SVAKA ČAST! /

Vratio se s hodočašća na Caminu, ali zbog nečeg drugog je lani plakao cijeli dan: 'Ponovit ću to!'

Dok većina godišnji koristi za odmor, Dario ga koristi za rezanje stotina kilograma povrća, nabavu namirnica i višednevne pripreme - kaže da ga je prošlogodišnje iskustvo toliko ispunilo da je poželio da akcija postane tradicija

13.6.2026.

22:24

Andrea Vlašić

Privani album

Prošle je godine svojom inicijativom „Dar za san“ nahranio više od 450 korisnika pučke kuhinje. Ove godine Dario Ćorić (51), Vinkovčanin sa zagrebačkom adresom, odlučio je otići korak dalje. U utorak, 16. lipnja, ponovno će uzeti nekoliko dana godišnjeg odmora kako bi zajedno s volonterima skuhao čak tisuću porcija slavonskog čobanca za korisnike Pučke kuhinje na Svetom Duhu.

Dok većina godišnji koristi za odmor, Dario ga koristi za rezanje stotina kilograma povrća, nabavu namirnica i višednevne pripreme. Kaže da ga je prošlogodišnje iskustvo toliko ispunilo da je poželio da akcija postane tradicija.

„Jednostavno sam osjetio potrebu da se to nastavi iz godine u godinu. Nisam htio da ostane na jednom događaju. Volio bih da se svake godine oko blagdana svetog Ante okupe ljudi dobre volje i naprave nešto konkretno za one kojima je pomoć potrebna“, govori. U međuvremenu je osnovao i humanitarnu udrugu Zrno solidarnosti, kroz koju želi proširiti cijelu priču i na druge projekte pomoći.

Od dva kotla do tisuću obroka

Prošlogodišnji uspjeh, kada su se dva velika kotla ispraznila gotovo do posljednje kapi, a interesa za topli obrok bilo više nego što je pripremljeno, potaknuo je Darija Ćorića da ovogodišnju akciju podigne na još višu razinu - da čak udvostruči porcije čobanca. Umjesto dva, ove će se godine kuhati u čak tri velika kotla, a cilj je podijeliti oko tisuću porcija slavonskog čobanca korisnicima pučke kuhinje.

Količine namirnica koje će biti utrošene za ovu akciju zvuče impresivno. U kotlovima će završiti gotovo 200 kilograma mesa, više od 100 kilograma luka te deseci kilograma mrkve, celera, peršina, pastrnjaka i drugog povrća. No za Darija brojke nisu najvažnije. „Prošle godine sve se podijelilo i još je nedostajalo. Zato sam osjetio potrebu da ove godine napravimo još više. Ako možemo nahraniti više ljudi, zašto ne bismo pokušali“, kaže.

Posebnost ove akcije nije samo u količini hrane, nego u pažnji koja se posvećuje svakom sastojku. Dario ne skriva da je perfekcionist kada je riječ o čobancu koji priprema. „Kuham ga kao da ga radim za svoju obitelj. Nije važno gdje se obrok poslužuje, važno je da bude pripremljen kvalitetno i s poštovanjem prema ljudima kojima je namijenjen“, govori. Posebnu poruku uputio je djelatnicima pučke kuhinje bez čega sve ovo ne bi bilo moguće: "Pučka kuhinja svakodnevno radi velik posao i hrane velik broj ljudi - to je čista ljubav što oni rade. Moj cilj je dati svoj doprinos i pripremiti obrok najbolje što znam, s jednakom pažnjom kakvu bismo posvetili vlastitoj obitelji."

Zbog toga je svaki sastojak pažljivo biran. Paprika stiže iz Baranje, od proizvođačice koja je prošlogodišnju akciju odlučila podržati donacijom. Luk dolazi iz Preloga, a dio povrća izravno iz Slavonije. „Mogao sam kupiti papriku bilo gdje, ali želio sam da to bude prava baranjska paprika. Mogao sam kupiti luk u prvoj trgovini, ali dobio sam ga od čovjeka koji je prepoznao ovu priču i odlučio pomoći. Takve stvari daju dodatnu vrijednost cijeloj akciji“, kaže.

U čobanac će, otkriva, osim kvalitetne junetine, ići i divljač, svinjske nogice i juneći rep, sastojci koji ovom tradicionalnom slavonskom jelu daju punoću okusa i gustoću. „Želim da to bude pravi slavonski čobanac, onakav kakav bi se poslužio gostu u vlastitoj kući. Da ima dušu, da bude bogat i kvalitetan. Ako već nešto radimo, onda to treba napraviti kako treba“, poručuje.

