'Najveći dobitnik ovog rata je Putin. Ne trebamo strahovati od trećeg svjetskog, ali...'
'Najveći gubitnik su prodemokratske snage u Iranu. Ti ljudi su de facto izdani na više načina', kaže Pusić
Bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić gostovala je u utorak u RTL Direktu i govorila o ratu u Iranu i posljedicama koje će imati za svijet.
Vjerujete li da je Iran stvarno spremao napad na Ameriku kao što tvrdi američki predsjednik Donald Trump?
Naravno da nije Iran spremao napad na Ameriku, ali u nekoliko dana razlozi su promijenili, gotovo svaki sat se nešto novo događalo. To je bio jedan razlog, a bio je i razlog da 'bi u roku od 100 dana imali atomsku bombu', bio je i razlog da 'pomognemo demonstrantima koje ubijaju po cesti i vrše nad njima smrtne kazne', što je i samom Trumpu bilo dovoljno apsurdno da je vrlo brzo odustao od toga.
Međutim, najbliže istini čini se ono što je rekao ministar vanjskih poslova Marco Rubio koji je rekao: "Mi smo znali da će Izrael napasti pa smo onda i mi napali, uključili se, zato što smo znali da ćemo ako Izrael napadne i mi također trpjeti posljedice". Time je rekao da je zapravo Izrael vodio, odnosno na neki način nagurao, što bi se reklo, Ameriku, odnosno Donalda Trumpa u taj rat.
'Izrael ima cilj'
Trump je jučer rekao da će rat biti brzo gotov, a par sati kasnije rekao je da su tek počeli.
I onda rat je praktički gotov. Međutim, iza toga je izraelski premijer Benjamin Netanyahu rekao da rat uopće nije gotov, da nisu ni blizu toga da su gotovi. Za razliku od Trumpa, Netanyahu de facto ima cilj. On zna što mu je cilj. Kao što je sam rekao on taj rat sanja već četrdeset godina i želi već četrdeset godina. I sad je konačno došlo do toga. Njegov cilj je da iz Irana napravi zapravo slabu, propalu državu, takozvani failed state, kao što je, recimo, učinio iz Libanona, kojeg onda bombardira kad god im se učini da se tamo događa nešto što je protiv interesa Izraela. Trump ne zna što je cilj. On ne zna točno što je cilj zbog kojeg je on u ratu i to je dosta opasno jer ne znaš kad si kad je kraj, kad si postigao taj cilj, on je govorio da je cilj promjena režima.
Promjena režima se nije dogodila, sada je sin ajatolaha novi vrhovni vođa.
Onda je i sam Trump rekao da bi zapravo za njega idealni scenarij bio venezuelanski scenarij, Delcy Rodriguez, odnosno da režim ostane isti, a da se samo ključna osoba makne. Ključnu osobu su ubili prvi dan i smatrali su da su time taj problem skinuli s dnevnog reda. Međutim, sada nakon Hameneija, dakle, starog ajatolaha, imaju mladog Hameneija, koji po svim opisima je još puno radikalniji, ekstremniji, a naročito je vjerojatno sada nespreman za bilo kakve dogovore, nakon što mu je u tim napadima ubijen otac, žena i dijete.
Reakcija Europe
Trump za napad na školu za djevojčice u kojoj je poginulo 175 ljudi krivi Iran, iako imamo video i satelitske snimke te se svugdje jasno vidi da ih je razorio američki Tomahawk, na što on kaže da i druge zemlje imaju Tomahawk.
To je baš onako strašno i cinično, a nama dosta blisko jer jako podsjeća na vrijeme iz rata u Bosni i Hercegovini. Kad su ljudi ubijeni u napadu na Markale, na tržnicu za vrijeme opsade Sarajeva. I kad je onda interpretacija bila da su oni sami sebe ubili, odnosno da su sami na sebe pucali i tad je to bilo, naravno, užasno. Ali meni se tada činilo da su to zadnji trzaj nekog starog režima, nekog vremena koje upravo prolazi. Iz današnje perspektive, pa i ako usporedite ovaj slučaj s ubojstvom tih djevojčica i napadom na školu, to izgleda više kao najava onoga što će tek doći, kao najava budućnosti koju danas živimo.
Kako biste ocijenili odgovor Europe? Jedino je Pedro Sanchez, španjolski premijer imao hrabrosti reći da je ovaj rat nelegitiman te je kritizirao Trumpa.
Europa je, ja bih rekla, ako gledamo srž što bi bila ta ključna Europa, bez obzira na to što nisu svi u Europskoj uniji, Francuska, Njemačka i Velika Britanija. I Europa je, mislim, razumjela i javno rekla da razumije nakon incidenta s prisvajanje Grenlanda od strane Trumpa da Amerika nije saveznik. Ali, Europa nema još dovoljno snage ni koordinacije. Ima bogatstva bez daljnjega, ali koordinacije i vojne i političke da se odupre Americi i zbog toga taktizira i pokušava dobiti na vremenu.
