NAŠI PO SVIJETU /

Robot joj donio četkicu, a onda je ostavila mobitel usred Pekinga: 'Šokirala sam se'

Ivana Ivanda Rožić posjetila je Kinu dva puta u godini dana, stigla je puna predrastuda, a vratila se oduševljena

Katarina Dimitrijević Hrnjkaš

Dajte joj 100 metara ulice i u njoj će naći heroja ili skandal. Novinarstvo joj je strast, ne posao

Svi članci autora >

7.6.2026.

18:35

Privani album

Život u inozemstvu često izgleda idealno – ali je li doista tako? U Net.hr-ovom specijalu 'Naši po svijetu' donosimo priče ljudi koji su neko vrijeme proveli ili još žive u drugim zemljama i iz prve ruke upoznali njihove prednosti i mane. Svaki tjedan nova perspektiva i konkretna iskustva. Iz prve ruke saznajte kako izgleda svakodnevica u drugim zemljama diljem svijeta – bez uljepšavanja, iskreno i osobno.

Ovog puta na putovanje nas vodi jedno od zaštitnih lica RTL-a Danas, iskusna novinarka Ivana Ivanda Rožić, koju je put nanio u Kinu čak dva puta po deset dana u istoj godini.

Očekivala je smog, sivilo, gužve i kaos u zemlji koja ima 1,4 milijarde ljudi. Umjesto toga, dočekali su je Peking i zrak čak bolje kvalitete nego u Zagrebu. Očekivala je i nesigurnost pa je zaboravila mobitel i na istom ga mjestu pronašla nakon pola sata. Umjesto jeftine „tvornice svega i svačega za cijeli svijet”, doživjela je besprijekorno čiste milijunske gradove, parkove u kojima ljudi svih generacija vježbaju ili jednostavno plešu.

Kaže da su to bila putovanja koja su srušila sve njezine predrasude i više puta ponavlja: "Kina me oduševila!"

"Prvi put išla sam s političarima na poziv kineskog veleposlanstva, drugi put bilo je to putovanje s kolegama novinarima. Dva putovanja, dva različita programa i jednak dojam – Kina je divna i potpuno drugačija od onoga što mislimo! Vratila sam se s punim koferima suvenira i potpuno drugačijom slikom o ljudima i toj dalekoj zemlji", otkriva nam.

'Peking više nije tako zagađen'

Prvi šok bio je susret s Pekingom, u kojem živi više od 21 milijun ljudi i za koji se stvorila slika da ima vrlo zagađen zrak. Ljudi s maskama odavno su slika koja se pronijela svijetom i vjerojatno se upekla u kolektivnu predodžbu. Ivana kaže – to više nije tako.

"Zrak je danas čak bolje kvalitete nego u Zagrebu, posljednjih godina jako rade na kvaliteti zraka, puno je električnih automobila – oni su označeni posebnim zelenim tablicama, bijele tablice imaju automobili na fosilna goriva."

Jako puno je električnih bicikala, oduševila se što neki imaju već montirane rukavice uz volan za hladne dane, pa čak i svojevrsnu dekicu u koju se čovjek uvuče pa pedalira!

Nema papirića, na sve strane kamere

"I posvuda je besprijekorno čisto! Ako bi ti pao papirić, budite uvjereni da bi on 'nestao' s ceste u roku od dvije minute", uvjerena je.

Uz besprijekornu čistoću oduševili su je i ljudi, njihova ljubaznost i pristupačnost te ono nešto posebno – sigurnost. Kaže da su kamere posvuda, na križanjima ih ima baš jako puno, kao i policije.

"U gradu Hangzhouu ljudi žive 0-24, zovu ga kineskim New Yorkom, toliko je ljudi koji šeću da izgledaju kao da se kreću pokretnom trakom. Ušla sam u dućan, isprobala tenisice. Mobitel sam ostavila na stolici. Otišla sam. Šetala sam gotovo pola sata prije nego što sam shvatila da ga nema. Bila sam uvjerena da ga više nikada neću vidjeti, kad sam se vratila – mobitel me čekao točno tamo gdje sam ga ostavila. Nitko ga nije dirao", ushićeno je prepričala.

