Zaronili u raj, pronašli 'groblje': Jadran krije tajnu koju mnogi ne žele da itko izvadi iz mora
Poklopilo se da svijet slavi 100-ti rođendan Davida Attenborougha i u istom tjednu da 40-ak ronilaca iz tri države čiste naše more te svjedoče: Dolje na dnu taloži se otpad koji bacamo desetljećima
"Ako spasimo more, spasit ćemo planet", ovaj citat odjekuje ovih dana medijskim prostorom. David Attenborough proslavio je 100 godina i smatra se glasom naše planete Zemlje. Ovaj prirodoslovac i dokumentarist postao je savjest čovječanstva koja upozorava - živi svijet nestaje pred našim očima.
Na pitanje pjevačice Billie Eilish u povodu njegova rođendana kako se nosi s osjećajem da dio prirode odumire, odgovorio je:
"To je osjećaj očaja. Mislim da je najnevjerojatnija stvar na svijetu koju sam vidio i što nikad neću zaboraviti kad sam prvi put zaronio kod Barrier Reef (Veliki koraljni greben u Australiji op.a). Ulazite u novi svijet nevjerojatne ljepote, kompleksnosti i čuda.
Vidite mnoge vrste riba prekrasnih boja, bića za koja ni ne znate da postoje. Najbogatiji, najljepši prizor u svom prirodnom svijetu.
Kasnije sam se vratio na gotovo isto mjesto i umjesto tog uzorka života, bilo je kao groblje. Bila je to tamnobijela boja, umiralo je, ubijeno je i to zbog porasta temperature koju smo mi, čovječanstvo, stvorili. To je bio strašan prizor što radimo prirodi, ne samo u moru nego i na zemlji i u zraku."
Jadran dobio junake koji razumiju Attenborougha
Kao da se poklopilo, paralelno dok svijet slavi 100. rođendan Davida Attenborougha, naš Jadran dobio je svoje junake.
Oni nisu javnosti poznati, njihova imena neće odjeknuti u vašim glavama kad ih izgovorimo, ali oni osjećaju isto ono što David Attenborough kroz svoje filmove desetljećima prenosi - čovjek ostavlja u prirodi dramatičan trag, koji se često ne vidi na prvu, ali čovjek mijenja svijet u kojem živimo, mijenja se i naš Jadran.
Skupina ronilaca iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Makedonije devet dana obilazila je početkom svibnja manje naseljene otoke zadarskog arhipelaga, zaranjali su i vidjeli ono o čemu Attenborough priča: ispod površine, daleko od očiju, Jadran je groblje otpada. Tamo su ga odbacili ljudi valjda s idejom da ga nitko ne nađe, nitko ne izvadi, da jednostavno nestane pod valovima.
Na površini tirkizno more za najljepše razglednice. Ako zaronite - smetlište.
Ronioci su u velikoj akciji pod nazivom "Ronilačka sreća - Podmorje bez smeća 2026." u devet dana izvadili tone i tone otpada.
Štednjaci, gume i teglice iz bivše države
Teško je opisati na što su sve nailazili - od limenki još jučer bačenih, do tona teglica krastavaca iz bivše države kraj nekadašnje vojarne na otoku Molat.
Izlazeći iz mora na otoku Zverinac, ronioci su odmahivali glavom da su pronašli toliko štednjaka da ih toliko nema ni u salonu bijele tehnike, no ima tu vrša, guma, akumulatora i posuđa.
Tim povodom razgovarali smo s Draženom Ivankovićem, čelnikom Ekološko-roniteljskog kluba Leut iz Blaca, idejnim začetnikom i voditeljem ronilačke ekipe koji već godinama uporno okuplja ronioce i pokreće velike akcije čišćenja.
Ove godine na redu su bili Vrgada, Veli Iž, Molat, Zverinac, Sali i Kornati.
"S površine sve izgleda čisto, kao da nema ničega. Ali kad zaronimo dolje, vidimo da tu ima svega. Najviše me razočarava što vidim čaše sa stalkom, otvorene boce. To znači da se banči do kasno u noć, baca se onda u more bez kontrole", govori nam.
More sve guta, ništa se ne vidi, ali ispod površine ima i namještaja, stolova, pećnica, hladnjaka.
"Nema čega nema!", odgovara.
Svaki zaron traje oko sat i pol, izvade tone toga, ali neke stvari ne mogu.
Otpad koji se raspada i na dodir
Pojedini komadi toliko su dugo na dnu mora da su u fazi raspadanja, s time ne mogu ništa. To je namještaj, električni uređaji još iz doba bivše države, stari nekoliko desetljeća. More to polako gloda, rastače, sve se pomalo otpušta u prirodu.
Ali da ne ostane samo na ideji da šaka ljudi, koji znaju koliko je priroda važna, čiste i time nas sve zadužuju, Dražen Ivanković otkriva što znači izvaditi gumu od traktora ili pećnicu s dna mora.
