Stručnjakinja otkrila što prenatrpane aktivnosti rade djeci: 'Ovo je prvi znak i to je alarm!
U novom podcastu Offline net.hr-a gošća je bila psihologinja koja je 12 godina radila u KB Dubrava, danas izvanredna profesorica Sveučilišta Algebra Bernays, Ana Havelka Meštrović
U novom podcastu Offline net.hr-a koji otvara jedno od najvažnijih pitanja suvremenog roditeljstva – koliko je dječjih aktivnosti previše i što se događa s dječjim mozgom u digitalnom okruženju, gošća je bila psihologinja koja je 12 godina radila u KB Dubrava, danas izvanredna profesorica Sveučilišta Algebra Bernays, Ana Havelka Meštrović.
Razgovor je otvorio temu koju mnogi roditelji svakodnevno žive: pretrpani rasporedi djece, stalne aktivnosti i osjećaj da ako dijete nije u nečemu automatski zaostaje.
"Ja znam dosta njih koji su toliko opteretili svoju djecu… od ponedjeljka do petka su non-stop u sportskim aktivnostima", poručuje Havelka, uz upozorenje da se često zaboravlja kako djeca taj ritam ne mogu dugoročno izdržati.
Stručnjakinja odmah postavlja ključno pitanje: "Biste vi to mogli? Biste li se vi osjećali dobro u takvom ritmu?". Upozorava isto tako da se kod djece često miješa stvarna želja i trenutni impuls: "Dijete to želi tjedan ili dva jer je to negdje vidjelo ili čulo, pa mu ide prijatelj na nogomet. A onda nakon nekog vremena shvati da možda ipak to ne želi." No, problem nastaje kada se od djece očekuje da sve što započnu – moraju i završiti, bez obzira na njihovu motivaciju ili umor.
"Moramo paziti da dijete ne upiše sve i da onda od svega odustane, ali isto tako ne možemo ih pretrpati", ističe. Posebno zabrinjavajuć je i dnevni ritam koji je stvoren kod djece: "Znam primjere djece koja u sedam ujutro izlaze iz kuće i vraćaju se u osam navečer. To je stresno i za odraslu osobu, a kamoli za dijete."
U tom kontekstu otvara se i pitanje modernog roditeljstva i kampova, aktivnosti i stalne potrebe da dijete "ne bude prazno". Djeci, kaže Havelka, treba tjedan dana odmora, kao što ga trebaju i odrasli.
Neki drukčiji svijet
Za razliku od nekada, kada su se uspoređivali s nekoliko ljudi iz okoline, danas se mladi uspoređuju s tisućama drugih. "Prije smo imali susjeda lijevo i desno. Danas imate Facebook i Instagram i stalno dobivate informacije kako je drugima bolje nego vama", rekla je. A kao rezultat pojavljuje se sve češći problemi sa samopouzdanjem, ali i mentalnim zdravljem.
Mladi stalno imaju osjećaj nižeg samopouzdanja i samopoštovanja jer smatraju da je netko drugi uvijek bolji. Posebno zabrinjava što se problemi javljaju već u ranoj odrasloj dobi. "Imamo jako puno studenata koji već s 18, 19 godina imaju probleme sa spavanjem, koriste melatonin ili magnezij. To ukazuje na pojačanu nervozu i nemir", nadodaje. I dok se nekad znanje tražilo danima, danas je sve dostupno u sekundi, ali to ima svoju cijenu.
"Mi smo tražili knjige po tjedan dana. Oni danas imaju sve na dva klika. Možda je nestao taj entuzijazam - ja se moram za nešto izboriti", poručila je. U predavaonicama se to jasno vidi - motivacija je slabija, pažnja kraća, sve im je dosadno. Sve što im ponudimo nije im dovoljno zanimljivo ili misle da su to već vidjeli. Dio problema, kaže, leži i u odlukama koje donose prerano - često pod utjecajem roditelja ili okoline.
Kad ekran postane važniji od stvarnog svijeta
Na pitanje koliko ekrana je previše, odgovor ne može biti jednoznačan, ali primjerice osam sati dnevno na mobitelu praktički je jedno radno vrijeme. I tu, kaže psihologinja, počinju ozbiljni problemi. "Ako je dijete osam sati na mobitelu - to je kao puno radno vrijeme", kaže. Roditelji često ne znaju gdje je granica, ali znakovi upozorenja su vrlo jasni: "Prvi znak je socijalno povlačenje. Ako dijete gubi interes za obitelj, prijatelje i svoju okolinu - to je alarm."
