Jakovina otkrio važan detalj sa sprovoda vrhovnog vođe: 'Sada oni očito dominiraju'
'Na pogrebu je lijes bio umotan u zastavu, a ne samo u bijelu plahtu, kao što je to bilo s Homeinijem prije 30-ak godina i sve je izgledalo više kao vojna i nacionalizmom nabijena ceremonija nego nekakav pogreb'
Što se događa u Hormuškom tjesnacu, nije posve jasno, ali zato je jasno da cijene nafte ponovno snažno rastu.
Noćas i jutros Amerikanci su izveli seriju udaraca na Iran iz zraka i s mora, a ponovno su blokirali iranske luke. Dok ne stane agresija, Hormuz ostaje zatvoren, na to su poručili Iranci, i zaprijetili da će oni blokirati druge trgovinske rute koje služe Amerikancima. A što planira predjsednik Donald Trump - nikome nije jasno. Prvo je najavio da će Amerika čuvati prolaz i naplaćivati naknadu od 20 % za prolazak kroz Hormuz, onda je od te ideje nakon 24 sara naglo odustao.
Situaciju za Direkt komentirao je u srijedu povjesničar Tvrtko Jakovina.
Je li to samo dojam ili Trump ne zna kako završiti ovaj rat?
Možda nije znao ni kako ga započeti, pa se onda čini da ga je teško završiti na nekakav normalan način. I naravno, ovo donošenje jedne odluke koja onda nekoliko sati kasnije postane passe, kao što je najava da će Sjedinjene Američke Države 20 posto naplaćivati za pratnju prolazak kroz Hormuz, izgledalo je gotovo potpuno neshvatljivo jer je time američki predsjednik zapravo podržao ono što su nelegalno rekli da će učiniti Iranci.
I onda odjednom potpuni obrat. Potpuno drukčija odluka. Ipak, to neće napraviti. Zaljevske države ulažu ogromne novce u SAD dobro.
Zaljevske države možda ulažu ogromne novce u SAD. Mnoge od tih najava velikog ulaganja dosad još nismo vidjeli. Nismo to vidjeli u onaj fond za Gazu, nismo to vidjeli od ranijih najava pa je pitanje što će se dogoditi ne znamo. Nemamo nikakvih o tome podataka. Međutim, on je odustao od tog zahtjeva. Imamo malo podizanja tenzija i napada pa imate najavu da će Sjedinjene Američke Države pratiti druge brodove, i onda možda negdje postoji nešto od mrkve gdje se traži da se Iranci vrate za stol i da se pokuša pregovarati.
Krhko primirje
Primirje nije dugo trajalo.
Nije zaživjelo. Mora se, doduše, reći da i mnogi Iranci, ili neki od Iranaca i kao što smo na pogrebu vidjeli, oni koji su očito kako se i pretpostavljalo, preuzeli dominaciju u zemlji, a to je sada manje teokratski, a puno više nacionalistički Iran. I to Iran koji možda ima imperijalni perzijski mindset, koji tako još više straši neke od arapskih susjeda, je dominantan.
Na pogrebu je lijes od vrhovnog vjerskog vođe Hameneija je bio umotan u zastavu, a ne samo u bijelu plahtu, kao što je to bilo s Homeinijem prije 30-ak godina i sve je zapravo i po onome što se čulo, izgledalo više kao vojna i nacionalizmom nabijena ceremonija nego nekakav pogreb, pogotovo vjerskog vođe. Taj krug sada dominira očito u Teheranu. Međutim, hoće li on izdržati pod nastavkom napada i hoće li izdržati pod ekonomskim pritiskom pod kojim je Iran, trebamo vidjeti. Međutim, možda mogu izdržati dovoljno dugo da pokvare računicu Republikanskoj stranci na izborima u jedanaestom mjesecu.
Promet Hormuškim tjesnacem je drastično pao, ponovno su porasle cijene nafte, možemo očekivati ponovno probleme sa inflacijom, veće cijene...
U cijelom svijetu, a naročito u onim zemljama koje su ovisile o nafti s Bliskog istoka, ta situacija dramatično kvari raspoloženje i situaciju u zemljama poput Mjanmara, dalje u Aziji i u Africi i tako dalje. I jedna od stvari možda isto zanimljivo. Mi sada gledamo ovaj rat, od konca veljače do danas. Nigdje ne postoje inicijative Ujedinjenih nacija za pregovore. Ne postoje zapravo puno mirovnih inicijativa. Imamo, doduše, ulogu Pakistana koji nešto čini, ali više kao posrednik, a manje kao nekakva strana koja želi donijeti mir na način na koji se to moglo očekivati od svjetske organizacije ili takvih krugova.
