'Ako ovo ne uspije, spremna sam otići!' Opalila bez straha i postala najmoćnija u Hrvatskoj
Gordana Kovačević više je od 20 godina vodila hrvatskog tehnološkog diva, uspjela je Hrvatsku učiniti bitnom u svijetu ICT-a i globalne korporacije, a danas zadivljuje njezin odgovor - što joj je bitno u biznisu
Brazil, pojavljuju se njih dvoje na pozornici - kolega od dva metra, dominantan, stotinjak i više kilograma, i ona sa svojih 50-ak kilograma pokraj njega.
"Kako će ovih 300 menadžera poslušati mene nakon njegova nastupa?", pomislila je.
Nije se dala, iskoristila je snagu riječi i kvalitetu programa svog tima.
"Gdje vi mislite organizirati centar izvrsnosti?", pitali su.
"Idemo s eksperimentom, neka to bude Ericsson Nikola Tesla u Hrvatskoj", odgovorila je.
"Čekajte, do jučer nismo ni znali što je Hrvatska....", primijetio je kolega.
"Nije bitno mjesto gdje organiziramo određene stvari i nove modele, nego kapaciteti, kreativnost i snaga organizacije. Ja predlažem da napravimo eksperiment, neka traje tri mjeseca. Ako ne uspije, ja sam spremna otići s pozicije koju vodim", nije se dala.
Eksperiment je uspio, iza njega je stajala Gordana Kovačević, žena nježne građe koja je više od 20 godina vodila tehnološkog diva s 3000 zaposlenih u Hrvatskoj.
Ovo je samo jedna crtica iz njezine karijere, pratio ju je epitet jedne od najmoćnijih žena u hrvatskom biznisu, vizionarke koja je promišljala kako će izgledati budućnost za 10, 15 ili 20 godina i koja je bila spremna preuzeti liderstvo i podignuti tvrtku s hrvatskim potpisom na svjetsku razinu.
Prije oko pola godine otišla je s čelne pozicije kompanije koju je vodila više od 20 godina. Gostujući u našem podcastu "Ideje na stolu" napravila je osvrt unazad, prisjetila se epizoda u karijeri koje su je obilježile.
Objasnila je priču iz Brazila.
Bio je to sastanak menadžera iz svih dijelova svijeta, razgovarali su o novim organizacijskim modelima kako bi se postigla veća inovativnost, efikasnost, kvaliteta i brži način rada.
"Bili smo podijeljeni u različite grupe. Ja sam dobila zadatak da vodim grupu menadžera iz različitih zemalja. Na pozornicu su pozvali mene i kolegu koji je vodio drugu grupu. Kad sam vidjela koliko je visok, pomislila sam da on svojom pojavom ima autoritet. Ali nisam se obazirala. Jednostavno sam snagom riječi, konceptom i kvalitetnim prijedlogom nastupila", objasnila je.
Kako je prezentacija završila?
'Takve lidere trebamo'
"Predsjednik Ericssona rekao je za Kovačevićku: 'Takve lidere trebamo.'"
Ona je žena koja ne "galami", koja ne uzima pažnju visokim tonovima ili energičnim gestama. Odmjerava svaku riječ, neće izlijetati velikim obećanjima i velikim pričama. Kod nje nema euforije, ona u prostor unosi smirenost. I to je njezina snaga kojom je vodila tehnološkog diva.
"Glas se mora čuti, ali morate biti hrabri preuzeti odgovornost i vjerovati da je to dobar model. To ne smije biti neka priča iza koje ne stojite. I onda jednostavno pokažete rezultate", podcrtala je poantu iz Brazila. Tada još nije bila čelnica tvrtke, ali konture lidera nazirale su se.
Kaže da je u poslu uživala, voljela je tehnologiju, vodila centre izvrsnosti u globalnoj Ericssonovoj korporaciji za Europu, Bliski istok i Afriku. Kompanija je to sa 77 godina tradicije, tu se baš ne smije "uprskati" ili biti amater. Pogotovo kad je tvrtka dio grupacije koja radi u 140 zemalja i 180 tržišta svijeta.