Pripreme za kuhanje počinju dan prije same podjele obroka. Dario će ponovno uzeti godišnji odmor kako bi se mogao u potpunosti posvetiti organizaciji. U pomoć mu stižu prijatelji, kolege i volonteri, a najveći izazov bit će priprema ogromnih količina povrća. „Prošle godine rezali smo pedeset kilograma luka, a ove godine bit će ga dvostruko više. Sjećam se da sam plakao cijeli dan, ali to je dio posla“, govori kroz smijeh, pripremajući se na nove suze koje će izazvati rezanje luka.

'Netko donira luk, netko papriku, netko svoje vrijeme'

Posebno ističe da akcija ne bi bila moguća bez ljudi koji su odlučili pomoći donacijama ili vlastitim radom. „Uvijek se iznenadim koliko dobrih ljudi postoji. Netko donira luk, netko papriku, netko svoje vrijeme. Mnogi od njih nisu imućni ljudi, ali žele biti dio nečega što pomaže drugima. To me najviše dirne.“

Upravo zato ovu akciju ne vidi samo kao podjelu hrane, nego i kao priliku za stvaranje zajedništva. „Najljepše je vidjeti kada se ljudi okupe oko nečega dobrog. Nije ovdje riječ samo o čobancu. Riječ je o tome da netko osjeti da nije zaboravljen, da postoji netko kome je stalo. Ako uspijemo prenijeti taj osjećaj, onda smo napravili puno više od jednog obroka.“

Prošle godine podijeljeno je oko 450 porcija, dok bi ove godine brojka mogla dosegnuti tisuću. Dario se nada da je to tek početak tradicije koja će iz godine u godinu rasti. „Volio bih da jednog dana ovakve akcije budu nešto sasvim normalno i da ih bude što više. Ako ove godine uspijemo pripremiti tisuću porcija, možda ćemo sljedeće još više. Bitno je samo da se ne stane.“

Kako se možete uključiti?

Pomoći se može na više načina. Građani mogu podržati rad humanitarne udruge Zrno solidarnosti novčanim donacijama ili učlanjenjem u udrugu, a dobrodošle su i donacije hrane i drugih potrepština.

„Sve ovisi o mogućnostima. Ako netko može pomoći donacijom, to nam omogućuje da osiguramo više obroka ili dodatne stvari uz obrok. Recimo, kad bih uspio prikupiti više sredstava, volio bih uz svaki obrok osigurati i sok, možda salatu ili nešto dodatno. Sve što prikupimo vraća se ljudima kojima je pomoć potrebna“, objašnjava.

Posebno ga raduje kada se uključe mali proizvođači i pojedinci koji žele donirati proizvode koje sami uzgajaju ili proizvode. „Luk mi je donirao gospodin iz Preloga koji je odmah rekao da će podržati ovakvu akciju kad god bude mogao. Papriku mi je donirala gospođa iz Baranje. To su ljudi koji su prepoznali ideju i odlučili biti njezin dio. Takve stvari pokazuju koliko zajedništvo može napraviti.“

Za one koji žele volontirati, Ćorić ističe kako je najvažnija koordinacija s pučkom kuhinjom kako bi pomoć bila organizirana i učinkovita. „Uvijek trebaju vrijedne ruke, ali važno je da sve bude koordinirano. Nekad treba više ljudi, nekad manje. Najvažnije je da svatko tko želi pomoći pronađe način na koji može dati svoj doprinos.“

Njegova je želja da se kroz ovakve akcije stvori šira mreža solidarnosti koja neće stati samo na jednom događaju godišnje.

„Volio bih da ljudi prepoznaju da i mali doprinos može nekome puno značiti. Ne mora to uvijek biti novac. Nekad je dovoljno malo vremena, jedna donacija ili jednostavno spremnost da se uključiš. Kad se puno malih dobrih djela spoji, nastane nešto veliko.“

Put od 500 kilometara kao inspiracija

Nedavno se vratio s Camina de Santiago, hodočašća dugog više od 500 kilometara koje je prehodao u dvadesetak dana. To iskustvo, koje opisuje kao „put prema sebi“, dodatno je učvrstilo njegovu želju da pomaže drugima. „To je teško prenijeti riječima. Krenuo sam sam, ali putem upoznaš cijeli svijet. Ljudi iz Brazila, Koreje, Amerike... Svi smo tamo s nekim svojim teretom“, priča Dario, prisjećajući se kako je i sam nosio kamenčić u obliku srca koji je ostavio na Cruz de Ferro, mjestu gdje hodočasnici simbolično ostavljaju svoje brige.

