Tadić: 'Trump će dobit sporazum lošiji od Obaminog. Putin? Njega će maknuti, izgubio je rat'

Kad je počeo rat u Iranu u veljači, svaki dan sve naslovnice portala bile su pune novih detalja iz minute u minutu. Televizije su imale tisuće analiza, ali onda je ta drama ušla u dosadnu rutinu. Ogroman sukob postao je meh - ne samo medijima, nego i američkom predsjedniku Donaldu Trumpu koji isto kao da se zapleo u neki Beskrajan dan sa svojim izjavama da će dogovor biti postignut, evo, samo što nije:

"Žele postići dogovor. Razlog zašto žele postići dogovor je taj što su ih upravo pretukli." 

"Trebaju, trebali bi mahati bijelom zastavom... bijelom zastavom predaje." 

"Toliko žele postići dogovor da su umorni od ovoga. Čujem da sami pregovori idu jako dobro, zapravo." 

"Oni pregovaraju. Vrlo su dobri pregovarači, lukavi su. Ali na kraju mi ​​imamo sve karte jer smo ih vojno porazili."

'STAROST UZIMA DANAK' /

Zelenski napisao dugačko pismo Putinu: Započeo je provokacijom, a ovaj otkrio što mu je ključno

U studiju Direkta kod Ivana Skorina gost je bio politički analitičar Tonči Tadić.

Foto: Screenshot/RTL Direkt

Prvo osvrt na ove sve izjave - samo što nismo sklopili sporazum.

Prema mojoj evidenciji, bilo ih je blizu 20 u ova tri i pol mjeseca rata, dakle, te izjave koje Trump daje, on ih daje iz dva razloga.

Prvo, radi domaće javnosti, da se pokaže da stvar ne ide toliko loše, ali još više radi burzi, jer svaka njegova izjava djeluje umiriteljski - spušta cijenu nafte, podiže dionice i daje dojam nekakve sigurnosti da nije sve toliko crno i da će se stvar uskoro stabilizirati. Zapanjujuće da burze to doista slušaju.

Da, to i on govori cijelo vrijeme - Pa burze su 'all time high'. Znači, dosegle su neke razine. Nakon onog početnog šoka i početka rata, dosta su skočile glavne dionice.

Dok se ne pokaže da zapravo Hormuz neće biti deblokiran tako skoro, pa kad se shvati da onih 1.550 brodova koji su još uvijek u Perzijskom zaljevu neće tako skoro izaći van.

Ne radi se samo o cijeni nafte i o opskrbi naftom i plinom. Tu je, naravno, u igri helij i tu je baza za plastične mase, baza za lijekove i naravno, trećina svjetske proizvodnje umjetnog gnojiva. To sve stoji.

Prije nego prijeđemo na ove dnevne stvari i najnovije koju smo čuli u zadnja 24 sata, zanima me ta šira slika. Amerika je ušla u sve s temeljnim ciljem da Iran nema nuklearnu bombu, jer nuklearna bomba je ultimativno sredstvo odvraćanja. Ali sada kao da se stvorio paradoks da su im sa Hormuškim tjesnacom i blokadom otkrili da im to može biti bolje odvraćanje nego nuklearna bomba.

Tako je. Interesantno da se zapravo većina pregovora vodi o otvaranju Hormuza. Pa kad se to nekako riješi, onda ćemo ići na taj problem nuklearne bombe, kao da to nije zapravo ključni problem oko čega je sve počelo.

Ja bih se prisjetio činjenice da smo 2015. imali sklopljen sporazum, u Obamino doba. Međutim, oko tog sporazuma su se složili zajednički Amerika, Rusija, Kina, Francuska, Njemačka i Velika Britanija. Oni su zajednički pritisnuli Iran da potpiše sporazum i da se toga drži. 

Taj mehanizam je funkcionirao. Razvalio ga je Donald Trump i sad on pokušava doći opet na tu istu točku iz 2015., ali u posve težoj situaciji, gdje mora istodobno rješavati pitanje Hermuza, gdje pregovara nakon što je u Iranu pobijena gomila ljudi, na kraju krajeva šira obitelj Modžtabe Hameneija, vjerskog vođe, gdje je nanesena golema ratna šteta.