Kaže da su joj i drugi potvrdili da se ne mogu sjetiti da im je ikad išta ukradeno.

Robot donosi četkicu i pastu za zube u sobu

Kaže da je pitala ljude je li to previše – smetaju li im kamere koje ih posvuda snimaju kao Big Brother. Odgovorili su joj da se baš zato osjećaju sigurno.

Otkrila nam je i onu drugu Kinu – zemlju iz budućnosti koja graniči sa SF filmom. Ivana Ivanda Rožić doživjela je da joj doručak u hotel stiže dronom, da joj robot donosi četkicu i pastu za zube u hotelsku sobu, doživjela je robota koji ulazi u lift i moli ljude da naprave mjesta i za njega.

"Roboti se posvuda kreću po hotelu, nitko se nije obazirao – to je normalno. Meni su ti roboti bili toliko fora da sam jednog i pratila da vidim kamo ide", nasmijala se. Ti roboti imaju oči i mala usta, jako su ljubazni i komuniciraju s ljudima. Imaju u sebi ladice iz kojih gost hotela može uzeti ono što je naručio u sobu.

Dronovi donose doručak

Jedno jutro dron joj je donio doručak u hotel izvan grada, u resortu okruženom šumom i zelenilom – juhu, rižu, nešto povrća. A vidjela je i prezentaciju kako dronovi razvoze krv između bolnica. I dok drugi raspravljaju o digitalizaciji, u Kini se budućnost već živi.

"Posebno me fascinirao njihov WeChat. Riječ je o aplikaciji koju svaki stranac mora skinuti. Preko nje se događa baš sve – njome se plaća od karte za metro do restorana. Gotovine nema. Aplikacija se koristi i za chatanje, nešto kao kineski WhatsApp, i kad nekome nešto platite, trgovac se automatski dodaje na listu za chatanje. Kod njih u svakom liftu stoji natpis s podacima i slikom majstora koji održava lift."

A onda se dogodilo nešto što ju je bacilo u trans. Svi su nosili kape s dva mala ventilatora jer je bilo jako vruće. Htjela ih je kupiti svojoj djeci, ali već sutradan sam išla dalje, u drugo mjesto i drugi hotel udaljen 700 kilometara. Uvjerili su je da slobodno naruči online, da će kape doći u mjesto gdje ide.

Vlakovi s brzinama od 350 km/h

"Sutradan su kape bile u mom drugom hotelu. Genijalno!", rekla je.

Zadivila ju je i prometna povezanost. Vozila se vlakom koji dostiže brzine i do 350 kilometara na sat, ali osjećaj je i dalje bio kao da "guraju" samo 60/h. U metrou je primijetila da tamo nitko ne može skočiti na tračnice jer kad vlak naiđe on se stapa s peronom i putnici kao da ulaze u trgovinu. Nema tu prostora da netko slučajno padne na tračnice.

Za promet je primijetila da tamo nitko ne trubi, da nema nervoze u prometu koji je itekako gust. Ali, primjećuje i da je pravi izazov prijeći cestu na pješačkom prijelazu i može izgledati kao igranje igrica u kojoj brži pobjeđuje.

Na Kineskom zidu čula hrvatski

Naravno, nitko ne odlazi bez razglednice s Kineskog zida, ona je odabrala težu turu penjanja, na trenutke skoro i požalila zbog stepenica kojima nema kraja, neki su osjetili i mučninu, a onda je ugledala vidikovac. "I mislim da sam došla do kraja. A onda zid ide dalje! I dalje. I dalje. Nema kraja!", nasmijala se.

