Ekonomski analitičar 'razmontirao' Vladine mjere: 'Ovim možete napraviti više štete nego koristi'

Tko je kriv za visoke cijene – Vlada, trgovci, tržište ili "svi zajedno"? Na to se pitanje danas prilično žustro osvrnuli i premijer te čelnici oporbe, razmjenjujući optužbe o odgovornosti za rast troškova života.

No, odgovori na tu temu nisu novi. Ako se vratimo u političku arhivu, prije dvije godine, kada je Zoran Milanović razmatrao povratak u premijersku ulogu, retorika je bila znatno drugačija – i znatno iskrenija. "Šta oćete – nemamo mi na to utjecaja", pričao je tada Milanović.  

Bio je to njegov tadašnji, spontan odgovor, izgovoren bez političke korekcije, u trenutku kada još nije bio usvojen narativ o "borbi protiv inflacije" i "pohlepnim trgovcima". Ubrzo nakon toga, ton se promijenio – stigle su optužbe na račun trgovaca i poruke da je inflacija "smrtni neprijatelj građana".

O tome što zapravo stoji iza rasta cijena, koliko politika realno može utjecati na njih i gdje završava odgovornost države, a počinje tržište – razgovaramo s ekonomskim analitičarom iz Arhiva-analitike, Ekonomskog lab-a, Velimirom Šonjom.

NASTAVAK TRENDA /

Padaju cijene goriva, inflacija usporava - što s cijenama na Jadranu? Vedriš: 'Konkurencija čini svoje'

Evo za početak osvrt na Milanovićev preobražaj i preokret. Posljednje tri godine kod političara vidimo kao da se boje priznati vlastitu nemoć

To je, čini se, vrlo dobra dijagnoze. Što se tiče inflacije, nećemo reći da su političari sto posto nemoćni, ali u 70 do 80 posto kretanja cijena zapravo nemaju utjecaj. Tržište određuje cijene.

Hrvatska je malo i otvoreno gospodarstvo pa se globalni događaji brzo prelijevaju na domaće tržište. U tom smislu političari ne mogu učiniti mnogo, ali moraju stvarati dojam da mogu ili da žele nešto učiniti jer to birači očekuju.

Što se trebalo napraviti prije tri godine drugačije? Je li postojala pogreška?

Velike greške nije bilo. U razdoblju velikog inflacijskog vala, koji je dosegnuo oko 12 posto godišnje na prijelazu iz 2022. u 2023. godinu, uzroci su bili globalni – od lockdowna, preko pucanja lanaca opskrbe, pa do početka rata u Ukrajini.

S početkom rata ne samo da su porasle cijene energenata, nego i cijene žitarica, jer je Ukrajina veliki izvoznik pšenice i uljarica. U jednom trenutku sve je to stalo i cijeli svijet, a posebno Europa, to je snažno osjetio.

U takvoj situaciji postavlja se pitanje što se uopće moglo napraviti i kako se mala gospodarstva mogu bolje snaći u takvim šokovima. Vlada je tada intervenirala, ponajprije kontrolom cijena električne energije, što je u tom trenutku bio racionalan i dobar potez. Da se vratimo na moje postotke s početka - 80 posto vam je zapravo determinirano i ovaj moment iskrenosti Zorana Milanovića na početku zapravo to i otkriva.

PORUKA IZ KOPRIVNICE /

Žestok napad na vlast: 'Umirovljenici s 500 eura najskuplje plaćaju'

Jednom ste rekli da ovo nije 'Plenkovićeva inflacija', da je njegov udio oko jedan postotni bod od ukupno pet. Možete li to pojasniti?

Sada govorimo o današnjem razdoblju, odnosno o vremenu prije početka rata u Iranu, kada je inflacija u Hrvatskoj s razine od 10 do 12 posto pala na oko 3 posto.

U tom trenutku europsko područje bilo je na oko dva posto, pa je ta razlika od jednog postotnog boda ono što sam ranije nazvao "Plenkovićevim bodom".

Dakle, nije riječ o cijelih tri posto, kao ni o sadašnjih pet posto inflacije – taj jedan postotni bod ne možemo pripisati isključivo domaćim prilikama. Tu dolazimo do tog manjeg dijela koji je ipak pod domaćim utjecajem.

Nalazimo li se i dalje pri vrhu EU po inflaciji?

Da, i više nego u prosjeku eurozone. Zašto sam nazvao "Plenkovićevom inflaciji", taj jedan postotni bod? Taj jedan postotni bod odnosi se na posljedicu snažne fiskalne ekspanzije. Dakle, svi proračuni su rasli, uključujući i državna poduzeća. Posebno su rasle plaće u javnom sektoru, što se prelilo na potrošnju, a potom i na cijene. To je ta domaća komponenta inflacije koja proizlazi iz fiskalne politike.

