Tajna savršene kotlovine i knedli sa šljivama! Recepti dovoljni za nahraniti pleme i mirisi davnine
Veliki tanjur star više od 100 godina odredio je obitelji čije je ime postalo pojam za pionire agroturizma
Već sam odlučio „zaključati“ nedjeljno prosvjetiteljstvo s pričama i jelima "Iz Grgić kuhinje", kada me razveseli poziv iz Šumečana: "Jeste li slobodni da navratite…"
Naravno, nije me trebalo nagovarati, već sam se bio ustrašio da ću cijeli dan provesti doma. Ali, iskreno, ćutio (osjetio) sam da bi to mogao biti još jedan povratak u "one dane" i prilika za novu, zanimljivu priču. Uvijek se veselim odlascima u posjete kod drugih, a dolascima na Grgić grunt kak-tak.
Nekada se pričalo da svatko tko je posjetio Zagreb na jedan dan, obvezno bi skoknuo do katedrale, ponekada i tajeći (tajeći to) jer „partija te prati“, čak i kada se osjećalo da je na izdisaju. A ako je netko bio sretnik i zadržavao se nekoliko dana u stolnom gradu svih Hrvata, posebno vikendom, onda je "must have" bio izlet na daleko poznati sajam automobila, Jakuševec.
Šetnja razrovanim sajmištem krenula bi pričešću s jednim mirogojčekom, onda je slijedio obilazak mnoštva automobila, jer tada nije bilo auto salona. I kada bi već mislili da je "to bilo to", do uvijek spremnog stroja za procesuiranje hrane, tj. želudca, a preko svih drugih osjetila, došao je opijumski miris kraljice gastronomije, kotlovine.
To je bilo za one dubljeg džepa, a drugi su se morali zadovoljiti masnim burekom ili još jednim mirogojčekom.
Kraljica gastronomije
Slično je bilo i na drugim sajmovima, proštenjima, kotlovina je bila kraljica gastronomije, naročito ako bi se u žar hitnulo malo tekućine iz tanjura, da mirisom privuče one neodlučne. A manje zahtjevni bi slasno tamanili odojak, rjeđe janje, a još rjeđe nešto s roštilja.
Taj neobični tanjur bez kojeg nema kotlovine, odredio je život obitelji Kezele, a oni su se kao pioniri agroturizma pobrinuli da ime Šumečana, sela s blizu 400 stanovnika, pronesu diljem Hrvatske i šire.
Vječno mladi Dragec, Drago Kezele, koji nas je dočekao s kćeri Aleksandrom i sinom Jankom, pojašnjava nam podrijetlo kotlovine.
Načuo je da potječe još iz srednjeg vijeka kada su se brojni narodi, organizirani plemenski, doseljavali u Europu iz središnje Azije.
Trebalo je nešto toplo i pojesti te su na tanjuru pripremali jelo za 40 do 50 osoba, što je upravo veličina jednog plemena. Nakon što su takva plemena prešla na sjedilački način života, ovo jelo je postalo prigodno za događanja na kojima se okuplja veći broj ljudi kao što su sajmišta, proslave ili pajdaška druženja.
Samo ime "kotlovina" se povezuje s tradicionalnim načinom kuhanja i pečenja u "kotlu" ili velikom kotliću, što je najčešće dokumentirano u Podravini, Međimurju i Zagorju.
A Dragec ima drugo mišljenje i veli da to dolazi od riječi "kotao i vino" te tako nastade kotlovina.
Priča o tanjuru stara 100 godina
Mnogobrojni koji pohode Seoski turizam Kezele često očekuju kotlovinu kao i priču o tanjuru starom više od 100 godina, koji se brižno čuva na zidu, podsjećajući goste, ali i kćer Aleksandru i sina Janka čemu mogu zahvaliti za današnju prepoznatljivosti.
Za nas i vas, gospon Dragec otkriva tajnu nadaleko poznate kotlovine, ovaj puta dovoljne za 4 osobe. A vi, prema broju gostiju koje očekujete, proporcionalno povećajte.
Recept za kotlovinu
Na tanjuru za kotlovinu u udubini rastopite oko pola kilograma svinjske masti, stavite i pecite 4 svinjska kotleta, 2 domaće kobasice, 2 pileća batka i 2 zabatka.
Uz navedeno meso, na rubu tanjura ispecite još 2 krvavice. Kad sve zazlati, ubacite četiri glavice sjeckanog luka i četiri režnja češnjaka, na trake izrezane dvije svježe paprike i tri rajčice razrezane na četvrtine te dodajte dva ljuta feferona.
Sve pecite na laganoj vatri, podlijevajući s mješavinom pola litre bijelog vina i četvrt litre vode, u čemu je razmućena slatka crvena paprika.
Mekano povrće na rub tanjura
Kada je meso i povrće mekano, posložite ga na rub tanjura, a u sok od pečenja ubacite kilogram kuhanog krumpira i pola kilograma kuhanog graha koji treba prije prokuhati, a Kezeli ga prije još i zapeku.
Pri kraju, po želji, dodajte sol i papar. Poslužite sve zajedno, meso i povrće zaliveno sokom od pečenja.