Pokušava doći na nešto slično tome. Zdrava logika je da će dobiti sporazum koji će biti lošiji od Obaminog i da sam tijek rata u kojeg se uvalio - vjerujući da će sve biti gotovo za tjedan dana jer mu je to objasnio njegov prijatelj Netanyahu - je posve kriv.

Doći će do sporazuma koji je lošiji od Obaminog. On će sigurno reći da je bolji od Obame. Nekako mi se čini da mu je jedan od glavnih ciljeva samo da ne bude previše sličan Obaminom, tako da mu kritičari ne kažu - Pa što si ušao u to sve?

Da. Ako je kod Obame bilo početno obogaćivanje iranskog urana 10 godina, on kaže, sad mora biti 15, 20. Ta cijela ideja da će to izvesti samo tako, bez popuštanja Iranu je po meni posve nadrealna.

Iranci su se, vjerujem, sami zapanjili koliko im je lako išla cijela priča s blokadom Hormuza. Ovo nije prvi put da Iran blokira Hormuz. Oni su ga blokirali prvi put u doba rata Iraka i Irana osamdesetih, ali tada se pojavila američka mornarica i to sve razbucala.

Međutim, u međuvremenu, američka flota više nema lake brodove, nema fregate, korvete, nema minolovce. Zašto? Zato što u svim ratovima koji bi se vodili uz obale Dalekog istoka, odnosno u Aziji ili uz obale Europe, bi taj posao obavljali saveznici iz NATO-a, odnosno saveznici na Dalekom istoku.

Međutim, u ovaj rat je Trump ušao ne pitajući nikoga i ne očekujući da će uopće doći do blokade Hormuza, iako mu je baš to najavio načelnik Glavnog stožera Dan Caine. Tjedan dana prije napada mu je glavni stožer rekao da će doći do blokade Hormuza. Dva tjedna prije napada mu je Zbor veterana američke obavještajne zajednice u Nacionalnom vijeću za sigurnost rekao da će početi rat, ali da to neće srušiti iranski režim. Svejedno, on je krenuo u to.

Da se još malo dotaknemo Irana, budući da smo imali vijest da je Kongres okrenuo leđa Trumpu, Demokrati, ali i četiri Republikanca su također rekli Trumpu - nemoj petljati s Iranom. Više simbolično, oni ne mogu utjecati na njega. On ima finalnu odluku.

Nije dvotrećinska većina. Ovo sve skupa još mora proći Senat. Međutim, Kongres - što javno, što u kuloarima - nije jako zadovoljan činjenicom da on nakon 60 dana rata po Ustavu nije tražio odobrenje Kongresa za nastavak rata i da ga nije dobio. I ovo je zapravo posljedica toga.

Prijeđemo sad na Ukrajinu i na sukob. Što se tamo događa? Što Ukrajina može postići sa ovim tisuću kilometara dalekim napadima, što želi postići?

Želi postići, s jedne strane, uništenje kompletne ruske logistike. Njihovi dronovi su blokirali praktično sve prometnice na okupiranim područjima. Teško je, ako ne i nemoguće, dobaviti bilo što: gorivo, municiju, ljude, hranu u okupiranim područjima.

S druge strane, Ukrajina sustavno već treću godinu zaredom napada sve ruske rafinerije, sve ruske pumpne stanice na naftovodima i plinovodima, terminale za izvoz nafte. Rusija bi jako rado sada zaradila na povećanoj cijeni nafte, ali ne može jer je izvoz nafte smanjen na jednu petinu osnovnih kapaciteta.

Napada, naravno, sve tvornice koje su ključne za rusku obrambenu proizvodnju. Dakle, Ukrajina sa tim valom napada - za koje nitko u Rusiji nije pretpostavljao da će se dogoditi - de facto guši ruski ratni stroj.

