Gjenero otkrio što se krije u pozadini sukoba Milanovića i Plenkovića: 'Uspješno razara sve odnose'

Ide li Hrvatska vojska na Dan Bastille u Francusku? Ministar Ivan Anušić kaže - potpisao sam odluku, načelnik Glavnog stožera mora je provesti, inače ne poštuje zakon. Premijer Andrej Plenković na sjednici Vlade u utorak poručuje - Tihomir Kundid će izgubiti povjerenje Vlade ukoliko ne donese odluku o slanju hrvatskih vojnika u Francusku.

Predsjednik Zoran Milanović, pak, kaže: "Ovo je predstavljanje hrvatske vojske u Parizu na vrlo visokoj razini i o ovome će odlučivati predsjednik."

'NEKA PAZE ŠTO RADE' /

Milanović: 'Prijetili su prvoj osobi u uniformi, Kundidu. Neće ga se šutati!'

Od Mesića preko Josipovića do Grabar Kitarović

Pa, tko je u pravu? Odgovor ima politički analitičar Davor Gjenero koji nam na primjeru bivših hrvatskih predsjednika i premijera objašnjava kako je to izgledalo do sada:  

"Svaki sustav koji počiva na modelu suodlučivanja pretpostavlja da su oni koji donose odluke unutar takvog sustava sposobni uspostavljati kompromise i nalaziti zajednička rješenja. Takvi modeli konfliktne suradnje mogu biti zasnovani na pukoj trgovini (koliko ja popuštam tebi, toliko i ti popuštaš meni). Na taj su način svoje odnose zajedničkog odlučivanja, na primjer, rješavali predsjednik Mesić i premijer Sanader. S premijerkom Jadrankom Kosor predsjednik Mesić imao je drukčiji odnos – svojevrsno mentorstvo, a njihova suradnja odvijala se u posebnim okolnostima, u vrijeme završavanja pretpristupnih pregovora s EU, pa je tada na djelu bila svojevrsna europska koalicija, u kojoj su sudjelovali svi relevantni politički akteri tog vremena, osim Zorana Milanovića, koji je u to vrijeme završavao 'neprijateljsko preuzimanje' centrističkog, nekoć Račanovog SDP-a.

Predsjednik Josipović djelovao je drukčije - pokušavao je uspostaviti odnos reprezentativne s izvršnom vlašću, zasnovan na principima, pa je zato na kraju svog mandata zagovarao ustavnu reformu, kojom bi se bitno promijenio odnos između Vlade i Predsjednika Republike."

Kolinda Grabar Kitarović bila je u svom mandatu, nastavlja analitičar Gjenero, uglavnom fokusirana na jednu temu, na pitanje stvaranja međunarodnog identiteta Hrvatske i na odmicanje od konteksta "regionalne suradnje" (pod čime se podrazumijevala suradnja s balkanskim postjugoslavenskim državama). 

"Zato je odnos s SAD-om, s Europskom unijom i koncept vertikalne integracije Unije, predstavljen u inicijativi Tri mora, bio ključan dio njenog mandata", dodaje Gjenero. 

OBRAČUN S MILANOVIĆEM /

Plenković: 'Očekujem od Kundida da provede odluku'

'Nastoji se prikazati kao jedini akter'

Za predsjednika Milanovića analitičar kaže, poziciju predsjednika Republike nikad nije shvaćao kao najvišu nevladavinsku funkciju, nego kao "utješnu nagradu do povratka na čelo izvršne vlasti":

"A niti to što je poražen na parlamentarnim izborima 2015, 2016. i 2024. nije ga potaklo da promijeni taj fokus. Nastoji se prikazati kao jedini akter koji može "uspostaviti kontrolu nad premijerom kao ključnim akterom izvršne vlasti", pa zato ekstenzivno interpretira svoje ovlasti. Budući da nema mogućnost izgradnje institucija, njegova se uloga uglavnom svela na "veto poziciju", pa tako uspješno pet godina blokira redovite zamjene na čelu diplomatsko konzularnih predstavništava, a intervencijom pri izboru predsjednika Vrhovnog suda uspješno je demotivirao one koji bi trebali biti u fokusu tog odabira, suce Vrhovnog suda, demotivirao je da se uopće kandidiraju za tu dužnost."

