Muke mucavog kralja na domaćim platnima

S čak 12 nominacija za Oscara, britansko-američki Kraljev govor (The King's Speech) redatelja Toma Hoopera solidan je, premda prilično konvencionalan i komoran film (scenarij bi se lako mogao iskoristiti za kazališnu predstavu) čija privlačnost više leži na zanimljivim povijesnim događajima i likovima nego na osobitoj redateljskoj vještini. U vrline filma pripada i niz vrsnih glumačkih interpretacija, počevši od Geoffreyja Rusha kao samoukog australskog govornog pedagoga koji će britanskom kralju na vrlo nekonvencionalne načine pomagati da se riješi mucanja.

Colin Firth bio je odličan izbor za Kralja Georgea VI. Njegova karakteristična glumačka suzdržanost uz crte britanskog cinizma i oporosti pokazala se idealnom za taj kraljevski lik. Možda će mu nakon Zlatnog globusa donijeti i Oscara, no treba ipak reći da je u ulozi u Samcu (A Single Man) Toma Forda pokazao daleko veće glumačko umijeće (ali taj film nije bio dovoljno mainstream za glasače američke Akademije). Hendikep je tradicionalno jači adut za glumačkog Oscara.

Helena Bonham Carter uvjerljivo glumi Georgeovu brižnu suprugu Elizabetu, koju je Hitler proglasio najopasnijom ženom Europe (zbog odbijanja napuštanja Londona uprkos bombardiranju). Tu neuništivu škotsku aristokratkinju (kao Kraljica majka doživjela je 101 godinu, nadživjevši supruga za punih pedeset godina), u kostimiranim ulogama iskusna Helena Bonham Carter dočarala je bez imalo ukočenosti, snobizma ili oholosti, ali ipak s kraljevskom elegancijom.

Najslabiji odabir u podjeli uloga je Timothy Spall koji je svoju malu ulogu Winstona Churchilla obikovao na rubu parodije. Kako beskompromisni Churchill treba izgledati na filmu najbolje je pokazao Albert Finney u filmu Oluja rata (Gathering Storm). Redatelj filma Kraljev govor tog je legendardnog državnika (koji je u stvarnosti zapravo davao podršku hitlerofilskom kralju Edwardu da ne abdicira) dočarao kao brbljivog nametljivca koji se dodvorava kralju Georgeu VI. Na kraju spomenimo zanimljiv podatak koji je nedavno otkrio BBC: sukladno naređenju Winstona Churchilla mladi inžinjer BBC-a David Martin dobio je težak zadatak da montira (na ploče) snimljene kraljeve govore, te da ih njih izbaci sva prekomjerna zastajkivanja. Dakle, niti je terapija bila posve uspješna (kralj George VI. ipak je održao uspješan govor u parlamentu Australije), niti su kraljevi govori emitirani uživo – to bi bio prevelik rizik s obzirom na njihovu važnost za moral Britanaca u ratu. No, s tim saznanjima u scenariju – film bi bez sumnje propao.