"Moja vizija i san bili su kako da se hrvatski stručnjaci i lideri pozicioniraju unutar svijeta. Imamo poznata imena u znanstveno-istraživačkim institucijama, imamo Nobelovce, osjetila sam da i mi u Hrvatskoj moramo stvoriti jak tim. Imamo kvalitetne fakultete - FER, FESB u Splitu, FERIT, PMF... Sa snažnom suradnjom i privlačenjem, razvijanjem i zadržavanjem najkvalitetnijih stručnjaka imali smo i imamo potencijal da budemo prepoznati u globalnoj korporaciji kao što je Ericsson", rekla je.
Tvrtka od nekoliko tisuća ljudi, 96 posto visokoobrazovanih, što joj je bilo najbitnije?
"Iskrenost, pazila sam da ona dođe do izražaja", bez zadrške je podcrtala.
Suradnici će za nju reći da nije voljela "japajakala", one koji uzdižu sebe, te da visoko na ljestvici cijeni ako je netko - dobar čovjek.
'Tko ima prejak ego, nije lider'
"Imala sam i u vlastitoj kompaniji menadžere koji imaju fantastične intelektualne sposobnosti, proaktivnost i sve ono što je potrebno da bi se mogli razvijati u pozitivnom, dobrom smjeru. Ali ako je ego jak... Dobro ga je imati, imati svoju osobnost, ali kad je ego takav da sam ja na prvom mjestu, to nisu lideri!", zauzela je stav.
Po njoj, ego treba spustiti tako da to bude korisno za sve, a na sastancima uvijek bi govorila: "Učite, budite kreativni, otvoreni, uživajte u benefitima koje možete stvarati kroz tehnologiju za bolji život čovjeka. Ali prije svega budite kvalitetni i dobri ljudi."
Kaže, to uvijek govori i roditeljima, učiteljima, posebno mladim Alfa i Beta generacijama koje su jako umrežene. Prisjetila se i svog djetinjstva, da je još iz obiteljskog doma ponijela taj stav da treba pomagati i veseliti se uspjehu drugih. To je primjenjivala i u kompaniji. Iza kamera ispričala nam je i kako je s 11 godina njezina najbolja prijateljica nizala jedinice iz matematike, unatoč silnim instrukcijama. A onda su se u školi sjetili mogućeg rješenja - da ona počne davati instrukcije prijateljici. Zaključna ocjena prijateljice bila je trojka iz matematike, Gordana Kovačević vjerojatno je tad već imala odlike liderice i ona koja izvlači najbolje iz ljudi.
U razgovoru smo pitali da objasni što to točno ljudi u Ericssonu Nikoli Tesli rade. Svi kompaniju znaju kao "diva", veliku i važnu tvrtku, a opet... Čime se bave?
Peta revolucija i rad za dobrobit čovječanstva
"Kratko: bavimo se razvojem tehnologije za dobrobit čovjeka", nasmijala se.
Prisjetila se pet tehnoloških revolucija u povijesti čovječanstva, prvu je donio parni stroj, drugu električna energija, treću su donijeli računala i internet.
"Četvrta je IoT, umjetna inteligencija i povezanost uređaja, a peta generacija je kolaboracija umjetne inteligencije i čovjeka, ljudske i umjetne inteligencije. Što Ericsson Nikola Tesla radi? Telekomunikacijske mreže. Od prve analogne mobilne telekomunikacijske mreže, druge generacije, treće, četvrte, pete i šeste... To su mreže koje su implementirane u telekomima u Hrvatskoj i regiji te nizu zemalja. Naši su proizvodi ugrađeni u veliki broj mreža globalne Ericssonove korporacije. To smo mi razvijali, implementirali i integrirali", objasnila je.
Informatizacija zdravstva, zemljišnih knjiga...
Bez telefona, WhatsAppa i drugih programa danas više ne možemo funkcionirati, ali potpis Ericssona Nikole Tesle stoji i iza informatizacije mnogih sustava, na primjer zdravstva. To je bio, pojasnila je, eksperiment koji su počeli prije više od 20 godina.
"Zamislite kakav bi bio život u vrijeme korone da ste za svaki recept morali otići liječniku da napiše papir pa odlaziti nabaviti lijek. Kroz sustav informatizacije zdravstva, na kojem su radili stručnjaci Ericssona Nikole Tesle, praktički olakšavamo život ljudima, medicinskom osoblju, građanima", navela je.
Radili su i informatizaciju zemljišnih knjiga, potom na projektima javne i nacionalne sigurnosti, zatim informatizaciju zelenih granica i još mnogo toga.
