Bio je lice najveće sapunice, a danas je autor popularne aplikacije: 'Evo što mi je promijenilo život'
U razgovoru koji se proteže od početaka karijere, preko snimanja serije, pa sve do današnjeg života izvan kamera, Zoran Pribičević se vraća u vrijeme koje je, kako kaže, bilo intenzivno, brzo i potpuno nepredvidivo
U novoj epizodi podcasta "Offline", reporterka RTL-a Danas Ivana Ivanda Rožić ugostila je glumca Zorana Pribičevića, koji je otvoreno govorio o očinstvu, društvenim mrežama, odgoju djece i vlastitim pogledima na današnje društvo – bez uljepšavanja i bez kalkuliranja.
Zoran Pribičević široj javnosti najpoznatiji je po ulozi u RTL-ovoj seriji Zabranjena ljubav, jednom od najgledanijih televizijskih formata ranih 2000-ih u Hrvatskoj.
U razgovoru koji se proteže od početaka karijere, preko snimanja serije, pa sve do današnjeg života izvan kamera, Pribičević se vraća u vrijeme koje je, kako kaže, bilo intenzivno, brzo i potpuno nepredvidivo.
"Kad smo počinjali, nitko od nas nije razmišljao da će to trajati godinama ili da će imati takav odjek. Sve je bilo jako brzo, snimalo se u ritmu koji tada nisam ni znao da je moguć", prisjeća se.
Govoreći o svom putu prema glumi, Pribičević se osvrće i na razdoblje djetinjstva i odrastanja, kada, kako kaže, nije bilo jasno definiranog plana. "Ne mogu reći da sam kao dijete znao da ću biti glumac. Više je to došlo kroz neke slučajne okolnosti, kroz ljude koje sam upoznavao i situacije koje su me gurale u tom smjeru", govori. Dodaje i da je gluma došla kao prirodan nastavak znatiželje, a ne kao unaprijed zacrtan put.
"U jednom trenutku shvatiš da te privlači taj svijet, ali ne na način slave, nego na način da ulaziš u tuđe priče i likove", rekao je.
'Tada se nisam osjećao da sudjelujem u nečem velikom'
Dio razgovora posvećen je upravo seriji koja ga je obilježila jer "Zabranjena ljubav” bila je, kako kaže, iskustvo koje se teško može ponoviti. "Radili smo brzo, puno, i sve je bilo jako dinamično. Nisi imao puno vremena za razmišljanje – morao si biti spreman odmah", kaže.
Na pitanje je li tada imao osjećaj da sudjeluje u nečemu velikom, odgovara iskreno: "Ne. Tada ne. Tada samo radiš svoj posao. Tek kasnije vidiš što se zapravo dogodilo."
Prisjeća se i reakcija publike: "Ljudi su nas prepoznavali na ulici, zaustavljali, komentirali likove kao da su stvarni ljudi. To je bilo novo iskustvo za mene."
'Privatni život mi je važniji od javnog'
S vremenom je, kaže, došla i druga strana prepoznatljivosti – dugotrajna povezanost s jednom ulogom. "Shvatiš da te ljudi dugo vide kroz jedan lik. I to je u redu, ali kao glumac uvijek želiš pokazati i druge strane" govori.
Dodaje i da je u jednom trenutku postojala potreba za odmakom: "Nije to bijeg, nego jednostavno potreba da ponovno pronađeš sebe izvan jedne priče", rekao je.
Danas na glumu gleda mirnije i zrelije: "Ranije je to bilo više dokazivanje. Danas je više izbor. Radiš ono što te zanima i što te u tom trenutku stvarno pokreće." Kaže i da ga danas više privlače projekti koji imaju jasnu priču i smisao: Više ne radim stvari samo zato da radim. Bitno mi je što ta priča govori."
Dodaje da mu je privatni život postao važniji od javnog dijela posla: "Trebaš imati nešto što nije posao. Ne možeš stalno biti ‘u ulozi’."
Kroz osmijeh se prisjetio i lakših trenutaka sa snimanja. "Bilo je situacija koje su bile smiješne upravo zato što smo svi bili umorni, a morali smo ostati ozbiljni pred kamerom", kaže uz smijeh.
"Kad bih mogao razgovarati s mlađim sobom, rekao bih mu da ne brine toliko. Sve dođe na svoje, samo ne onako kako si zamišljao", rekao je.
'Kad sam ja bio u pubertetu, mi nismo smjeli biti u pubertetu'
U sredini razgovora dotaknuo se i odnosa prema tinejdžerima i kako se generacije razlikuju u odrastanju: "Kad je moj mali u toj fazi puberteta… to je već pubertet. Ali ja gledam sebe. Kad sam ja bio u pubertetu, mi nismo smjeli biti u pubertetu."
No ono što ga je, kaže, promijenilo kao roditelja, jest – smirenost. "Ne povisujem ton… vrlo rijetko. Ako moram više puta ponavljati, onda da", rekao je.
Danas su, kaže, djeca puna prava, sveg a najveći problem je što se učitelji boje učenika, a ne obrnuto. U tom kontekstu podržava i ideju strožih pravila u digitalnom svijetu: "Mislim da bi to trebalo zabraniti društvene mreže do određene dobi… djeca nisu dovoljno zrela da se nose s tim."
Jedan od najintimnijih dijelova razgovora bio je onaj o obitelji i društvenim mrežama. "Nisam imao potrebu objavljivati svoju djecu. Htio sam sačuvati te trenutke za sebe i svoju ženu, za obitelj", rekao je.
Iako razumije one koji to rade, jasno naglašava vlastiti stav: "Ne osuđujem nikoga, svatko radi kako misli da je najbolje." Govorio je i o svom odnosu prema digitalnom svijetu i informacijama: "Imam TikTok, Facebook, Instagram… ali nisam baš proaktivan."
Dodao je i da danas više ničemu ne vjeruje. Posebno ga brine količina manipulacije sadržajem: "Sad s AI-jem… ne vjerujem više ničemu. Sve može biti montirano. Problem je potvrda drugih – svi traže lajk."
'Htio sam napraviti nešto što je dobro za klince'
Glumac je u podcastu detaljno predstavio i svoj projekt – aplikaciju za djecu "Pričalica", nastalu iz osobnog iskustva roditeljstva: "Kad su moja djeca bila mala, nisam mogao naći aplikaciju koja je zdrava, pametna i korisna."
Ideja je, kaže, bila jednostavna: "Htio sam napraviti alat koji je dobar za klince, koji razvija mozak i maštu."
Aplikacija nudi više od 150 priča, uključujući personalizirane verzije: "Dijete postaje glavni lik – ime, boja očiju, prijatelji… sve se unosi."
Posebno ističe edukativni aspekt: "To razvija vokabular, samopouzdanje, empatiju… to je nemjerljivo s bilo čim."
Najbolje od svega jest da djeca slušaju, ekran se gasi – i to je poanta. Jedna od ključnih značajki aplikacije je da ne zahtijeva stalni vizualni kontakt., jer ekran se ugasi i ostaje samo zvuk. I djeca samo slušaju. Bez grižnje savjesti
Na kraju razgovora otkrio je i kako planira izbaciti knjigu s 12 priča, kratki igrani film, dječju predstavu i monodramu.