Poznati ugostitelj otkrio zašto Hrvati neće raditi poslove koje rade strani radnici: 'Tri su razloga'
O stranim radnicima u Hrvatskoj za RTL Direkt govorio je predsjednik Nezavisne udruge ugostitelja, Jurica Protić
Peru nam plahte, šišaju nas, kopaju naše kanalizacije, krpaju naše trotoare, ruše naše stare bolnice, grade nam nove. Beru naše trešnje i jabuke. Po ljeti ih u Hrvatskoj radi 100 tisuća.
Zašto te poslove ne bi radili Hrvati i što o stranim radnicima kažu poslodavci, za RTL Direkta otkrio je predsjednik Nezavisne udruge ugostitelja, Jurica Protić.
Što bi se dogodilo da sutra više nema stranih radnika?
Ne bi se dogodilo ništa dobro. Prošle godine govorimo o otprilike 170 tisuća izdanih radnih dozvola, što je 10 posto ukupne radne snage. U industrijama kao što je naša ugostiteljstvo, građevina, trgovina, ti postoci su znatno veći. Osim što bi mnoge usluge poskupile, ja bih rekao neke djelatnosti bi se vjerojatno i ugasile.
Imate obiteljsku tvrtku, bavite se ugostiteljstvom - od 84 radnika, trećina su strani radnici?
Da, imamo trećinu stranih radnika
Zašto su trećina strani radnici?
Imamo 20 Filipinaca, pet Nepalca, dvije državljanke BiH. To su poslovi uglavnom nižih kvalifikacija, pomoćni poslovi u kuhinji, dostavljači, perači suđa. Svi oni poslovi koji bih ja rekao u Hrvatskoj radi jako malo ljudi, odnosno jako malo ih je voljno raditi i jednostavno oni popunjavaju tu rupu koja je iz dana u dan sve veća i veća.
Jedan od tih argumenata, koje zapravo protivnici stranih radnika često govore, zašto te poslove ne rade Hrvati?
Ja ću vam reći barem tri razloga. Prvi razlog, ja bih rekao demografski. To često ponavljam, čak sam sam sebi dosadna, ali to je stvarno istina. Ja sam '84. godište u odnosu na tu godinu u Hrvatskoj je prošle godine rođeno dvostruko manje djece. S druge strane imate rekordnu zaposlenost. Znači, imate disbalans između ponude i potražnje. To nije samo duplo manje potencijalnih ugostitelja, nego bilo koje druge djelatnosti.
Drugi razlog što je ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, a pogotovo od korone jako puno naših potencijalnih djelatnika emigriralo u zapadne dijelove Europske unije, gdje su ti poslovi bolje plaćeni i s druge strane napustili su našu industriju kao takve jer je bila nesigurna. Te stroge mjere su se vrlo često manifestirale, zapravo gašenjem ugostiteljskih objekata. Mi smo tu izgubili jako značajan broj ljudi.
Treći razlog je što bi ih rekao današnje generacije koje dolaze su sve manje i manje spremne raditi onako kako zaista rade ugostitelji. Svi bi htjeli biti ugostili od ponedjeljka do petka od 7. do 15. Na žalost, ili na sreću, tome nije tako. Mi smo djelatnost koja radi kasno noću, vikendom, praznicima. Mi radimo kad se drugi ljudi vesele...
Nitko to ne želi raditi
Oni ne žele ili rijetko tko to želi raditi.
Objavili ste sada oglas za posao. Tražite konobara. Jesu li vam se javili neki hrvatski radnici?
Jesu. Troje, ja sam ih pozvao. I pojavio se nije nitko tako da nisam bio u prilici ponuditi bilo kakvu vrstu plaća.
Je li točan argument da oni snižavaju plaće hrvatskim radnicima?
Ne. Prije svega kada gledamo njihova primanja, treba uzeti u obzir činjenicu da su to ljudi koji imaju troškove stanovanja, prehrane, naknade agenciji. Mi konkretno za sve svoje radnike, koji su u dvije godine kod nas plaćamo i povratnu zrakoplovnu kartu. Osim toga, imate i prilagodbu.
Oni svi trebaju barem godinu dana da se prilagode na našu zemlju, kulturu i na rad u svakom poduzeću. Tako kad se ti svi troškovi zbroje, ne bih rekao da je to jeftina radna snaga. S druge strane hrvatski državljani rade poslove više dodane vrijednosti. Konkretno, ja gledam kroz prizmu svojeg poduzeća, ali i svih kolega, to su poslovi koji su bolje plaćeni u odnosu na te. Tako da ta teza definitivno ne stoji.
Moramo priznati da postoje poslodavci, koji se doista prema njima ponašaju kao da su robovi - njih 10 u jednoj sobi i s jednim zahodom. To je nešto što ne bi tako trebalo biti
Ja bih prije svega rekao, normalan čovjek, a onda i ugostitelj, nikako ne može podržati takvu vrstu ophođenja prema drugom ljudskom biću. Tu je država prepoznala problem i krenula je. I tu bih ja pohvalio aktivnu ulogu države u smislu povećane kontrole kako uopće ti ljudi žive.
Neću reći mnogi, ali na žalost, imamo previše primjera neadekvatnog smještaja u nehigijenskim uvjetima. I svakako tu vrstu ponašanja, mi kao gosti ili udruga apsolutno osuđujemo i želimo da na neki način iskorijenimo to iz naše industrije.
Sada će se tražiti da uče hrvatski jezik, jer to je neka barijera koja je postojala do sada
Strani radnici u Hrvatskoj su realnost. To nije nekakva daleka budućnost. Govorimo o gradu veličine Splita, odnosno više nego gradu veličine Splita koji je drugi grad u Hrvatskoj. Toliko trenutačno stranih radnika živi i radi u ovoj zemlji. Zanimljiv je podatak da je prošle godine čak 40 posto tih radnih dozvola bile one za produžetak. Znači puno. Ljudi se vide u ovoj zemlji i mi kao društvo i kao država, kao zemlja moramo poraditi na njihovoj adaptaciji na našu sredinu. Prvi korak je, naravno, učenje hrvatskog jezika.
Ono što mi se čini da bi svakako trebali poraditi i na tome kako se prema njima ponašat. To pokazuju i istraživanja - 30 posto Hrvata strane radnike ne želi. Iz vašeg iskustva doživljavaju li vaši strani radnici neugodnosti i kakvu vrstu neugodnosti?
Nažalost, više puta smo imali neugodnosti zbog svoje boje kože. Jedna od naših djelatnosti je i catering. I jednom nam se dogodilo da kolega koji drugu godinu radi kod nas nije uopće smio ući u prostor, odnosno zabranjeno mu je zato što je tamnije boje puti. Tako da ne bih rekao da je to nešto što je učestalo, ali ja bih rekao, svaki slučaj je previše.