Sada je 2026., i opet se ne vidi usporavanje inflacije, nego čak ubrzanje. Je li to još uvijek posljedica 2024. ili ima novih razloga?

U ekonomiji se stvari stalno dinamično mijenjaju i teško je precizno razdvojiti uzroke i posljedice. Inflacija je prvo usporila na oko tri posto, ali se potom dogodio novi vanjski šok – početak rata u Iranu. Cijene nafte su tada skočile sa 60–70 na gotovo 120 dolara po barelu, što se odmah prelilo na gorivo i ukupne cijene.

Statistika pokazuje da je inflacija ponovno porasla na oko 5,2 posto. Taj rast od oko dva postotna boda ponovno dolazi primarno iz vanjskih izvora, a ne iz domaće ekonomije.

'TO BI BIO SPEKTAKL' /

Plenković o Milanoviću: 'Najbolje da dogodine pošalje jači kontingent HV-a u Moskvu'

Kako komentirate mjere Vlade poput ograničavanja cijena i poreznih intervencija?

Te mjere su ponekad dobre. Primjer je onaj koji smo već spomenuli – kontrola cijena energenata u vrijeme početka ruske agresije na Ukrajinu.

A, recimo, primjer loše mjere je ona koju političari ponekad izvuku iz rukava jer moraju stvoriti dojam da nešto kontroliraju i da imaju moć, iako i sami znaju da je nemaju. Pa onda imamo ovakve izjave i jednog i drugog vodećeg političara.

Dakle, kad se takve stvari dogode, kontrolom cijena zapravo ne možete puno postići. Krenuli smo s kontrolom sedam osnovnih proizvoda, zatim je proširena na 30, a sada ih je oko 100. Međutim, inflacija i dalje ima svoju putanju kakvu ima.

I, ne daj Bože, da se dalje širi nekakva administrativno-politička kontrola cijena, jer ako se to previše raširi, ekonomija može prestati funkcionirati. Cijene su glavna stvar u ekonomiji.

Rijetko tko se odlučio na ograničavanje cijena namirnica na ovaj način. Možemo li mi nešto preuzeti od drugih EU zemalja? Primjerice, kad je počeo rat u Ukrajini, imale su veliku inflaciju, ali se ona u međuvremenu smanjila

Neke stvari mogu izgledati paradoksalno. Kada govorimo o cijenama potrošačkih dobara i nekretnina, za što postoji tržište, suludo je takve stvari administrirati jer ne možete ništa napraviti. Možete napraviti više štete nego koristi.

Međutim, kad je riječ o energentima, koji su bazično dobro čije se cijene prelijevaju na sve druge cijene, sve države interveniraju, a neke interveniraju i jače nego Hrvatska.

Španjolska i Poljska primjeri su dviju velikih zemalja koje su imale puno jače intervencije od nas. Spuštale su PDV na gorivo. Mi nismo dirali PDV na gorivo, oni su ga spuštali – Španjolska na 10 posto.

'TO NIJE SLUČAJNO' /

Oporba optužuje Vladu za rast cijena: 'Postali smo zemlja smrznutih proizvoda'

Što očekujete do kraja godine?

Imamo jednu dobru vijest. Cijena naftne sirovine na svjetskom tržištu, a to se odnosi i na neke druge energente, primirila se nakon potpisanog sporazuma, iako je još uvijek nejasno u kojem će smjeru ići odnosi SAD-a, Irana i Izraela.

Tržišta su procijenila da se situacija stabilizira, pa cijena nafte pada prema 70 dolara. Vraćamo se u neku normalu i samim time u raspon od oko pet do šest posto, u kojem smo se kretali posljednja dva mjeseca kada je riječ o stopi inflacije.

Mislim da će se u drugom dijelu godine, pa sve do kraja godine, taj trend postupno kretati prema dolje.

Zadnjih tjedana vidljive su razlike u cijenama između kopna i obale u istim trgovačkim lancima, za iste proizvode. Kako to komentirate?

Sama ideja trgovine i cijena jest da se cijene razlikuju, a ne da budu svuda iste. One će biti slične kao posljedica tržišne konkurencije.

Pitanje koje postavljate vezano je uz turizam. Dokazano je da je sezonski utjecaj turizma na cijene prisutan. Međutim, jednako tako je dokazano da je taj utjecaj isključivo sezonski, dok je njegov učinak na godišnjoj razini vrlo upitan.

Nema jasnih dokaza da turizam značajno utječe na prosječnu razinu cijena tijekom godine. Uglavnom se radi o sezonskim efektima.

Zbog toga nema smisla regulacijom ili zakonom pokušavati izjednačiti cijene na svim lokacijama. Tržište ima svoj puls i treba ga pustiti da samostalno određuje cijene.