Bi li doživotni zatvor spriječio ubojstvo Luke? 'To bi bilo blaže ili jednako postojećoj kazni'

Ubojstvo Luke Milovca (19) u Drnišu ponovno je otvorilo raspravu o tome treba li Hrvatska uvesti doživotni zatvor za počinitelje najtežih kaznenih djela. Poseban bijes javnosti izazvala je činjenica da ubojica, Kristijan Aleksić, ima iza sebe dugu kriminalnu prošlost.

Na brutalan način 1994. godine ubio je 22-godišnju djevojku. Na seoskom putu u Prgometu izbo ju je nožem 17 puta. Uhićen je tek sedam godina kasnije, 2001., nakon što su forenzičari na odjeći žrtve pronašli tragove njegove krvi.

Osuđen je na 12 godina zatvora, a kazna mu je kasnije povećana na 14 godina. Zbog fizičkog napada na drugog zatvorenika dobio je dodatnih godinu i četiri mjeseca zatvora. Na slobodu je izašao u prosincu 2015.

Pet godina kasnije, prekršajno je kažnjen zbog obiteljskog nasilja. 2023. policija je kod njega pronašla ilegalno vatreno oružje koje je sam izradio. DORH je u rujnu iste godine protiv njega podigao optužnicu, no nije tražen istražni zatvor niti mjere opreza.

Optužnica je potvrđena dva mjeseca kasnije u Šibeniku, ali sud do danas nije zakazao ročište. Upravo tim improviziranim oružjem Aleksić je prije pet dana u Drnišu ubio 19-godišnjeg maturanta Luku.

RTL Detektor u nastavku istražuje bi li se sve moglo spriječiti da Hrvatska ima kaznu doživotnog zatvora. Postoji li stvarna razlika između kazne zatvora od 50 godina i doživotnog zatvora te kakva je praksa u europskim zemljama.

SUSTAV ZAKAZAO? /

Ovo je kronologija zločina Kristijana Aleksića: Ubio, uznemiravao, ali sudu nije bio prioritet

Što danas predviđa hrvatski zakon?

Hrvatska je, uz Portugal, jedina država Europske unije koja nema kaznu doživotnog zatvora. Hrvatski pravni sustav poznaju kaznu dugotrajnog zatvora, do 50 godina. Takva kazna je do sada izrečena pet puta.

Na Županijskom sudu u Splitu u veljači 2021. izrečena je prva kazna dugotrajnog zatvora od 50 godina. Presuda se odnosila na Luku Juretića (26), koji je batom usmrtio svoje susjede, bračni par, nakon što mu nisu htjeli posuditi brašno. Kazna mu je nakon žalbe smanjena na 40 godina.

Godinu poslije, 2022., na 50 godina zatvora osuđen je Harald Kopitz zbog teškog ubojstva svoje malodobne djece u Zagrebu. Tijekom izdržavanja kazne počinio je samoubojstvo.

Posljednje tri izrečene kazne od 50 godina zatvora još nisu pravomoćne te postoji mogućnost žalbe. Među njima je i presuda Krešimiru Pahokiju iz 2025. godine, koji je u srpnju 2024. ušao u dom za starije i nemoćne u Daruvaru te ubio svoju majku i još petero ljudi. 

Na istu kaznu osuđen je i dvadesetogodišnji L. M. zbog ubojstva sedmogodišnjeg djeteta, teškog ozljeđivanja učiteljice i još troje djece u osnovnoj školi u Prečkom krajem prošle godine.

Kaznu od 50 godina dobio je i Emanuel Rep zbog teškog ubojstva majke i očuha te teškog ozljeđivanja polubrata u Međimurju. Brutalan zločin počinio je u srpnju prošle godine.

JESTE LI ZNALI? /

Hrvatska je 2003. uvela doživotni zatvor, propalo je zbog greške: 'Treba nam, ne zbog kazne'

'Nema praktične koristi za sigurnost građana'

Na pitanje treba li Hrvatska uvesti kaznu doživotnog zatvora, profesor kaznenog prava Aleksandar Maršavelski odgovara nam da bi takav korak bio pravno suvišan i kontraproduktivan.

Naime, hrvatski kazneni sustav već ima vrlo strogu i funkcionalnu alternativu – kaznu dugotrajnog zatvora koja se može izreći u rasponu od 21 do 40 godina, a u iznimnim slučajevima stjecaja kaznenih djela gornja granica iznosi čak 50 godina.

Nadalje, pravni stručnjak ističe, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) (primjerice u predmetima Vinter i Kafkaris), kazna doživotnog zatvora ne smije značiti doživotnu izolaciju bez ikakve nade. Što znači, država mora osigurati "pravo na nadu", odnosno jasan mehanizam preispitivanja kazne radi mogućeg uvjetnog otpusta, obično nakon izdržanih 25 godina. Presudu u predmetima Vinter i Kafkaris možete vidjeti OVDJE

"Ako bismo uveli "doživotni zatvor" koji se mora preispitati nakon 25 godina, on bi zapravo bio blaži ili jednak našoj postojećoj kazni dugotrajnog zatvora do 40 ili 50 godina. Uvođenje bi stoga imalo isključivo populistički i simbolički karakter, bez ikakve stvarne praktične koristi za sigurnost građana", kaže Maršavelski.