Potpuno je jasno da, mislim, ne odobrava to što se događa, ali ja bih rekla da u ovom času ocjenjuje da nema ni snage ni koordinacije da se tome odupre. Ali ima ovdje uloge za Europu po mom mišljenju, jer nitko ne razmišlja. Amerikanci svakako ne razmišljaju o danu poslije. Kad završi taj rat, što će biti s Bliskim istokom s Iranom, Državama zaljeva? To netko mora osmisliti. U ovom trenutku, ako Europa nije dovoljno snažna vojno, u tom projektu svakako mora sudjelovati. Po mom mišljenju, taj projekt mora zajedno s partnerima na Bliskom istoku voditi.
Pobjednici i gubitnici rata
Tko je najveći pobjednik ovog rata, a tko je najveći gubitnik? Je li u pravo predsjednik Europskog vijeća koji kaže da je Rusija pobjednik?
Mislim da je Putin je apsolutno pobjednik. Ja sam htjela reći Rusi, ali jadni Rusi nisu ni u čemu pobjednici, oni već Stoljećima trpe razne vrste poludjelog diktatora, ali Putin je apsolutno pobjednik. Najveći gubitnik su prodemokratske snage u Iranu. Ti ljudi su de facto izdani na više načina i od jednog režima, koji se sad, koliko god bio pod pritiskom i napadom, homogenizirao, pa i društvo se sigurno homogeniziralo, to je naprosto ljudski i psihološki je razumljivo.
Drugi red gubitnika su države Perzijskog zaljeva, a treći Amerika, ja bih rekla. Jer oni su s incidentom oko Grenlanda i govorom potpredsjednika Vancea u Münchenu prošle godine narušili, da ne kažem izgubili, europske saveznike, ali s ovim su izgubili saveznike u Perzijskom zaljevu, kao što je Saudijska Arabija kao što su Emirati, kao što je Oman. Ne u tom smislu da su oni u ovom času s njima u sukobu, ali svatko od njih zna pročitati signale koji su ovdje na dnevnom redu, a to je, ako se ovo može dogoditi Iranu s 92 milijuna ljudi, zašto se pod nekim drugim okolnostima ne bi to moglo dogoditi i nama.
Biste li rekli da je ovo ekonomski rat?
Ne, ne bih rekla. Mislim da to nije apsolutno nije ekonomski rat, nije rat koji je koji se vodi zbog nafte, nije rat koji se vodi zbog ekonomskih razloga, ali je apsolutno rat koji će imati velike, velike ekonomske posljedice i to na, rekla bih, gotovo za svakog čovjeka na planeti jer će cijene nafte, ta činjenica da u ovom trenutku između 25 i 30 posto svjetske nafte ne ide nigdje... Katar je potpuno zaustavio proizvodnju. Saudijska Arabija proizvodi pola, a Emirati proizvode 20 posto od onog što su proizvodili. I još ništa ne ide kroz Hormuški tjesnac. To nije samo cijena goriva, nafta. To je cijena hrane, kruha, mlijeka. To je sve, jer je taj energent u svemu.
Strah od trećeg svjetskog rata
Treba li strahovati od trećeg svjetskog rata?
Ja mislim da ne. Jer svjetski ratovi se obično događaju između velikih sila, a ova tri velika diktatora - Trump, Putin i Xi se odlično slažu. Dakle, između njih neće biti nikakav rat koliko ja vidim. Ali ono od čega trebamo strahovati je serija regionalnih, takozvanih malih ratova, a kao što znamo za one koji sudjeluju u tome nema puno razlike između svjetskog i malog rata. Ako ste vi uključeni u taj rat, taj rat je jednako grozan.
Bi li Trump mogao brzo odustati od rata?
Ja sam sigurna da on, i po tome što govori - recimo da je sam rekao da je praktički završio taj rat - sada traži način kako da se iz toga izvuče. Međutim, ima partnera Netanyahua, izraelskog premijera, koji vjerojatno procjenjuje da je ovo zadnja prilika da uništi Iran ili barem ga toliko oslabi da postane neka vrsta propale države jer mu je jasno da je i u Americi javno mišljenje, naročito među mladim ljudima - nakon Gaze, nakon Libanona i sad nakon Irana više ne daju podršku Izraelu kao što je to nekad bio slučaj. I u tom smislu vjerojatno više nikada neće biti ovakve prilike da se Iran potpuno, ako ne uništi, onda onesposobi za funkcioniranje kao država. Sada je pitanje samo ima li Trump sposobnosti, snage i načina da se iz toga izvuče, jer Izrael taj rat ne može voditi bez Amerikanaca.