Usudite li se uopće prognozirati što bi se moglo dogoditi i što će se događati u sljedećim mjesecima?
Pa mi zapravo nažalost znamo otprilike kako to može po opciji A, opcija B završiti. Međutim, pitanje je koliko ovo može dugo trajati. Dakle, da li šverc koji može održati mnoge režime jako dugo na vlasti, ali ne može osigurati normalan život većini stanovništva i veze koje Rusija i Kina imaju s Iranom, mogu naprosto Iran još neko vrijeme držati u ovoj situaciji, jer bombardiranje koje je bilo intenzivno u ožujku, a nije donijelo rezultate, teško da će sada, kada je manjeg intenziteta, moći promijeniti stanje na terenu.
Dakle, tu je najbolje vidljivo da Sjedinjene Američke Države zapravo nemaju jasnu strategiju da je vrlo teško na ovaj način, kad krivo krenete stvari ispraviti u toku, pogotovo kad radite istu metodu i koristite isto. Nema slanja kopnenih snaga, nitko ne želi to učiniti. I imamo ovaj nastavak malo nižeg intenziteta.
Situacija u Europi
U Parizu je održan spektakularni vojni mimohod. Je li to na neki način bilo pokazivanje snage i Trumpu i Putinu?
To je posljednji mimohod predsjednika Macrona. Francuska od naročito Brexita, želi jako naglasiti svoju veličinu i važnost unutar Europske unije i na europskom kontinentu kao jedina nuklearna sila kao jedina članica Vijeća sigurnosti od zemalja na kontinentu i on odlazi. To je, između ostaloga, ja bih rekao glavna poruka i poruka za zemlju iznutra. S druge strane, Europa treba ja bih rekao nešto za okupljanje. Međutim, onda bi nam trebala nešto što okuplja cijelu Europu i oko kojega neće biti neslaganja. Ovo nije bila možda takva parada.
Što kažete na to da na toj paradi nisu na kraju sudjelovali hrvatski vojnici, nego specijalci, zapravo iz Antiterorističke jedinice Lučko, jer predsjednik Republike nije dozvolio sudjelovanje vojske?
Ja zapravo komentiram to na isti način na koji gledam ponašanje ove države ili ovih vlasti u državi posljednjih jako puno godina. Dakle, vi imate zapravo državu koja je prilično privatizirana i koja ne poštuje osnovne zakone niti dogovore. Ja mislim da mi imamo mjesto gdje bismo se trebali dogovoriti, i imamo ustavnu obvezu, obvezu oporbe da se dogovara s vlasti i vlast da sluša oporbu i obvezu onih koji vode ovu državu, da međusobno pokušaju pronaći zajedničku politiku koja bi bila najbolja za interese Republike Hrvatske. Jedva da smo to ikada vidjeli.
Što kažete na to kako je naglo pukla ljubav između Giorgije Meloni, talijanske premijerke i Donalda Trumpa koji ju je silno hvalio sve ovo vrijeme?
Istina, ali Trump ne glasa na izborima u Italiji, a europska desnica, pa i talijanska desnica, u mnogim stvarima nije podnosila ono što je često dolazilo s druge strane oceana. I to je ovdje sada se pokazalo. Giorgija Melon će na izborima tražiti potporu od mnogih Talijana koji, mnogi od njih, ne mogu podnijeti ili im jako smeta ili se rugaju ovome što vide iz Washingtona.
Pratite li nogomet i pratite li nogomet kroz političku, povijesnu sferu ili samo kao običan gledatelj nogometa?
Najviše kroz političku sferu i zbog toga je susret Argentine i Ujedinjenog Kraljevstva sjajan jer ćemo vidjeti hoće li dva gola Maradone 1986. godine imati veću težinu nego rezultat utakmice 2026. godine.
Naime, rat kojeg su Argentinci 1986. godine željeli osvetiti na Svjetskom prvenstvu u Meksiku, pa i jesu, jer su dva gola uspjeli zabiti, je dramatično promijenio i Argentinu koja je postala demokracija nakon gubitka rata u Falklandima, a Ujedinjeno Kraljevstvo je toliko pojačalo svoj nacionalizam i vratilo vjeru u Imperij, da je Nigel Farage rekao od tog rata do Brexita je bila jasna linija.