Ravnatelj ZOO-a nakon kritika: 'Napad je vidjelo 50-ak ljudi, naš tim je reagirao u dvije minute'
U studiju RTL Direkta gostovao je ravnatelj zagrebačkog Zoološkog vrta Ivan Cizelj
Dan nakon što je lav u zoološkom vrtu ubio lavicu, i dalje je puno reakcija, puno pitanja, puno kritika. Za početak - što će biti s Ugandom, mužjakom koji je ubio lavicu Tayri u nekoliko sekundi?
A danas se pojavila i snimka za koju udruga Animalex piše da se radi o posljednjim trenucima lavice. Teško je zaključiti je li ovo igra ili početak sukoba. Ali udruga Animalex kaže da je u pitanju neznanje i nemar, i da je do smrti životinje dovelo nestručno, neodgovorno i nemarno ponašanje timaritelja. Inače, i Uganda i Tayri, su bili novi zagrebački stanovnici - on je stigao Francuske, ona iz Mađarske. Zadnjih osam dana zajedno su bili u nastambi.
Puno je pitanja za ravnatelja zagrebačkog Zoološkog vrta Ivana Cizelja koji je gostovao u RTL Direktu.
Kako se ovo dogodilo?
Puno je još otvorenih pitanja. Znamo da se to odigralo vrlo brzo. Moramo imati na umu da je riječ o lavovima, vrsti koje su u nekim trenucima izuzetno efikasni. Dovoljan je jedan trenutak da dovede do ovako nečega.
Na snimci kao da se čuju dječji glasovi. Koliko je posjetitelja bilo ispred nastambe, koliko ljudi je to vidjelo?
Lavovi su jedna od najprepoznatljivijih vrsta zagrebačkog ZOO-a, oko te nastambe je uvijek neka žiža i ljudi je dosta posjećuju. Situacija se dogodila oko 13 sati, usred dana i dobre posjećenosti. Bilo je 50-60 ljudi oko nastambe.
Koliko je prošlo od ove snimke i igre do toga trenutka? Zna li se kako ju je ubio?
Kod njih postoji komplicirana socijalna struktura hijerarhija i ovakvi sukobi igre ili nadmudrivanja su čest slučaj i normalno je i poželjno jer se mužjak mora nametnuti kao vođa čopora. A lavica, ili više njih, ne smiju biti dominantne. Ovo je klasični primjer uspostavljanja te hijerarhije.
To je ovo što smo sad vidjeli na snimci, ova igra, a moglo bi biti i početak sukoba?
Ta igra je očito prerasla u nekakav sukob. Teško je reći, moguće da je i čak lav od pet godina neiskusan u svojoj snazi pa je njegova reakcija bila pretjerana i imala fatalan ishod za ženku. Veći je broj slučajeva uspješnog sparivanja, bitno je da smo mi postupali po svim pravilima struke i međunarodnih protokola kod spajanja lavova. Mi nismo ništa forsirali, nego smo pratiti ponašanje životinja i na temelju toga je tim zoološkog donio odluku o spajanju.
Ako sam dobro shvatila, oni su se poznavali otprilike 19 dana, spojili su se nakon 10. To nije bilo prebrzo kao što kažu neki kritičari?
Nije bilo prebrzo jer pratite reakcije mužjaka i ženke. Oni se prvo upoznaju s prostorom, i onda čekate da normalno stabilno jedu i da nema nikakve agresije. Naravno da različite životinje, kao i različiti ljudi, različito se ponašaju. Netko će se brže priviknuti, netko možda malo sporije. Ono što je bitno je da pratite ponašanje mužjaka i ženke koja u nekom trenutku kada se procijeni da ona postane receptivna za mužjaka, odnosno da ga prihvaća i da prihvaća svoju ulogu u budućem čoporu, onda se te životinje spajaju.
Znači vi imate cijeli taj objekt pod videonadzorom. Je li bilo mogućnosti za neku bržu reakciju? Koliko je trebalo timariteljima da dođu?