Još jedan važan signal je promjena ponašanja: "Pojačana razina nemira, agresivnost i učestali konflikti također su crvena lampica." No možda i najopasniji znak je gubitak interesa za stvarni život: "Ako dijete više ne zanima što se događa oko njega, tko dolazi i odlazi iz kuće ili ne želi ići van s prijateljima - to je ozbiljan problem". Posebno zabrinjava reakcija na oduzimanje mobitela: "Ako dijete ne može podnijeti da mu se uzme ekran – to govori da je postalo ovisno."
Rješenje nije potpuna zabrana, nego kontrola. "Bolje je da dijete koristi mobitel u kraćim intervalima od 15 do 20 minuta, nego da provede tri sata u komadu", objašnjava Havleka. Ali problem, ističe naša sugovornica nije samo kod djece. Slika iz tramvaja ili ulice danas je gotovo identična, jer svi gledaju u ekran. Ne gledaju ljude u lice, ne zanima ih tko sjedi pored njih, ne gledaju kroz prozor. Kao da su isključeni iz stvarnog svijeta.
Mozak, lajk i sustav nagrade
Često se postavlja pitanje i što se događa u mozgu kada dijete dobije "lajk", pohvalu ili nagradu. Doktorica Havelka objašnjava da se aktivira tzv. sustav nagrade u mozgu: "Postoji dio mozga koji je jako osjetljiv na nagradu. Aktiviraju se dopaminski putevi i to stvara osjećaj ugode." Upravo zato, objašnjava, društvene mreže postaju toliko privlačne: "Kad netko stisne lajk, to je nagrada. Aktivira se sustav ugode i mozak to želi ponovno."
Problem nastaje kada se taj sustav stalno stimulira: "To je kao stalna mala nagrada. Mozak to počne tražiti i razvija se obrazac sličan ovisnosti." Mozak se destimulira jer je stalno izložen brzoj izmjeni sadržaja. Stručnjakinja zato objašnjava da su algoritmi dizajnirani da drže pažnju: "Oni vam stalno nude ono što volite gledati. I to stvara osjećaj ugode i zadržava vas u tome."
No posljedica je jasna - pažnja se smanjuje, a koncentracija postaje slabija. Mozak se navikava na brze promjene i teško se fokusira na duže sadržaje.
Petice, uspjeh, očekivanja
"Ako dijete dobije 3 ili 4, može početi misliti da ne valja – i to ostavlja posljedice na razvoj osobnosti", posebno psihologinja upozorava roditelje: "Rečenice poput 'sram te bilo' ili ‘kako si to meni mogao’ mogu dugoročno narušiti sliku djeteta o sebi."
Problem je i što djeca danas donose važne odluke prerano. "Racionalne odluke ne možemo donositi prije 16 ili 17 godina, a sustav traži odluke već s 13 ili 14, kada dijete treba odlučiti koju će školu upisati." Dodatni problem je i što djeca sve češće ne mogu prepričati tekst koji su upravo pročitala. "Navikla su na kratke sadržaje bez početka i kraja - i gubi se sposobnost analize." I dok se od njih očekuje sve više, mozak se sve manje "trenira".
Jer danas, upozorava Havelka, nema potrebe pamtiti, jer je sve na klik. Djeca su preopterećena. Škola, sport, jezici, aktivnosti, sve je bez pauze. Psihologinja objašnjava: nije problem ako je djetetu ponekad dosadno. Problem je ako nikad nije, jer iz dosade se stvaraju najkreativnije stvari.
Što je dobro za mozak?
Unatoč upozorenjima, poruka nije zabrana tehnologije, nego ravnoteža. "Tehnologija ima i puno prednosti, ali treba je koristiti pametno", ističe. Kao pozitivne aktivnosti za razvoj mozga Havelka navodi neke primjere poput: učenje stranih jezika, igranje društvenih igara, riješavanje sudoku i križaljke, čitanje ili bilo koje igre koje traže fokus i logiku. "Bilo što što vas tjera da se morate koncentrirati je trening za mozak." Posebno naglašava važnost jezika jer ljudi koji govore više jezika imaju bolje kognitivne rezerve i sporiji razvoj demencije u starijoj dobi.
Društvene mreže, stalna dostupnost informacija i život "na klik" kombinacija je koja je promijenila način na koji mladi danas razmišljaju, osjećaju i funkcioniraju.
Na kraju psihologinja upozorava da djeca ne trebaju savršen raspored, nego odnos: "Možda je najvažnije da roditelj ne vidi dijete samo pola sata prije spavanja, nego da kroz dan izdvoji vrijeme za razgovor." I dodaje ono što je možda i najvažnija poruka cijelog podcasta: “Ne treba djecu preopteretiti sa sto aktivnosti. Treba im pažnja, razgovor i prisutnost roditelja.”