Psihijatar i vojničina u igri nadmetanja: Karadžić je Mladića prezirao, ovaj ga nije doživljavao
Ratko Mladić bespogovorno poštovao hijerarhiju, ali u njoj nikada nije bilo mjesta za Radovana Karadžića.
Dva krvoloka, dva moćnika, dva najbliža suradnika. Jedan ratni nacionalistički predsjednik bosanskohercegovačkih Srba, drugi ratni general, zapovjednik Glavnog štaba Vojske Republike Srpske. Obojica krvoloci, odgovorni za smrti desetaka tisuća nevinih.
Radovan Karadžić i Ratko Mladić - gospodari života i smrti '90- ih u Bosni i Hercegovini.
No u kakvom su uopće odnosu bila dvojica ratnih moćnika? Psihijatar i vojničina igrali su neprekidnu igru nadmetanja.
O njihovom odnosu svojevremeno je u intervjuu za Al Jazeeru govorio američki povjesničar Robert Donia koji kaže da je Karadžić Ratka Mladića - prezirao.
“Karadžić nikad nije nosio uniformu i uvijek je bio impresioniran uniformama i ljudima koji su ih nosili. Bio je veoma sretan da stvara kontakte s vojnim licima i jako se trudio da postane jednak s njima. To se vidi već iz razgovora s Blagojem Adžićem iz septembra 1991. i, kad je došlo vrijeme da izabere komandanta vojske, on je to pokušao iskoristiti da nametne svoj autoritet tako što je podržao i izabrao Mladića. Ne mislim da ga je volio i da su se uopće njih dvojica međusobno voljeli. I veoma rano u tom odnosu Karadžić je shvatio da je Mladić generalno sposoban vojnik, ali je Karadžić vjerovao da je on sposobniji kao komandant vojske nego Mladić.....Sukob između njih dvojice bio je u prvom redu osobne prirode, a ne na nivou razilaženja mišljenja ili pogleda u vezi s nekim ključnim pitanjem. Postojao je osobni prezir, posebno s Karadžićeve strane, i to se iskazivao na skupštinskim zasjedanjima. Karadžiću je Mladić zadavao toliko glavobolje da ga je u jednom trenutku htio smijeniti”, kazao je u intervju američki povjesničar Donia.
Takvog je mišljenja i autor Dušan Viro koji je u svom djelu Slobodan Milošević- Anatomija zločina navodi kako je general Ratko Mladić bespogovorno poštovao hijerarhiju, ali u njoj nikada nije bilo mjesta za Radovana Karadžića.
“Mladić je odgovarao samo Generalštabu Vojske Jugoslavije i svom vrhovnom zapovjedniku Slobodanu Miloševiću, a Karadžića nikada nije cijenio”, piše Viro te dodaje kako je Mladić odmah zatražio od Karadžića da niti jednu važniju odluku ne smije donijeti bez odobrenja glavnog štaba Vojske Republike Srpske.
“Smatrao je, naime, da je Republika Srpska djelo vojnika i njihova oružja, a ne zasluga političara, a Miloševićevo povjerenje shvatio je kao ‘zapovijed vrhovnog zapovjednika koji mu daje sva ovlaštenja za stvaranje srpske države u Bosni”, smatra autor Viro.
Odnos se popravio u zatvoru
Nekadašnji ratnii moćnici zajedno su jedno vrijeme proveli u haškom zatvoru u kojem su se zbližili.
Luka Karadžić ispričao je tada za Kurir da njegov brat Radovan dosta vremena provodi sa Mladićem i da se međusobno tješe. Kazao je i da je s bratom u svakodnevnom telefonskom kontaktu
“On je jak, stabilan. Tamo su s njim i Ratko Mladić i Stojan Župljanin, povremeno dolazi i Frenki Simatović. Naravno da mu je Mladić velika podrška. Oni se drže zajedno, razgovaraju o svemu, tješe se", kazao je tada Luka Karadžić.
I Mladićev sin Darko tada je potvrdio da se Ratko i Radovan druže u zatvoru.
“Oni su zajedno, na istom katu i svakodnevno su u kontaktu. Kad god nisu zaključani u sobama, oni su zajedno. Velika su podrška jedan drugom“, kazao je Mladić.
Ratko Mladić je u Haagu 2017. s Radovanom Karadžićem slavio i blagdan Arhanđela Mihovila (Aranđelovdan) i to uz pečenog odojka.
"Radovan je zadovoljan što su mu dopustili da na pravi način obilježi blagdan jer mu je to jako bitno. Ratko je želio doći i čestitati Radovanu. Bilo je još gostiju, ali Radovanu je bilo iznimno važno što je došao Ratko i što su zajedno dijelili slavski kolač"", kazao je Luka Karadžić.
Kad je Karadžić 2019. pravomoćno osuđen na doživotni zatvor najveću podršku pružio mu je upravo Mladić. Nesebično i prijateljski ga je tješio. Nakon izricanja presude, govorio mu je:“Radovane, glavu gore. Sve si uradio, ono na šta ne možeš da utičeš i promijeniš, moraš da prihvatiš i da se ne sekiraš“.