Naš tim je reagirao unutar dvije minute, što smatram jako dobrim u smislu toga što morate imati na umu da je to radni dan i da ti ljudi imaju drugih obaveza. Naravno, jedan čovjek je konstantno prisutan tamo, ali morate imati na umu da je to kompleksna nastamba koja ima i unutarnji i vanjski dio.Vanjski dio je od skoro 1600 kvadrata, zašumljen je zbog potreba životinja i nije pregledan u svakom trenutku svakome iz svakog kuta.
Da bi imali sve pod direktnim nadzorom, trebate deset ljudi koji tamo dežuraju. Ono što je, ne mogu reći zanimljivo jer možda blesavo zvuči, ali je činjenica da je kompletan proces išao po svim pravilima struke i da se to dogodilo prvi dan, bilo bi nešto očekivano.
Naravno gdje je i naš fokus bitno jači na tome, odnosno prisutan je veći broj ljudi, ali kada zapravo imate situaciju koja se razvija po svim pravilima, nije da smo se mi opustili da se ne bi tako shvatilo, ali je činjenica da gledate razvoj situacije kao nešto izuzetno pozitivno. A onda dođe ovakav jedan trenutak, za koji ne znamo zašto se dogodio i što je bio okidač za mužjaka da preraste t u toliko nešto grubo i ružno. To je bilo neočekivano.
Danas o svemu kritično govori udruga Animalex, vidjeli smo i njihovu snimku. Oni kažu - nestručno, neodgovorno, nemarno ponašanje bez trajnog nadzora, bez adekvatne reakcije timaritelja na napade, tražimo ostavku ravnatelja i osobe koja je odlučila da oni trajno budu stavljeni zajedno. Kako odgovarate na to?
Nisam znao da ima toliko stručnjaka za lavove u Hrvatskoj, vjerojatno mi toga nismo bili svjesni. Ali šalu na stranu, činjenica je ta da, recimo, ti uzgojni programi su izuzetno koordinirani i ovo su genetski vrijedne jedinke u smislu toga što smo ih mi čekali godinu i pol dana i za to smo se intenzivno pripremali. Naši timaritelji su čak išli u Mađarsku da se upoznaju s lavicom prije nego što je došla, da vide način na koji funkcionira njena dnevna rutina, odnos s timariteljima, nekakav trening životinja i na koji način oni komuniciraju sa životinjama. Definitivno smo tu bili izuzetno dobro pripremljeni.
Nema govora da je tu nešto napravljeno nestručno?
Ovdje nema tog kriterija ljudskog faktora, ovo je splet nesretnih okolnosti i činjenica da mi nismo ti koji biramo životinje koje dobivamo. To je sve koordinirano od strane Europskog udruženja zooloških vrtova. Mi apliciramo za životinje, a oni kontroliraju naše nastambe, uvjete i to je strategija koja se proteže na deset ili dvadeset godina, što znači da je to nešto što ima glavu i rep. Procjenjuju možemo li mi imati mladunce danas-sutra, da li naše nastambe zadovoljavaju sigurnosne uvjete i uvjete dobrobiti životinja, imamo li mogućnosti dodatnih prostora za odgoj mladunaca njihovo držanje dok ne budu dati u neki drugi zoološki vrt. Prema tome, to je cijela strategija i cijela priča je bitno kompleksnija.
Čini mi se da je sada glavno pitanje što će biti s lavom, hoće li ostati u zoološkom vrtu?
Taj lav u svakom slučaju ostaje kod nas u zoološkom vrtu. Koordinator i cijeli stručni tim na nivou Europe će analizirati tu situaciju i donijeti odluku oko toga hoće li ga se spojiti s nekom drugom ženkom ili je će se ocijeniti da je riječ o jedinci koja je agresivna pa je preveliki rizik ulaziti u to.
Tko to procjenjuje?