Kotlovina je zahvalna jer u nju možete staviti, po želji, i neke druge namirnice. Netko će dodati gljive, mrkvu, lovorov list, senf itd.
A zašto je kotlovina tako poželjna hranoljupcima, pitamo Drageca.
Po njemu sve kreće od dvije stvari, a to su domaće namirnice i strpljenje onoga koji priprema. Ali sigurno tome doprinosi i sočnost mesa jer zadržava tekućinu zahvaljujući dinstanju i podlijevanju vinom.
Važna je i kombinacija različitih vrsta mesa, masti i bogatstvo aroma od paprike i češnjaka. Ali ne manje važna je tradicionalna autentičnost jer se priprema na otvorenoj vatri po starim receptima. Idealna je poslastica za veće društvo, bogata proteinima i vitaminima iz povrća te iako je najbolja svježa, može se čuvati i poslije podgrijati.
Dragec, znam da je ovdje najbolja kotlovina, ali ima li i neki nedostatak.
Prvo se malo nećkao kako da govori protiv sebe, a onda spomenu neke mane, posebno ako se pretjera u količini i ne povede računa o tijeku pripreme.
Kotlovina je malo "jača" hrana, tu je svinjska mast i meso, što može biti kalorično i nezdravo za srce. Duže se priprema, treba biti dva do tri sata nad vatrom, a kako se najčešće priprema na otvorenom, kiša ili vjetar znaju pokvariti ugođaj. Treba imati malo više drva ili plina, nekome smeta miris dima i masti, a ni oprema nije jeftina.
"Dobro Dragec", ne dam se,"znaš da jela iz Grgić kuhinje odišu zdravljem, da današnji ne vole masna, kalorična jela. Možemo li to malo smanjiti?"
"Naravno, ali to nije Kezele kotlovina", veli on.
'Laganija verzija kotlovine'
Onda koristite piletinu, puretinu ili više junetine umjesto svinjetine i kobasica te ćete smanjiti masti u jelu za 30 do 50 posto. Smanjite ili izostavite svinjsku mast te je zamijenite s biljnim uljem. Zamijenite krumpir s niskokaloričnim povrćem kao što su tikvice, brokula, cvjetača.
Ali i pecite dulje na nižoj temperaturi da meso otpusti vlastitu mast koju poslije ocijedite. Nije poželjno, ali koristite manje vina, umjesto kruha jedite više salate. Sve će vam pomoći da u porciji od frtalj kile smanjite kalorije za oko 40 posto. Pa tko voli neka izvoli.
Knedle sa šljivama
A kada ste tamo, slobodno zatražite knedle sa šljivama. Za njih vam treba 1,4 l vode, 80 dkg oštrog brašna, 4 jaja, 10 žlica ulja i 1 čajna žlica soli.
Posoljenu i pouljenu vodu zakipite i uz miješanje ukuhajte brašno. Kada se smjesa ohladi, dodajte jaja i sve dobro promiješajte. Tijesto razvaljajte, izrežite na dovoljno velike komade u koje se zatvori zdrava, zrela šljiva bez koštica.
Knedle kuhajte u vreloj vodi, a kada se dignu na površinu, kuhajte ih još 5 minuta. Poslužite ih posutim mrvicama preprženima na maslacu. Užitne su ako posebno servirate šećer i vrhnje.
Knedle sa šljivama imaju nekoliko izvrsnih prednosti koje ih čine popularnim desertom u hrvatskoj kuhinji. Šljive imaju vitamine (C, E, B6), minerale (kalij, kalcij) i dijetetska vlakna koja pomažu probavi i snižavaju kolesterol. Jednostavne su za pripremu, a osim brašna dobro dođe i krumpir. Sezonsko je i jeftino jelo jer ako ih pripremite ljeti kada ima šljiva, možete ih zamrznuti i koristiti tijekom ostalih dana.
Nemojte zaboraviti da je to kalorična slastica te posebno moraju paziti dijabetičari. Kod pojedinaca škrob iz krumpira i brašna te vlakna iz šljiva mogu uzrokovati nadutost, plinove ili proljev ako se pojedu u većim količinama.
Šljive sadrže oksalate koji doprinose nastanku kamenaca u bubrezima kod osjetljivih osoba. Znači, i ovdje ne zaboravite na umjerenost u količini.
Uz gastronomiju, obitelj Kezele se bavi proizvodnjom vina, rakija i likera. Od vina su neizostavni škrlet, rajnski rizling, graševina, muškat žuti, chardonnay te kupaža crnih sorti.
Obitelj Kezele čuva i kulturnu baštinu Moslavine kroz obnovu tradicijskih objekata i uređenje etno zbirke s preko 4.000 predmeta. Ali tu su domaće životinje, poučna staza i tko zna što sve ne.
Na kraju, mladi gazda Janko smatra da bi bili uspješni u ruralnom turizmu, prvi preduvjet je da se ovaj posao radi s ljubavlju. Selo se mora osjećati, a ne da bude prostor u koji se došlo zaraditi i ponovno otići negdje drugdje.
Osim poljoprivrednih, potrebno je imati i neka ekonomska znanja i vještine da bi poslovanje profunkcioniralo. I naravno, naći srodnu dušu te kao i tata i mama učiniti korak više u odnosu na prethodnike.