U suvenirnicama na Kineskom zidu za simboličan iznos ugravirat će ime posjetitelja koji tada postaje "pobjednik" jer je osvojio Kineski zid. A onda i trenutak za ne povjerovati...

"Toliko je bilo ljudi iz naših krajeva srela – čula sam hrvatski, srpski, ljude koji su došli iz BiH", rekla je.

Zabranjeni grad s 9.999 i pol soba

Posjetila je i Zabranjeni grad, gotovo mistično mjesto i simbol carske moći drevne Kine. Nekad je bio rezerviran samo za cara i njegovih tisuću konkubina, danas privlači 50 tisuća turista iz svijeta. "Sve zgrade su od drveta i ima točno 9.999 i pol soba. Naime, broj 10.000 rezerviran je samo za božanstva koja carevi nisu htjeli uvrijediti", govori nam Ivanda. S ovog drevnog mjesta carevi su Kinom vladali gotovo pet stoljeća. I danas ovaj prostor odiše filozofijom reda, mira, stroge hijerarhije.

Poznata RTL-ova reporterka posjetila je i najstariju knjižnicu u Kini, ali i Aziji, Tianyi Pavilion ili Tianyi Ge. Ova privatna knjižnica osnovana je 1561., u njoj je zbirka od oko 300.000 knjiga. Sam kompleks posebno je građen kako bi se sačuvale knjige i zbirke, a Fan Qin koji ju je osnovao dao je sagraditi jezerce oko knjižnice vjerujući da će voda štititi knjižnicu od požara.

Kaže da se većina Kineza smatra ateistima, ali svakodnevni život isprepleten je simbolima, ritualima i praznovjerjem.

Zanimljivo je kako društvene igre imaju posebne duboko značenje, otkriva Ivana Ivanda Rožić. Igre su za Kineze filozofija života i predstavlja stoljetnu tradiciju jer se kroz društvene igre razvija strpljenje, taktičko razmišljanje, razvijanje strategije. Nekada se smatralo da obrazovana osoba, između ostalog, mora svladati vještinu igranja društvenih igara.

U Muzeju svile, Ivanda je upoznala proces proizvodnje od leptira do predivno oslikanih svilenih tkanina, najjeftinije marame mogu se i kupiti za oko 100 eura. Kaže nam da je u Kinu stigla s još jednom predrasudom – da je sve jeftino kao na platformama s kojih naručuje paketiće u Hrvatsku.

Trgovački centri za lažnjake i cjenkanje

"Tečaj juana gotovo je isti kao naša nekadašnja kuna. Jeftinije jest, ali ne toliko", primijetila je. Posjetila je i robnu kuću u kojoj se prodaju krivotvorine i tu vrijedi pravilo na koje su ih upozorili – tu se cjenka baš za sve, a cijena se spušta i do 20 puta.

"Ako je nešto 300 juana, to se bez problema kupi za 30", otkriva i pokazuje robnu kuću sa "lažnjacima" koja izgledao kao i svaka druga u blještavilu boja i pod svjetlima reklama.

A hrana?

U restoranima su isključivo okrugli stolovi na kojima je hrana servirana i koji se okreću dok gosti uzimaju jela.

"Iznenadilo me što skoro nema slatkiša, a da se riža ne servira s glavnim jelom kad bi baš nekako pasala, nego tek na kraju, kad si već sit. Oni nemaju ni kruh", prepričava.

Kaže da su im rekli da im serviraju blaže začinjena ljeta, ali da je i dalje sve bilo baš jako papreno i trebalo joj je neko vrijeme da se priviknu, ali pekinška patka ju je oduševila.

Ljubičasti čips s okusom ribe

No ljubičasti s čips s okusom ribe ju je baš raspametio te dodaje da je nailazila na lude kombinacije hrane, a na ulicama da je vidjela kako prodaju i onu hranu koju gledamo u dokumentarcima – pauka nabodenog na ražnjić, pileće nogice s "neošišanim" kandžama, kukce...