Procjenjuje struka na temelju snimki i svega ostaloga.
Je li se kad u povijesti zagrebačkog ZOO-a dogodilo ovako nešto?
Ne, ne da imamo bilo kakav zapis oko toga. Znamo da su prvi lavovi došli ako se ne varam 1928. godine u zoološki vrt. Dakle, mi imamo 98 godina dugu tradiciju držanja lavova. Mnogi lavovi su prošli jer relativno kratko žive, ali u svakom slučaju za sada nemamo zabilježenih ovakvih situacija.
Bilo je slučajeva doduše u svijetu - u Belgiji, prije dvije godine u Londonu s tigrovima. Znači ovo se događa?
Da, ovo nije izolirani slučaj. To je nažalost rizik posla kojim se bavimo. Moramo biti svjesni da su to ipak divlje životinje i opasne. Osim što komuniciramo najčešće lijepe priče, koji put nažalost budu ružne, tužne i neuspješne.
Javili su se i Prijatelji životinja koji kažu da je za smrt lavice odgovoran sustav zooloških vrtova odnosno plansko razmnožavanje. Kažu da to nema veze sa zaštitom životinja nego s interesima zoološkog vrta. Kako reagirate na to danas? Puno je komentara da je to zatvor za životinje i mnogi se pitaju zašto su oni uopće tamo?
Debata može biti vrlo duga, a u svakom slučaju, činjenica je da je zoološki vrt poput našeg vrlo ograničen s prostorom, da se trudimo biti arka za neke vrste koje su izuzetno ugrožene u prirodi poput recimo ovih lavova. Činjenica da oni žive, recimo, u Sudanu koji ima velikih političkih problema i daleko većih problema od zaštite lavova. Nije ideja da zbog privremene političke situacije neka vrsta izumre, što znači da postoje strategije, kao što sam rekao za 10 i 20 godina gdje se čuvaju ti genotipi i kontrolirano se uzgajaju. Procjenjuju se kapaciteti držanja, ne zagrebačkog zoološkog vrta samo, nego i drugih zoološkog vrtova. A činjenica je i da postoje mnogi primjeri uspješnog povratka nekih vrsta u prirodu poput europskog bizona, oriksa, znači vrste koje su danas u prirodi prisutne samo i isključivo zato jer su naseljene iz populacije zooloških vrtova jer su u prirodi izumrle.
Mislite da to opravdava?
Mislim da da.
Vidjeli smo da su u Ljubljani dobili žirafu. Imate li najave, stižu li kod nas neke žirafe ili slonovi?
Imamo generalni plan razvoja zoološkog vrta. Žirafe trenutačno jesu u njemu. Naravno, tu je pitanje financija i pitanje nekih gorućih stvari koje nas više bodu oči od žirafa, u smislu što imamo razvoj nastambi za čovjekolike majmune koja nije u nekim najoptimalnijim uvjetima.
Koliko su danas nastambe odgovarajuće za životinje?
Nama nastambe jesu odgovarajuće, ali mi želimo biti bolji od toga. Naravno, standardi se mijenjaju. Problem je u tome što mi ljudi često to gledamo iz ljudske perspektive. Ovakav jedan sukob lavova je nešto što je među lavovima normalno i što se događa u prirodi. Mužjak lava nema grivu da bi bio lijep, nego zato da ga štiti u tim nekim njihovim koškanjima. Po meni je bitno naglasiti da možda iz ljudske perspektive ovo izgleda kao nešto izuzetno brutalno. U kontekstu lavova to i nije toliko brutalno. To je jedna stvar, a druga stvar je ta što se mi konstantno unapređujemo, kao što unapređujemo i znanja o životinjama i sve ostalo. Možda će ovaj primjer i njegovo rasvjetljavanje danas-sutra dovesti do nekih boljih situacija u budućnosti.
Samo za kraj, vaša ruka (zamotana, op.a.) nema veze sa zoološkim vrtom?
Nema.