Turisti slikaju bor koji visi u zraku, malo dalje u moru? Bušilica, autić, zimske i ljetne gume...
Nekoliko desetaka ronilaca sudjeluje u ekološkoj akciji koju organizira klub Letu te čiste podmorje zadarskog arhipelaga
Kao da na Vrgadi nema ništa više osim onog bora koji visi u zraku pa se turisti ciljano iskrcavaju kako bi ga uhvatili odozdola i nosili na dlanu pa "opalili" fotku za sjećanje.
I briga turiste što se bor inati pa se drži korijenom samo s jedne strane za vrh pješčane klisure koja se pomalo urušava pa se odjednom sve može svaliti na njih. Ljute se boduli, odmahuju glavom, pokušali su i zagraditi bor da mu se ne ide blizu, ali uzalud.
Opet je turista, prilaze mu "s dola", "s gora", s boka i kako god hoćete, oni prkose zabranama - a alepski bor prkosi zakonima fizike i tako već 10-ak godina "visi" u zraku.
Bili smo na Vrgadi, obišli bor, ali nije nas on privukao na ovaj otočić kraj Murtera početkom svibnja, nego ono što se na prvu ne vidi (možda samo ako se popnemo na onaj najpoznatiji bor u Hrvatskoj pa bacimo oko prema moru).
More guta sav otpad
A dubine kriju tajne, pa i da je netko bacio bušilicu. Progutaju je valovi, nestane u tišini, legne na dno i miruje zauvijek.
I bilo bi tako da nije šačice junaka, njih 30-ak, koji su se skupili sa svih strana i s bocama na leđima zaronili u more. Ronioci kluba ERK Leut iz Blaca organizirali u čišćenje Jadrana, ali u pozvali su i prijatelje iz klubova ERK Periska iz Ploča, Ronilačkog kluba Murter Kornati, ronioce iz Zagreba te prijatelje iz Makedonije i kluba ENK Pena. "Zagrizli" su regulatore (ono što stave u usta da bi mogli disati zrak iz boca), navukli nešto deblja ronilačka odijela (jer Jadran u ovo doba "grije" samo na oko 15 stupnjeva) pa utonuli u tamu.
I što su podigli s dna?
Bio je tu i dječji autić, plave boje, retro izdanje trkaćeg automobila, s otvorenim prednjim vratima (kao da je i vozač pobjegao), a onda red željeza, plastičnih boca, limenki, guma svih mogućih veličina – sva čudesa koja se mogu zamisliti tamo ispod površine našeg najljepšeg Jadrana.
I tko bi pomislio s palube broda, kad stišće gumb za selfie, ispod trupa na nekoliko metara dubine leži "groblje" smeća?
Znaju to dobro ovi ronioci.
Akcija čišćenja podmorja
Klub Leut i ove je godine organizirao akciju čišćenja mora, ove godine pod nazivom "Ronilačka sreća: Podmorje bez smeća 2026."
Predsjednik Leuta i organizator akcije Dražen Ivanković rekao nam je: "Želimo iznijeti što više otpada iz mora i osigurati našim turistima da im boravak u Hrvatskoj bude ugodan. Što se čisti? Uglavnom mjesta gdje se vežu jahte i jedrilice. Tu očekujemo da će biti puno otpada."
Ako je suditi prema akciji iz prošle godine, moguće je da je u pravu jer tada su izvukli čak 15 tona koječega, pa i rasvjetni stup. Još lani Dražen nam je pričao da je najviše otpada kod divljih vezova, kada se jahte "sklizne" sve što može, a da najviše možda čudi obijest jer uz boce šampanjca nalaze i čaše za probranu kapljicu.
Ovi zaljubljenici u prirodu ne prebiru previše zašto to ljudi rade, samo znaju da toga ima puno, baš puno i da su njihove akcije samo zrno na plaži problema, ali oni moraju dati moru "ruke".
Akciju sufinancira Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, ali svatko na toj palubi puno je više uložio da bi početkom ovog mjeseca zaronili i počistili bar nešto uvala.
Čišćenje podmorja otoka zadarskog arhipelaga
Na popisu ove godine su Vrgada, potom Veli Iž, Zverinac, Veli Rat, Molat, Vrulje na Kornatima.
Ali da se vratimo još malo na Vrgadu. I prije nego su ronioci krenuli u akciju, komunalci su na mol donijeli velike metalne kontejnere spremne za otpad koji ronioci izrone.
I gle čuda, akcija nije bila ni počela, a kontejneri su preko noći bili puni svega – od madraca i starih lampi do invalidskih kolica.