Iako fizički naporno, putovanje je bilo ispunjeno brojnim emotivnim trenucima. Na samom početku blagoslovila ga je časna sestra u maloj crkvi uz rutu, a na kraju ga je dočekalo još jedno iznenađenje. Spletom okolnosti našao se među više od milijun vjernika na misi pape Lava XIV., iako to uopće nije planirao. „Kad sam rezervirao letove i planirao povratak, nisam ni znao da će Papa biti tamo. Nisam ništa tempirao niti organizirao zbog toga, jednostavno se tako posložilo. Nakon više od 500 kilometara hoda našao sam se među tom masom ljudi i bio možda pedesetak metara od njega. Bio je to poseban osjećaj“, prisjeća se.

Kaže da mu je upravo taj neočekivani završetak putovanja ostao jedan od najljepših trenutaka Camina. „Kao da su se neke stvari posložile same od sebe. Dođeš na kraj puta, prehodaš stotine kilometara, a onda se dogodi nešto što uopće nisi planirao. Takve stvari čovjek pamti cijeli život“, kaže Dario. „Taj put te nauči ustrajnosti. Vidiš da možeš sve kad imaš jaku glavu i volju. Čovjek shvati što je bitno u životu, a što su samo prolazne smetnje“, objašnjava. To iskustvo dalo mu je novu snagu i ideje za buduće projekte, a osjećaj zajedništva i solidarnosti koji je doživio na Caminu želi prenijeti i u svoje humanitarne akcije.

Zrno solidarnosti za nadarenu djecu

Njegova vizija seže dalje od jednokratnih akcija. Nakon prošlogodišnje inicijative, osnovao je humanitarnu udrugu simboličnog naziva „Zrno solidarnosti“. „Naziv predstavlja sjeme koje raste i razvija se. Ako nas je više, svatko može dati mali djelić, a na kraju dobijemo nešto veliko. Moram naći neki mehanizam kako da to zrno izraste u drvo“, kaže Dario. Ono što je posebno zanimljivo jest da je u osnivačku strukturu uključio i svoju maloljetnu djecu, blizance od petnaest godina, postavši tako jedan od prvih u Hrvatskoj koji je iskoristio tu zakonsku mogućnost. „Želim da od malih nogu osjete ljepotu pomaganja i da shvate kako je najveća sreća u davanju. Zato su i oni dio ove priče, želim im usaditi tu vrijednost za cijeli život“, ističe Dario.

Udruga ima ambiciozan cilj: razviti sustav mentorstva za nadarenu djecu koja dolaze iz obitelji slabijeg imovinskog statusa. „Ne želim da se sve svede samo na financijsku pomoć, poput kupnje laptopa. To je najlakše. Želim im ponuditi mentorstvo, savjet, usmjerenje, nešto što ostaje trajno“, ističe. Planira okupiti stručnjake iz raznih područja, koje naziva „volonterima anđelima razvoja“, ili kako se našalio "VAR", koji u nogometu prati igrače, tako bi i ti volonteri pratili i savjetovali mlade talente na njihovom putu. Već je ostvario kontakt s Vukovarsko-srijemskom županijom kako bi se stvorio mehanizam za prepoznavanje takve djece, osiguravajući da pomoć stigne onima kojima je najpotrebnija.

Kroz inicijative poput kuhanja čobanca, Dario ne samo da pruža konkretnu pomoć, već i šalje snažnu poruku o važnosti empatije, zajedništva i brige za druge. Njegov entuzijazam i nesebičnost podsjetnik su da jedno „zrno solidarnosti“ zaista može pokrenuti velike stvari i nahraniti ne samo tijelo, već i dušu.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

komentara

Komentiranje na Net.hr dozvoljeno je samo registriranim korisnicima. Ako se ne slažete s autorom teksta ili nekim tko je komentirao taj tekst to je u redu. Međutim, nije u redu vrijeđati ljude, diskriminirati, trolati, kršiti Pravila komentiranja i odredbe stavka 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima. Odgovorni ste za sve napisano u komentaru. Ovo je web portal kojeg posjećuje tisuće ljudi svakodnevno i s nekima se jednostavno nećete slagati. Zato se držite osnovnih pravila ponašanja i sve će biti ok.