Komentirajući nezahvalnu poziciju načelnika Glavnog stožera Tihomira Kundida u ovoj situaciji, Gjenero ponovno ne štedi predsjednika: 

"Milanović ekstenzivno tumači svoju poziciju "Vrhovnog zapovjednika". Predsjednik Republike je prije svega "krizni manager" i on je stvarano Vrhovni zapovjednik u slučaju rata ili izvanrednih situacija, ali u redovitim okolnostima ključne odluke donosi onaj tko ima u rukama vojni proračun.

Za Milanovićeva mandata pokazalo se kako suodlučivanje funkcionira, kad je u njega uključen akter koji ne pristaje na kompromise i dogovore: uspjelo mu je uspostaviti kontrolu nad personalnom politikom u Glavnom stožeru i sustavno nastoji izazivati napetosti između Glavnog stožera i Ministarstva obrane. 

Sve što danas doživljava general Tihomir Kundid, već je u goroj varijanti prošao njegov prethodnik na dužnosti admiral Robert Hranj. Obojica su visoki časnici s respektabilnim biografijama i ozbiljnim vojnim obrazovanjem, i takvim ljudima političari jednostavno ne bi smjeli raditi ono što je njima radio Milanović, od toga da je Hranja prije imenovanja naručivao na razgovor u klub u koji je zalazio, a koji se poslije vukao po crnim kronikama, do toga da je Kundida naručivao na 'raport' u Ured Predsjednika upravo u vrijeme kad je u Saboru govorio visoki predstavnik NATO saveza, s kojim predsjednik nije htio komunicirati."

TKO ĆE U PARIZ? /

Anušić: 'Kundid nema puno vremena, ima samo jedan izlaz iz ove situacije'

'Uspješno razara sve odnose'

Na pitanje, jesu li opravdane predsjednikove kritike na račun Francuza jer prodaju iste borbene avione Srbiji, kao i Hrvatskoj, Gjenero kaže: 

"To su pitanja koja se ne rješavaju u medijima. Predsjednik Republike uspješno razara sve odnose s relevantnim političkim akterima na međunarodnoj sceni. Izazvao je probleme s talijanskim i austrijskim predsjednicima, pa su prestale funkcionirati trilaterale Austrija-Slovenija-Hrvatska i Italija-Slovenija-Hrvatska. Lako komunicira s režimom populističkog postkomunista Roberta Fica u Slovačkoj, sjajno se razumio s ključnim akterom protueuropskog populizma Viktorom Orbanom, a sad je počeo otvoreno hvaliti srbijanskog autoritarnog vladara uspoređujući njega kao navodnog 'lidera' s premijerom Plenkovićem kao pukim 'birokratom'. 

Žalosna je pozicija u kojoj se Milanović ipak ne usudi otvoreno približiti onima kojima se zapravo divi, poput ruskog diktatora Vladimira Putina, a svi ozbiljni politički akteri u globalnoj areni prema njemu iskazuju otvoreni prezir", mišljenja je analitičar Gjenero. 

Pokušaj da se Hrvatskoj vrati status

Ne ulazeći detaljnije u analize izjava premijera, predsjednika i ministra obrane, upitali smo analitičara koje bi bile prednosti odnosno mane slanja pripadnika HV-a u Pariz?

"Zna se kako se u diplomaciji postupa, ako se želi izbjeći sudjelovanje u nekom međunarodnom događaju", kaže nam Gjenero. "Retorika koju - odbijajući suradnju - Milanović rabi u javnosti, jednostavno je gubitnička i djetinjasta – neću se igrati s Macronom, jer se on igra sa Vučićem.

Hrvatska je u vrijeme Milanovićeva mandata slovila kao najmanje utjecajna europska država u Bruxellesu. I premijer i njegov odabranik na mjestu veleposlanika pri europskim institucijama, nisu imali nikakvog utjecaja u donošenju političkih odluka, nisu im se čak obraćali niti u nekim ozbiljnijim lobističkim akcijama. Ono što Milanović sada radi s predsjedničke pozicije, pokušaj je da se Hrvatsku vrati u takav status."

A komentirajući činjenicu da sudjelovanje u istom mimohodu nije predstavljalo problem kada je predsjednik bio Ivo Josipović, Gjenero tumači ovako: 

"Tada smo imali pristojnog i ozbiljnog Predsjednika Republike, koji nije pomišljao na to da bi on trebao biti 'šef opozicije' i nije položaj Predsjednika vidio kao ishodišnu točku za šestu premijersku kampanju - a od pet dosadašnjih, porazom nije završila samo ona 2011., koju je bilo praktički nemoguće izgubiti", zaključuje Davor Gjenero.