"Mještani su ih vidjeli pa preko noći napunili. Što ću im sad govoriti da to uzmu natrag? Neka stoji", prepričava nam Maja Rastić, predsjednica Mjesnog odbora. Dočekala nas je s velikim osmijehom, kao i oni znatiželjni mještani koji su se navirivali s pitanjima "što rade oni s bocama".
Maja nam je sat vremena pokazala sve što se na otoku ima vidjeti pa i crkvu na vrhu otoka na čijem je krovu bila kamena stisnuta šaka, ona koja prijeti. Kome?
"Murteranima, da ne love ribu ispred otoka!", smije se Maja dok nam pojašnjava. Dogovor je nekad bio – Murterani smiju u ribolov kod Kornata, nikako kod Vrgade. Ruke trenutačno nema, ali su je sačuvali i čekaju obnovu krova i vrijeme da se vrati na staro "prijeteće" mjesto u smjeru susjeda su Murtera.
Otok s oko 200 stanovnika, a ljeti na dan dođe i 1000 turista
Na toj točkici u moru živi oko 200 duša, tek je osmero djece. Ali ima tu radosti mladosti, pa nam krijomice Maja pokazuje i mjesto gdje se mladi skupljaju, nekad se tu cijedilo ulje, sad je tu bubanj, mjesto za sjesti i podružiti se, a na zidu je kredom napisano "sretan rođendan". Pokazuje nam Maja i kamen na jednoj kući koji je izbrušen, a zašto?
"Na njemu su oštrili mještani noževe", nasmijala nas je.
Ljeti im na dan dođe i 1000 turista, da bi se kupali i vidjeli slavni bor. Doznajemo da ispod bora "manekena" ima i plaža koja mijenja oblik i smjer baš kao i ona slavna na Zlatnom ratu. Ako puše maestral nagnuta je na jednu stranu, kad zapušu drugi vjetrovi, okreće se i rt plaže.
Upozorava da svi govore o poznatoj "Zlatnoj plaži", ali Maja kaže... "To je za nas Crvena plaža, nikakva zlatna i za nas je to bilo uvijek crveno!" I da pokušali smo vidjeti je li pijesak na toj plaži Dražica zaista crveni ili više zlatni pa nekako odustali od vaganja jer nije ni važno. Na ovom otoku na kojem vrijeme teče nekako polaganije, najmanje je važno je li pijesak crveni ili zlatni kad se radi o savršenoj ljepoti prirode.
Trn u oku su im škovace
Ali trn u oku otočana su škovace, kontejneri za otpad. Pijavica ih je jednom pobacala u more, sve se rasulo i otpad raširio. Nemaju ni komunalnog redara, propalo je nekoliko krugova natječaja za zapošljavanje - jer se nitko nije javio.
Sad komunalne poslove sami pomalo rade, ali Maja ističe da nije lako.
U kratkom druženju s ovom bodulkom, koja je živjela i 10 godina u Kanadi pa se vratila na otok gdje se rodio njezin otac, otkriva duboku zabrinutost za stanje okoliša. Možda je baš zato s veseljem dočekala ronioce.
"Iza našeg bora svi odu na WC pa je to sve puno maramica", otkriva nam. A onda u pola glasa kaže da ima tu i tampona, uložaka, plastike koja ne odlazi...
Pokazujući nam mali raj u kojem žive, više puta okreće na temu okoliša, kako smo grubi prema prirodi i da moramo i možemo bolje.
Ipak, ima nešto i dobro - ronioci Leuta, Pene, Periske i Murter Kornata i iz Zagreba potvrdili su da stanje ispod površine kraj njihova otoka nije tako kritično. Vidjeli su i puno gorih mjesta s puno više otpada, a Maja nam potvrđuje da je bilo i ranijih akcija čišćenja podmorja pa otkriva i ovo: "Jedno je vrijeme bilo jako puno golf-loptica u moru! Valjda su igrali golf na palubama".
Pa nekako kao da se teško spajaju slike ovog raja, u kojem se još živi polagano i malo sporije i ideja da netko "lupa" loptice u more. Je li to obijest, neznanje, komocija ili jednostavno ideja "more će progutati". Teško je reći, ni ronioci nekad nemaju objašnjenje, ali dobro je svojim akcijama pomažu da Jadran bude malo bliže onome što je nekad bio, a svojim primjerom pokazuju i drugima kako se treba ponašati prema našem moru.
POGLEDAJTE VIDEO Mislili su da će biti 'mala', postala je jedna od najmoćnijih u Hrvatskoj: 'Zeznuli su se...'