Majka Srebrenice: 'Rekao je da ušuti dijete, onda mu je odsjekao glavu - trup bacio'
Prošla je 31 godina od genocida u Srebrenici, na komemoraciji su se prisjetili mučnih svjedočanstava
Majka Srebrenice Kada Hotić održala je emotivan govor na komemoraciji povodom 31. godišnjice genocida u Srebrenici. Obratila se obiteljima ubijenih i okupljenima zahvalila što su došli obilježiti jedan od najtežih dana u novijoj povijesti Bosne i Hercegovine.
"Možda ću ove godine govoriti, a poslije više neću moći, zato vas molim za strpljenje", rekla je na početku.
Prisjetila se sina, supruga i života prije rata. Kazala je da je sina dobila s 21 godinom te da je, kada je odrastao, bio njezin ponos. Supruga je opisala kao istinskog prijatelja i oslonac, prenosi Klix.ba.
"Srebrenica je prije rata bila iznimno lijep grad. Nije bila prenapučena, ali je bila urbana, imala je prirodne ljepote i dobre ljude", kazala je.
'Ova dolina nekada je vrvjela životom'
Govoreći u hali u kojoj je održana komemoracija, Kada Hotić je podsjetila da je taj prostor nekoć bio povezan s radom, svakodnevicom i životom stanovnika Srebrenice.
"Ova dolina bijelih nišana nekada je vrvjela životom. Ne znam kome je i zašto taj život zasmetao", rekla je.
Rat je, dodala je, zatekao stanovnike nespremne. Prisjetila se napada na sela, spaljenih bošnjačkih kuća i ljudi koji su bili prisiljeni skloniti se u gradsko područje.
"Bili smo goloruki. Ljudi su bili stjerani u grad, a prije nego što su istjerali narod, zapalili su im kuće", rekla je.
S grupom susjeda provela je devet dana i noći skrivajući se u šumi. Djecu su prekrivali lišćem kako bi ih zaštitili, a ubrzo su ostali bez struje, telefona i veze s ostatkom svijeta.
Prisjetila se i bombardiranja, gladi te majki koje su u naručju držale dijelove tijela svoje djece.
"Nakon dva mjeseca nestalo je hrane. Jeli smo sve što smo mogli pronaći, a kukuruz smo noću brali u Bratuncu. Ipak, bili smo još živi", kazala je.
Dani koje nikada neće zaboraviti
Najpotresniji dio govora odnosio se na razdoblje od 11. do 13. srpnja, kada su tisuće ljudi bile okupljene pod zastavom Ujedinjenih naroda.
"Jamčili su nam život i sigurnost, ali su nas izdali. Predali su nas Mladićevim ljudima", rekla je.
Hotić je kazala da je tada imala 50 godina i da nikada neće zaboraviti dvije noći provedene u tom prostoru. Prisjetila se odvajanja muškaraca i dječaka, plača djece te nasilja kojem su svjedočile majke.
"Sjećam se djevojčice koja je plakala, pa joj jedan četnik kaže: 'Ušuti to dijete'. Majka je odgovorila da joj ne može ništa. Uzeo joj je dijete i odsjekao glavu, a trup bacio. Sjećam se jedne majke kad kaže: 'Pustite je, njoj je samo devet godina'. Silovali su je pred očima majke", opisala je poručivši da su ti događaji zauvijek ostali urezani u njezino sjećanje.
"Odavde sam otišla 13. srpnja. Moj sin i brat krenuli su preko šume. Jednog brata više nikada nisam vidjela", kazala je.
'Povijest smo ispisale bijelim nišanima'
Nakon rata, rekla je, majke Srebrenice spontano su se okupljale i prosvjedovale pred institucijama, tražeći istinu o svojim najmilijima i njihove posmrtne ostatke.
Veliku pomoć pružila im je Komisija za ekshumaciju i identifikaciju, koja je pronalazila masovne grobnice i identificirala žrtve. Hotić je istaknula i borbu majki da se osnuje memorijalno groblje.
"Ovdje su nas razdvojili i ovdje su ubijali naše najmilije. Mi smo povijest ispisale bijelim nišanima", rekla je.
Na kraju je pozvala na očuvanje Bosne i Hercegovine, poštovanje među ljudima i priznanje istine.
"Budimo ljudi i ne dajmo Bosnu. Bosna je jedna lijepa zemlja, Europa se njome treba ponositi. Oni koji negiraju zločin trebaju priznati istinu i zatražiti oprost. Možda ću im tada i oprostiti", zaključila je Kada Hotić.