I sad dolazimo do jednog doista apsurda. Rusija, koja je tvrdila da se može braniti, zapravo je praktično nebranjena jer, radi njezine veličine jednostavno je nemoguće imati dovoljnu količinu protuzračne, proturaketne, protudronske obrane za obraniti svaku tvornicu, svaki most i željezničko čvorište, svaki naftni terminal, rafineriju, pumpnu stanicu, ako hoćete, svaki grad.

To je jednostavno nemoguće. A čak da to i imaš, uvijek je to sve efikasno do 90 posto. Dakle, od 100 dronova, deset će ih proći i zapalit će rafineriju. 

Koga briga za sto kad dva milijuna godišnje proizvode...

Da, sad ih proizvode u milijunima i svake noći letjeti nekoliko stotina ukrajinskih dronova i gore rafinerije. Dakle, taman kad Rusi obnove rafineriju, Ukrajinci je zapale.

I onda Rusija Uzvraća u onoj Milan Martić, verziji?

Napadom na gradove.

Da, napadom na stambene četvrti i stambene zgrade.

Naravno, to je doista Milan Martić tehnika i to ne dobiva rat. Ja se iskreno nadam da Ukrajinci neće pasti na taj sirenski zov jer to ne dobiva rat.

Mislite, da Ukrajinci ne krenu sa sličnim stvarima, da ne krenu gađati stambene zgrade u Rusiji?

Naravno. Postoji pritisak unutar Ukrajine na Zelenskog - Moramo im vratiti. Međutim, zdrava je logika da se to ne čini iz dva razloga.

Prvo, zato što bi to bilo problematično s obzirom na saveznike na Zapadu, da se dovedeš na istu razinu kao sama Rusija, a s druge strane, da to doista ne dobiva rat.

Ono što dobiva rat je uništavanje ruske gospodarske baze, uništavanje ruskog izvoza nafte, ruske logistike i prometa i svega što dolazi prema bojišnici, ali jednako tako uništavanje Putinovog imidža kao čovjeka koji jamči da se prosječnom Rusu ništa neće dogoditi dok tamo traje rat.

Dakle, s ovim je Putin zapravo i izgubio oba stupa svog imidža, dakle čovjek koji savršeno predviđa, na kraju je ispalo da je trodnevni rat završio u četverogodišnjoj kalvariji i na kraju krajeva ne može zaštititi prosječnog Rusa.

Zašto smatrate da je Rusija pred porazom?

Pa upravo zato što je ovo sve najbolji put prema porazu. Ako ništa drugo, Rusija sigurno nije pred pobjedom.

Ja bih podsjetio, ruski cilj je bio zauzimanje čitave Ukrajine, što evidentno nisu učinili, nego jedva drže tu petinu i zaustavljanje širenja NATO-a, što se nije dogodilo jer je NATO proširen sa novim članicama i naoružan do zuba. Dakle, u strateškom smislu, Putin je već izgubio ovaj rat.

Sad je samo pitanje u kojem trenutku će oligarhija oko njega shvatiti kako je najbolje maknuti Putina da bi Rusija preživjela.

Što Vi predviđate, u kojem trenutku?

Negdje iduće godine. Ne prije toga. 

Jer sad Zelenski kaže da mjesečno 35.000 ruskih vojnika strada smrtno strada. 

Smrtno strada, točno, jer ih pogode ukrajinski dronovi. Dakle, to više nisu dronovi koji bace neku bombu pa nekoga pogode geleri, nego doista ukrajinski dron sa eksplozivom se zabije u čovjeka.

Rusija istodobno šalje na bojište mjesečno oko 30 tisuća ljudi. Dakle, oni svaki mjesec izgube više ljudi nego što ih pošalju na bojište. To je naprosto neodrživo, pomaka nema.

Dakle, mi smo prvi put od samog početka rata - naravno, osim onih velikih ukrajinskih protuofenziva oko Harkiva i oko Hersona - po prvi put smo nakon dvije godine u situaciji da Rusija gubi teritorij, da ga jednostavno ne može održati jer nema ljudi dovoljno i logistika pati.