Potvrđuje, svaki dan oko sebe prepoznaje stvari koje imaju potpis njezine dojučerašnje kompanije, ali i danas se sjeća svog prvog mobitela.
Među prvima imala mobitel
"Mislim da sam među prvima dobila mobitel u Ericssonu. To je bila velika stvar, nisu ga svi u leadershipu dobili, nego samo neki od nas. Zato je bio veliki ponos – imati mobitel. Ne sjećam se točno modela, ali bio je to jedan od prvih koji su tada postojali", prisjetila se.
I danas jedva čeka prva isprobati neku novu stvar i novu tehnologiju.
"Veselim se i možda 2040. ili 2050. godini kad dođe kvantni internet. To će biti čudo!", ushićena je.
Kaže da je u poslu uživala, ali nije mala stvar bila voditi kompaniju sa 77 godina tradicije, tu se baš ne smije "uprskati" ili biti amater. Pogotovo kad je tvrtka dio grupacije koja radi u 140 zemalja i 180 tržišta svijeta.
"Možete zamisliti velika tržišta kao što su američko, japanko, indijsko, njemačko... Hrvatska je mala, a mi smo velika kompanija, tako da je nama potrebno bilo puno šire tržište od samog hrvatskog tržišta. Ericsson je globalno gradio velike razvojno-istraživačke centre u suradnji s jakim sveučilištima i jakim tržištima. Mi smo imali drugačiji put - razvijali smo se kroz inovativnost, proaktivnost i izvrsne rezultate s kojima smo se pozicionirali unutar grupacije. Tako da smo danas jedan od jačih razvojno-istraživačkih centara koji radi na najnovijim tehnologijama i 5G-u, a idemo i prema 6G telekomunikacijskim mrežama", rekla nam je.
Kako je postala direktorica?
U tvrtku je došla još za vrijeme studiranja, na praksu, i popela se na vrh. Dobivala je najteže zadatke. Znali su je pratiti komentarima: "Menadžment je ovoj maloj dao najteži zadatak. Tko zna što će biti s tom malom koja je tek ove godine došla u kompaniju."
Pojašnjava, iskusniji menadžeri odbijali su teške zadatke, a ona ih je preuzimala. Bilo joj je to i prirodno jer je od djetinjstva uvijek rješavala probleme - od matematičkih do šahovskih. Problemi su joj bili izazov i motivacija za rad.
Tako je prolazila kroz različite odsjeke u kompaniji, a sve se slagalo prirodno da bi 1995. postala desna ruka čelnika Ericssona Nikole Tesle, korak do mjesta predsjednice uprave.
Nije gledala u staklene stropove
"Nikada nisam razmišljala o nekim staklenim stropovima, jer stakleni stropovi i slične ograde oduzimaju slobodu. Zato trebate biti slobodni, truditi se, raditi, učiti i onda će doći veće odgovornosti koje vas raduju, motiviraju i daju mogućnost da pružite ono najbolje što imate u sebi."
Iako je otišla prije oko pola godine iz tvrtke, mnogi joj zaposlenici i dalje pišu i javljaju se.
Poruke bivših kolega
"Jedan kolega, s kojim prije nisam imala puno kontakta, svako jutro poželi mi dobro jutro, pošalje sliku svoje supruge, psića ili cvijet. Dobivam puno poruka i iz šire društvene zajednice. Predlažu mi razne skupove na kojima mogu prezentirati svoja razmišljanja, iskustva i pogled na budućnost. To rado prihvaćam jer vjerujem da svojim znanjem mogu nekome dati poticaj i pomoći u daljnjem razvoju", kaže.
Ni za čim ne žali i objašnjava to posebnom filozofijom: "Često ljudi pogriješe pa analiziraju prošlost i govore: 'Imali smo taj biznis, taj profit, ovo ili ono...' Ali ne može se uspoređivati ovo danas i nekada. Na primjer, Ericsson Nikola Tesla danas nije ista kompanija kao prije pet godina, deset godina ili prije 77 godina. Uvjeti poslovanja stalno su se mijenjali. Ono što me čini sretnom jest to da se ostvarila moja vizija da najjači razvojno-istraživački centar u Hrvatskoj bude upravo u Ericsson Nikoli Tesli."