Profesor kaznenog prava Aleksandar Maršavelski

Foto: Sandro Lendler

'Vječita robija'

Doživotni zatvor, povijesno nazivan "vječita robija", postojao je na našim prostorima tijekom Kraljevine Jugoslavije kao jedna od najstrožih kazni. Bila je propisana za najteža politička djela poput veleizdaje protiv vladara te za najteža nasilna kaznena djela.

Ukinuta je donošenjem Krivičnog zakonika socijalističke Jugoslavije 1951. godine jer se smatralo da je svrha kažnjavanja preodgoj i resocijalizacija počinitelja, a doživotna izolacija bez nade u oslobađanje u potpunosti negira tu mogućnost.

Pola stoljeća kasnije se javila ponovna inicijativa za uvođenje doživotnog zatvora - izmjenama Kaznenog zakona iz 2003. godine. Međutim, Maršavelski napominje kako je ta izmjena ukinuta već krajem iste godine odlukom Ustavnog suda (s učinkom u 2004. godini) iz formalno-proceduralnih razloga – jer zakon nije bio donesen potrebnom apsolutnom većinom u Hrvatskom saboru.

Kako je to uređeno u Europi?

Mnoge države smrtnu kaznu zamijenile su kaznom doživotnog zatvora. U svojim kaznenim sustavima imaju je i gotovo sve države EU. Izriče se rijetko, a propisana je za najteža kaznena djela protiv čovječnosti, terorizam, genocid i teška ubojstva. 

Naš sugovornik napominje kako sve države moraju poštovati standarde Vijeća Europe i ESLJP-a, što znači da je u svima njima predviđena mogućnost uvjetnog otpusta nakon određenog vremena. 

"U Austriji i Njemačkoj preispitivanje radi uvjetnog otpusta moguće je već nakon izdržanih 15 godina. U praksi ako dolazi do uvjetnog otpusta onda je to obično u prosijeku nakon 18 godina jer istraživanja pokazuju da osoba koja provede više od 20 godina u zatvoru vrlo teško se ponovno integriraju u društvo", naglašava Maršavelski.

Najviše doživotnih zatvorenika ima Turska

Prema podacima britanske zaklade za reformu zatvora (Prison Reform Trust), broj zatvorenika koji služe doživotnu kaznu gotovo se utrostručio u posljednjih 30 godina.

Najveći broj doživotnih zatvorenika ima Turska, u kojoj takvu kaznu služi 12.016 osoba.

Među državama članicama Vijeća Europe prednjači Ujedinjeno Kraljevstvo s više od 7.000 zatvorenika osuđenih na doživotni zatvor, dok ih u svim ostalim članicama zajedno ima 9.557.

Foto: Prison reform trust

Bi li doživotni zatvor išta promijenio?

Ključni argument koji se spominje u prilog doživotnog zatvora je pravednost kažnjavanja - za monstruozne zločine kazna bi trebala odražavati težinu djela kroz trajnu eliminaciju počinitelja. 

Međutim, naš sugovornik upozorava kako se pravednost danas kritizira kao apstraktan pojam bez konkretne svrhe koju bi najteža kazna trebala postići. Konkretna svrha je svakako zastrašivanje potencijalnih počinitelja i teže kazne u velikoj većini slučajeva utječu na počinitelje da ne čine takva kaznena djela iz straha od kazne. No, Maršavelski napominju - ne kada se radi o najtežim zločinima.

"Počinitelji takvih kaznenih djela obično ne razmišljaju o kazni, jer je zločin bio posljedica iracionalne odluke ili se radi o dobro planiranom zločinu pa počinitelj misli da neće biti uhvaćen", poručuje.

Ipak, u Europi su sve jači argumenti protiv doživotnog zatvora zbog tzv. "pravu na nadu". Potpuno oduzimanje nade u slobodu protivno je ustavnom načelu resocijalizacije i degradira ljudsko dostojanstvo. 

"Zatvorenici koji nemaju nikakvu perspektivu gube motiv za dobro ponašanje u zatvoru, što ih čini ekstremno opasnima za čuvare i druge zatvorenike. To se može riješiti propisivanjem mogućnosti ranog uvjetnog otpusta nakon 15 godina kao što je to slučaj u Njemačkoj i Austriji. Međutim, to bi bilo blaže od onoga što imamo sada", pojašnjava.

Od doživotnog zatvora do smrtne kazne: Gdje je granica kažnjavanja?

Smrtna kazna najteža je kazna koju država može izreći počinitelju kaznenog djela i podrazumijeva namjerno oduzimanje života osuđeniku nakon sudskog postupka.

Kroz povijest su se koristile različite metode izvršenja - od vješanja i strijeljanja do električne stolice, plinske komore, smrtonosne injekcije i giljotine.

