Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama do 2040. godine, u kojoj se mnogo govori o poljoprivredi. Je li to ostalo samo mrtvo slovo na papiru, čini država čdovoljno?
Ovaj put moram malo braniti državu. U ovom procesu sudjeluju tri ključna čimbenika. Prvi je država, koja kroz različite mjere može potaknuti promjene. Drugi su sami poljoprivredni proizvođači, koji također moraju dati svoj doprinos. Treći su znanost i struka, koje trebaju razvijati nove tehnologije, sorte i pasmine kako bi se lakše prilagodili klimatskim promjenama.
Kažete da svi trebaju dati svoj doprinos
Mislim da država uglavnom postavlja stvari dosta solidno, ali često izostaje odaziv s terena. To je problem o kojem se rijetko govori. Primjerice, kod afričke svinjske kuge bavimo se divljim svinjama, a ne rješavamo glavni problem – usitnjenu proizvodnu strukturu. U Hrvatskoj imamo oko 160 tisuća proizvođača, većinom obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Bez okrupnjavanja proizvodnje teško je očekivati ozbiljniji iskorak.
Tko bi trebao provesti to okrupnjavanje?
To moraju pokrenuti sami proizvođači. Poljoprivreda je danas proizvodnja profita. Treba zaboraviti romantiziranu sliku pijetla koji kukuriče i svinje u dvorištu. Ovdje se mora moći zaraditi. Mladi neće ostati u poljoprivredi zbog ljubavi prema tom poslu. Ako im se omogući da u poljoprivredi mogu zaraditi pristojnu prosječnu neto plaću, onda će se njome baviti. Bez toga teško.
Za kraj, napisali ste knjigu u suradnji s našom kolegicom s portala Net.hr Katarinom Dimitrijević Hrnjkaš. Uskoro izlazi. O čemu je riječ?
Ono što nije zapisano, kao da se nikada nije dogodilo. Mene ne brine samo količina hrane, nego činjenica da mnogi gube osjećaj za domaće – miris, okus i tradiciju. Zato smo odlučili napisati knjigu recepata koji su tijekom godine izlazili na Net.hr-u i kojom želimo privući mlade te pokazati da se od domaćih namirnica može pripremiti kvalitetna, ukusna i povoljna hrana.
Često se čini da je domaće uvijek skuplje
Ako kupujete, možda jest. Ali mnogi od nas mogu dio hrane proizvesti sami. Trebamo se vratiti korištenju resursa koje imamo. Puno toga može se nabaviti ili proizvesti znatno povoljnije. Naravno, nije zanimljivo čuti da je nešto jeftino – uvijek je zanimljivije ono što je skupo. Ali kvalitetne i povoljne hrane itekako ima.
Možete li izdvojiti neki specijalitet iz knjige?
Primjerice, domaću kokoš koja je trčala po dvorištu i ima puno manji vodni otisak od one uzgojene na farmi. Može se pripremiti na mnogo načina i zaista uživati u njoj. Tu je i povrće koje mnogi mogu sami uzgojiti.