S 1200 zaposlenika do tvrtke od 3000 ljudi
Kad je došla na poziciju direktorice, bilo je 1200 zaposlenika i oko 200 stručnjaka u razvoju i istraživanju. Kad je odlazila, kaže, bilo je 3000 zaposlenika, 1800 stručnjaka u razvoju i istraživanju te izvrsnih softverskih dizajnera.
A onda još jedna anegdota iz njezine karijere.
Prvi oboljeli od COVID-a bio je iz Ericsson N. Tesle
Prvi, onaj nulti pacijent u Hrvatskoj - bio je zaposlenik Ericssona. Kaže, bila je to pomalo smiješna situacija.
"Dosta se pričalo o Kini i koronavirusu, a mi smo imali dosta stručnjaka u Kini i jako sam pazila da su zdravlje i život čovjeka na prvom mjestu. Biznis je važan, ali život ljudi je važniji. Slala sam poruke, pitala jesu li dobro i govorila im da se vrate kući pa ćemo projekt završiti iz Hrvatske. Na radiju sam čula da je prvi slučaj COVID-a u Hrvatskoj", počela je priču.
Tog dana, na putu do tvrtke, na radiju je čula da se pojavio prvi oboljeli i u Hrvatskoj.
"Dođem u firmu i odmah okupim članove izvršnog poslovodstva. Rekla sam: 'Moramo se organizirati.' Kolega je rekao: 'Mislim da je to naš zaposlenik.' Ja pitam: 'Kako? Nitko me nije informirao?' Odmah sam zvala ministra i rekla da kao čelna osoba kompanije moram biti informirana kako bismo znali što dalje raditi", otkrila je iznenađenje koje je uslijedilo.
Zaposlenik koji je obolio bio je u Italiji na nogometnoj utakmici, a vijest da ima koronu bila je izazov s kojim se do tada nisu susretali. "Čula sam se sa svojim zaposlenikom, rekla mu da ne brine. Slali smo mu poruke podrške, govorili da se čuva i pazi i da ćemo sve organizirati kako treba."
Pala je tada i šala: "Rekla sam - mi smo uvijek prvi u svemu!"
Potres i heroji koji se nisu vidjeli
Ali uslijedio je potres i novi izazov za tvrtku. Dok su mediji prenosili slike užasa s ulica te vatrogasce, policajce i civilnu zaštitu koja pomaže, neki junaci nisu bili vidljivi. Komunikacijske mreže bile su ozbiljno pogođene.
"Nije se puno spominjalo ime Ericssona Nikole Tesle i naših stručnjaka, ali oni su odradili ogroman posao. Praktički su radili dan i noć. Zamislite situaciju – s jedne strane COVID i ljudi moraju biti što dalje jedni od drugih, a s druge strane potres kada morate biti što bliže i surađivati", prepričava.
Njezini zaposlenici neumorno su radili na popravljanju telekomunikacijskih mreža. Jednostavno su morali napraviti sve od sebe da broj 112 radi, da komunikacijske linije prorade i profunkcioniraju. Bili su to trenuci stresa, ali...
"Nitko od zaposlenika nijednog trenutka nije rekao 'ne'. Organizirali smo timove, dobili su jasne upute vezane uz zaštitu na radu i zaštitu zdravlja i napravili smo ogroman posao. Zahvale idu našim herojima koji su napravili nešto što je rijetko tko u tom trenutku mogao realizirati. Davali smo podršku, pomagali, a nismo bili opterećeni time da se o tome previše govori", ističe.
Česta odlika mnogih uspješnih ljudi, pa i Kovačević, koja je vodila kompaniju od nekoliko tisuća ljudi, jest da uvijek nađe vrijeme za učenje, pa i knjigu.
Od "male" koja se primala zadataka koji drugi nisu htjeli, do vizionarke i čelnice koja autoritetom izvrnosti vodi 3000 ljudi, Gordana Kovačević u idućem nastavku govori o umjetnoj inteligenciji, razvija neke mitove i strahove te daje odgovor na pitanje: "Kako je moguće da netko vodi tako veliku kompaniju, ima obitelj i svejedno - nađe vrijeme za učenje i dobru knjigu?".
Sve epizode podcasta Ideje na stolu pogledajte na našem YouTube kanalu, pa tako i razgovor s Bruce Yerkovichem koji u Lici radu na projektu teškom skoro pola milijarde eura, potom s Ante Mandićem, prvakom IT-a koji je odrastao uz petrolejsku lampu i kasnije izgradio reginalni div vrijedan desetine milijuna eura.