Prema podacima Amnesty Internationala, potkraj 2025. godine smrtna kazna je i dalje postojala u 54 države svijeta. Tu razlikujemo tri kategorije društava. 

Prva su autoritarni i totalitarni režimi (npr. Kina, Sjeverna Koreja). Smrtna kazna u ovim sustavima služi kao represivni instrument kontrole i eliminacije političkih neistomišljenika.

Druga su teokratska i tradicionalna društva (npr. Iran, Saudijska Arabija), gdje je smrtna kazna integrirana u religijsko pravo (npr. šerijatsko) i tradicionalno poimanje pravde.

Treća su specifična demokratska društva s jakom retributivnim tradicijom kao što su SAD.

UBOJSTVO SE MOGLO SPRIJEČITI? /

Andrija Jarak u Direktu: 'Ubojicu je trebalo držati pod nadzorom! Propišite doživotnu'

Broj presuda i izvršenja

Prošle godine zabilježila je dramatičan porast izvršenja na globalnoj razini. Amnesty International evidentirao je najmanje 2.707 pogubljenja u 17 država (što je porast od 78% u odnosu na 1.518 u 2024. godini).

Pritom ne postoje pouzdani podaci za Kinu, gdje su ti podaci državna tajna. Detalji su objavljeni OVDJE

Smrtna kazna u tim državama obično se propisuje za ubojstva, terorizam, veleizdaju, špijunažu, ali u nekim zemljama i za krijumčarenje droge ili moralne i vjerske delikte poput preljuba.

Smrtna kazna u EU

U Europskoj uniji je smrtna kazna u potpunosti u potpunosti zabranjena u svim okolnostima. To je osigurano protokolima br. 6 i 13 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima. Protokoli su dostupni OVDJE

Ni u jednoj zemlji članici EU ne može se izreći niti izvršiti smrtna kazna, a ni u ostalim europskim zemljama osim Bjelorusije.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

Smrtna kazna u Hrvatskoj

Hrvatska je kroz povijest imala smrtnu kaznu. Najveći val izrečenih smrtnih kazni zabilježen je neposredno nakon Drugog svjetskog rata (1945.) kada su vojni sudovi diljem Jugoslavije izrekli 5.484 smrtne presude. 

U kasnijem razdoblju SFRJ (1977. – 1990.) došlo je do ublažavanja politike te je u cijeloj Jugoslaviji izrečeno ukupno 38 pravomoćnih smrtnih presuda. Smrtna kazna bila je propisana za teška ubojstva, razbojništva s fatalnim ishodom, ratne zločine i djela protiv naroda i države (veleizdaja, špijunaža).

Posljednja smrtna kazna u Hrvatskoj (ujedno i u cijeloj bivšoj državi) izvršena je 29. siječnja 1987. godine nad Dušanom Kosićem u Karlovcu. Kosić je bio osuđen na kaznu strijeljanja zbog okrutnog četverostrukog ubojstva obitelji Matijević (kolege, njegove supruge te dvije maloljetne kćeri).

Smrtna kazna u Hrvatskoj formalno je i trajno ukinuta donošenjem demokratskog "Božićnog Ustava" u prosincu 1990. godine. To je propisano člankom 21. Ustava. Možete vidjeti OVDJE

Pravni stručnjak Maršavelski napominju kako ju više nije moguće uvesti u Hrvatskoj jer je to zabranjeno protokolima 6. i 13. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava. 

Hrvatska će ipak imati doživotni zatvor?

Nakon slučaja Aleksića, ministar pravosuđa Damir Habijan najavio da će predložiti izmjene zakona kako bi se omogućilo uvođenje doživotnog zatvora. 

Formirana je i radna skupina, u kojoj će sudjelovati predstavnici više ministarstava, pravosudnih tijela i akademske zajednice. Nacrt prijedloga očekuje se već u roku od dva tjedna.

Za RTL Direkt ministar je komentirao treba li nam uopće doživotni zatvor ako se ni kazna od 50 godina gotovo nikad ne dosuđuje. Naglasio je kako je na sucima da koriste alate koje imaju na raspolaganju. 

"Ja kao ministar i predstavnik izvršne vlasti ne mogu ulaziti u sudske odluke. Ne mogu odlučivati kakvu će sankciju nekome odrediti. Mi kao Vlada i Ministarstvo možemo stvoriti normativni okvir", poručio je. 

Izricanje velikih kazni od 40 ili 50 godina ili doživotnog zatvora, ministar kaže da ima svoju svrhu, a to je utjecaj na svijest drugih ljudi.

"Ako počiniš ovakvo kazneno djelo, odgovarat ćeš, ostat ćeš doživotno u zatvoru ili ćeš biti u zatvoru 50 godina. Ako toga nema, ako imamo presudu od 40 godina pa se ona nakon toga smanji na 20, šaljemo krivu poruku. Očekujem da suci koriste alate koje imaju i pošalju jasnu poruku. To je smisao kaznenopravne sankcije", zaključio je Habijan.

Foto: RTL