Član srpskog žirija objasnio zašto je Hrvatska dobila 0 bodova: 'Važno je da ljudi razumiju'

Pobjedu na ovogodišnjem natjecanju za pjesmu Eurovizije odnijela je bugarska predstavnica Dara s pjesmom „Bangaranga”, no najveću pažnju javnosti izazvala je odluka srpskog stručnog žirija da hrvatskoj grupi „Lelek” ne dodijeli nijedan bod, unatoč tome što je hrvatski žiri srpskoj grupi „Lavina” dao maksimalnih 12 bodova te je srpska publika Hrvatskoj dala 12 bodova.

Društvene mreže ubrzo su se usijale zbog ove odluke, a korisnici su masovno komentirali ne samo rezultate glasanja nego i sastav srpskog žirija. Posebno se na meti kritika našao plesač, koreograf i glazbenik Ivan Mileusnić, suprug Danijele Karić, za kojeg su mnogi javno postavili pitanje po kojem je kriteriju izabran za dio stručnog tima za Euroviziju te kakve su njegove reference za ovako važnu ulogu.

Mileusnić se putem Instagrama odlučio oglasiti i stati na kraj špekulacijama, naglasivši kako je glasanje bilo isključivo subjektivna odluka svakog člana žirija. Istaknuo je da su kriteriji bili glazbena kvaliteta, vokalna interpretacija i scenski nastup, negirajući bilo kakve političke utjecaje ili dogovore među članovima.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

„Iako prvenstveno nisam imao namjeru oglašavati se, jer smatram da nakon završenog glasanja svaka ozbiljna priča o glazbi treba ostati u domeni umjetnosti i osobnog doživljaja, količina uvreda, spinova i pogrešnih tumačenja posljednjih dana premašila je svaku mjeru pristojne komunikacije.

Ponajmanje imam potrebu pravdati se, jer smatram da nitko od članova žirija nije napravio ništa što bi trebalo opravdavati. Svaki član žirija svoj je posao obavio ozbiljno, odgovorno i pod punom profesionalnom i moralnom odgovornošću.

Važno je da ljudi razumiju da žiri ne ‘dodjeljuje’ bodove na način na koji se to predstavlja u javnosti. Svaki član žirija dobiva listu skladbi i rangira ih od 1 do 24 prema svom osobnom profesionalnom dojmu. Tek nakon presjeka svih tih pojedinačnih rang-lista, sustav formira konačne bodove države. To znači da pojedinac ne može samostalno ni ‘dati’ ni ‘oduzeti’ nekoj zemlji 12 bodova.

'Publika ima pravo glasati srcem'

Publika iz Srbije dala je Hrvatskoj 12 bodova i to dovoljno govori o emocijama, bliskosti i podršci koju naši narodi imaju jedni prema drugima. Publika ima pravo glasati srcem i upravo je tako glasala.

S druge strane, stručni žiri ima drugačiju ulogu i veću odgovornost. Mi ne promatramo nastup izolirano, nego ga u tom trenutku uspoređujemo s kompletnom konkurencijom te večeri. Upravo zato je ovaj proces mnogo kompleksniji nego što se publici čini. Ne ocjenjuje se samo emocija koju je netko izazvao, nego kompletan profesionalni dojam u odnosu na sve ostale nastupe: kompozicija, interpretacija, vokalna stabilnost, koncept, režija, scenski nastup, organizacija i ukupan umjetnički doživljaj.

To što je netko kod jednog člana žirija bio sedmi, deveti ili deseti, ne znači da taj član misli bilo što loše o toj zemlji ili izvođaču. Naprotiv, to često samo znači da je konkurencija te večeri bila vrlo jaka i da su nijanse odlučivale.

'Hrvatski nastup bio je među deset najbolje rangiranih te večeri'

U mom osobnom dojmu, hrvatski nastup bio je među deset najbolje rangiranih te večeri. Smatram da su režija i kompletan scenski doživljaj nastupa bili izuzetno snažni i u određenim segmentima čak ostavili veći dojam od same kompozicije. Djevojke su svoj nastup vokalno iznijele vrlo profesionalno i na tome im iskreno čestitam.

Također, važno je reći i da se u javnosti stvorila atmosfera kao da je Srbija odlučila pobjednika natjecanja, a realnost je da bi čak i maksimalnih 12 bodova Hrvatskoj eventualno promijenilo jedno ili dva mjesta na ljestvici, ali ne i sam ishod natjecanja. Isto tako mi je žao što Srbija od velikog broja zemalja nije dobila gotovo nijedan glas, ali možda je ipak najtužnije što umjesto da razgovaramo o glazbi, nastupima i pjesmama koje će trajati i nakon natjecanja, energiju trošimo na podjele i traženje sukoba tamo gdje ih ne bi trebalo biti.

Glasovi su jedno, a vrijeme će svakako pokazati koje će pjesme živjeti i nakon natjecanja i koje su zaista doprle do najdubljih emocija i srca publike. Kao i u plesu, gdje godinama sudim velika natjecanja, u tom trenutku ocjenjujete ono što vidite ispred sebe. Upravo zato je ovaj posao vrlo složen i zahtijeva iskustvo, koncentraciju i osobni integritet. I duboko vjerujem da je svatko od nas tom zadatku pristupio profesionalno i časno.

'Eurovizija je oduvijek bila natjecanje u glazbi'

Eurovizija je, koliko ja znam, oduvijek bila natjecanje u glazbi. Pjesama. Emocija. Scenskog izraza. Različitih kultura i ljudi koji kroz umjetnost pokušavaju ostaviti trag. Rang postoji zbog dinamike i adrenalina same forme natjecanja. I onog trenutka kada glasanje završi, trebala bi završiti i cijela priča o podjelama, jer ono što zapravo ostaje nisu tablice. Ostaju pjesme koje ljudi pjevaju godinama kasnije. Pjesme u kojima se pronalaze. Pjesme koje prežive vrijeme.

Zato mi je žao što se danas mnogo više govori o sukobima, bodovima i podjelama nego o glazbi, emociji i umjetnosti zbog kojih ovo natjecanje uopće postoji. Ne vjerujem da umjetnost treba biti prostor za mržnju, dokazivanje tko je na čijoj strani ili traženje neprijatelja tamo gdje ih nema.”

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!