Preskočila ih je.

Priznaje, iako je potpuno rasplinula sliku koju je nosila u sebi o Kini, sigurno je i to da je ona vidjela dio onaj dio zemlje koji su možda htjeli da vidi.

Ulice besprijekorno čiste, neboderi koji se dižu u visine odaju osjećaj moći i uspjeha, ali primijetila je i kojeg beskućnika. Ljudi u vlakovima ne razgovaraju, svi su tihi i čitava kultura gaji taj odnos nenametljivosti i "da se drugima ne smeta".

Primijetila je i ulice u kojima su žice za struju toliko isprepletene da se ne zna "tko tu pije, a tko plaća", potpuna suprotnost od besprijekorno uređenih avenija.

Noćni život i ne postoji, ulice gradova puste su već oko 20 ili 21 sat navečer. Od zabava Kinezi jako vole karaoke, ali nema kafića niti se gdje može sjesti na šalicu kave.

Oni idu u restorane, a jako su fascinirani ljudima sa Zapada. "Bili su oduševljeni nama, prilazili su i htjeli se slikati", kaže nam. Primijetila je i da se jako štite od sunca, muškarci nose i masku na licu, kapu i rukave dugih rukava.

Ona?

Oduševljeni ljudima sa Zapada

"Ja sam umirala od vrućine u kratim rukavima, bilo je oko 30 stupnjeva", govori. Ljudi na ulicama redovito vježbaju, od jutra do mraka u parkovima i na trgovima okupljaju se ljudi svih generacija koji se rekreiraju.

Svi su u nekom nesresnom miroljubivom modu, svi djeluju smireno, ljudi čak na ulici plešu. Djeca u škole idu u uniformama.

Fascinirali su je i kineski mediji.

Tamo je prošla radionice gdje je od kineskih kolega učila kako izvještavati u trenucima velikih katastrofa, kao što su potresi, da je bolje ići sporije s informacijom, ali da ona bude provjerena. To su govorili i političarima, kako upravljati komunikacijama i da je bolje nekad pričekati jedan dan nego se izletjeti.

"Na kineskoj televiziji upoznali smo voditeljicu koja ima svog AI avatara koji vodi emisije dok je ona na godišnjem. Potpuno ludo!", nasmijala se Ivana Ivanda Rožić.

U nacionalnom muzeju posvećenom crtanim filmovima i animaciji u gradu Hangzhou, pronašla je i zagrebački kutak!

"Serbus Zagreb", pisalo je u njemu pa je i Zagrebačka škola animiranog filma dobila svoj kutak. Muzej je otvoren prije pet godina i besplatan je.

U toj zemlji i obična šetnja može na kraju završiti kao SF, pa su mogući i susreti s likovima iz paralelnog svijeta. Ivanda Rožić je i to doživjela.

Shvatila sam da sam došla puna predrasuda

Iz daleke Kine vratila se prepuna dojmova koji nisu splasnuli ni nakon godinu dana. Srušila je sve predrasude koje je imala – od toga da je to košnica ljudi, velika tvornica jeftine i nekvalitetne robe koja ne mari za ekološke standarde. Ono što je ona vidjela u Kini daleko je od toga i otišla je s dojmom da je to zemlja ljudi nevjerojatne ljubaznosti, smirenosti i uređenosti.

komentara

Komentiranje na Net.hr dozvoljeno je samo registriranim korisnicima. Ako se ne slažete s autorom teksta ili nekim tko je komentirao taj tekst to je u redu. Međutim, nije u redu vrijeđati ljude, diskriminirati, trolati, kršiti Pravila komentiranja i odredbe stavka 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima. Odgovorni ste za sve napisano u komentaru. Ovo je web portal kojeg posjećuje tisuće ljudi svakodnevno i s nekima se jednostavno nećete slagati. Zato se držite osnovnih pravila ponašanja i sve će biti ok.