"Na površinu se lako izvuče, imamo padobran, napušemo ga i sve izađe na površinu. Ali, od površine mora do betona, do mula, to je jako teško izvući. Koristili smo i dizalice, nas deset trebalo je da bismo izvukli gume", prepričava.
Ponekad u ovakvim akcijma, ima i manjih ozljeda, od rasječenog prsta ili noge, ali ništa nije teško.
Kakvi su to ljudi koji samo tako bace, koji ne razumiju?
"Ne znam, to su ljudi koji se ponašaju neodgovorno, pa vjerojatno su i u svojoj kući prema sebi i obitelji, pa onda su neodgovorni prema svemu ostalom. Iskreno ne znam što bih rekao za takve ljude, osim da bih volio da ih nema u Hrvatskoj", govori iskreno naš sugovornik.
Najgori prizori na Mljetu
Najgore što je vidio u ovim akcijama bio je prizor na Mljet, na području nacionalnog parka. "Tamo je bilo puno tih staklenih čaša sa stalkom, tu dolaze kruzeri s bogatim turistima...", ističe.
Najdublja ekoakcija bila je na oko 30 do 40 metara na području Kornata. Takav zaron golemi je napor za ronioce i sve je jako opasno. Stigli su ciljano na poziv, izronili su gomile plastike.
Na Zverincu ih nisu htjeli pustiti
No ima toga da ponekad ljudi ne shvaćaju što ronioci rade. Ove godine bila je neugodna akcija na Zverinac, otočiću na kojem na prvu nisu ni dali da ronioci pristanu brodom.
Tjerali su ih, galamili, čak prijetili da će sav otpad koji ronioci izrone baciti u more. Vikali su da oni nemaju kamo s tim otpadom. Nije im bilo dovoljno ni što ronioci imaju sve dozvole, dogovore s komunalnim tvrtkama da će pokupiti sav otpad koji izrone i otpremiti ga. Trebalo je živaca da se nađe zajednički jezik s otočanima.
"Bila je to neugodna atmosfera, nisam znao što napraviti, da li okrenuti brod i ostaviti taj Zverinac iza sebe ili ostati. Gledali su nas blijedo. Ali pokoja litra vina i koja piva - riješili smo problem. Odradili smo svoj posao, izvukli smo značajnu količinu otpada, nama na ponos", govori Dražen.
Nije ovo prvi put da ih lokalci loše dočekaju, da ne razumiju. Na Zverincu smo od lokalnog čovjeka doznali da su i njega kao malog učili da se baca u more, to je bilo njihovo odlagalište. Svjedoči da je danas drugačije, da su ljudi sve savjesniji.
Svaki zaron igra je sa životom
I dok ponegdje ronioci naiđu na one koji ne razumiju, treba znati i još nešto - svaki put kad s bocom na leđima zarone, oni zapravo stavljaju život na kocku.
"Mi smo u stalnoj opasnosti, čak i plitki zaroni mogu utjecati na nas. Rizik je stalan, svaki zaron se zbraja i ako nismo fizički spremni, sve može utjecati na nas", pojašnjava Dražen.
On roni oko 40 godina, doživio je i loše situacije vezano za ronjenje.
"Imao sam slučaj, takozvanog pijanstva dubine. Naime, na dubini od 30 i više metara može se dobiti "pijanstvo dubine". Kad primijetimo da se ronilac čudno ponaša, podignemo ga par metara gore i bude sve dobro", pojašnjava.
A tko je sve ove godine bio ponos našeg Jadrana?
Uz ronioce iz kluba Leut, tu su bili i ronioci kluba Murter Kornati, Oceanus Zagreb, Periska iz Ploča te ronioci kluba Pena iz Makedonije.
Iako je akciju sufinancirao Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, svi ovi ljudi odvojili su puno toga od sebe samog. Od godišnjih odmora, do financiranja troškova dolaska i boravka na brodu Tuna.
Dražen dodaje: "I nitko ništa ne traži, svi su volonteri!"
U razgovoru ističe i da njihove akcije ne mogu počistiti naše more, da toga ima toliko toga, ali da je bitno pokazati ideju - da nije u redu da Jadran bude odlagalište. Ako se ponosimo našim morem da je najljepše na svijetu, tada moramo osvijestiti da svaki naš potez, svaka odbačena boca, šporhet ili guma u more nije ništa drugo nego naša ostavština budućim generacijama.
Jadran smo naslijedili, ideja akcije ovih ronilaca je pokazati da ga trebamo čuvati.
I dok priroda šuti i "guta" sve što joj predamo, ovi ronioci, baš kao što to desetljećima radi i David Attenborough - upozoravaju da smo dio prirode i da se naš trag više ne može sakriti.