Amar Bukvić o brutalnoj ulozi u hit seriji: 'Htio sam razumjeti kako čovjek izgubi ljudskost'
Što se događa s čovjekom kada rat izbriše granice koje je dotad smatrao neupitnima? Upravo se tim pitanjem, među ostalim, bavi Amar Bukvić u seriji 'Vrijednost života', projektu koji ga je, kako kaže, privukao već pri prvom čitanju scenarija
Rat u Bosni i Hercegovini jedna je od onih tema koje, ni više od tri desetljeća poslije, ne dopuštaju jednostavne odgovore. Upravo zato švedska serija „Vrijednost života“ rat ne promatra samo kroz velike povijesne događaje, već kroz ljude koji su se, često nespremni za ono što ih čeka, našli usred jednog od najtežih europskih sukoba novije povijesti. Šestodijelna drama prati skupinu mladih švedskih vojnika koji 1993. godine stižu u Bosnu i Hercegovinu u sklopu UNPROFOR-a, suočavajući se s brutalnošću rata, vlastitim idealima i moralnim dilemama koje ih postupno mijenjaju. Serija je inspirirana istinitim događajima i romanom bivšeg švedskog UN-ova vojnika Magnusa Ernströma, premijerno je predstavljena na Sarajevo Film Festivalu, a trenutno se prikazuje na platformi Voyo.
U toj međunarodnoj produkciji, snimanoj u Slovačkoj i Litvi, svoje je mjesto pronašao i hrvatski glumac Amar Bukvić, koji tumači čovjeka kojeg rat postupno dovodi do točke na kojoj prelazi granicu ljudskosti. Upravo je taj unutarnji lom, odnosno pitanje što čovjeka može natjerati da u ekstremnim okolnostima učini ono što bi mu u normalnom životu bilo nezamislivo, Bukviću bio jedan od najvećih glumačkih izazova.
S Bukvićem smo razgovarali o tome što ga je privuklo projektu temeljenom na stvarnim događajima, kako je gradio lik čovjeka koji se našao „na pogrešnoj strani povijesti“ te koliko je teško glumiti situacije za koje znate da nisu samo dio fikcije, već iskustvo kroz koje su stvarni ljudi doista prošli. Govorio je i o radu sa švedskim kolegama i redateljem Ahmedom Abdullahiem, drugačijim uvjetima međunarodne produkcije te o tome može li se uopće predvidjeti kada će neka serija prerasti granice zemlje u kojoj je nastala.
Serija 'Vrijednost života' bavi se vrlo teškom i još uvijek bolno bliskom temom rata u Bosni i Hercegovini. Što vas je prvo privuklo ovom projektu i jeste li imali ikakvu dvojbu prihvatiti ulogu?
Privuklo me prije svega to što je serija bazirana na istinitim događajima koji su se dogodili u Varešu i okolici tijekom ratnih godina. Posebno me dirnula priča o tim mladim švedskim UNPROFOR-ovim vojnicima koji nisu birali strane, nego su jednostavno pokušavali raditi ono zbog čega su došli – pomagati ljudima i spašavati živote, pritom riskirajući vlastite.
Moja uloga mi je bila jako izazovna, i glumački i ljudski, i baš zato me odmah privukla. Nisam imao neku posebnu dvojbu oko prihvaćanja. Kad sam pročitao scenarij i vidio o kakvoj se priči radi, znao sam da želim biti dio toga.
Kada ste prvi put pročitali scenarij, što vas je kod vašeg lika najviše zaintrigiralo – njegova priča, karakter ili situacija u kojoj se našao?
Najviše me zanimalo što čovjeka dovede do toga da u jednom trenutku prijeđe granicu ljudskosti. Rat je ekstremna situacija i mislim da iz ljudi može izvući stvari za koje ni sami nisu znali da ih nose u sebi. Htio sam pokušati razumjeti taj trenutak, taj put do toga da čovjek počne raditi nešto što bi mu u nekom normalnom životu bilo nezamislivo.
Jeste li se za ulogu na neki poseban način pripremali – kroz razgovore s ljudima koji su prošli rat, istraživanje tog razdoblja ili razgovore s ekipom serije?
S obzirom na to da je serija temeljena na istinitim događajima, dosta smo razgovarali s redateljem, ali i s ljudima koji su bili tamo u to vrijeme i koji su sudjelovali u pisanju scenarija. Meni je to bilo jako važno jer iz njihovih iskustava dobiješ puno jasniji osjećaj vremena, okolnosti i svega onoga kroz što su ti ljudi prolazili.
Vaša je uloga vrlo upečatljiva i ostavlja snažan dojam, iako u seriju ulazite nešto kasnije. Koliko ste dugo gradili lik i koliko ste pritom imali slobode u njegovu oblikovanju?
Lik smo zapravo gradili kroz cijeli proces snimanja. Redatelj Ahmed Abdullahi bio je sjajan u tome što je imao vrlo jasnu viziju lika i priče, ali mi je istovremeno ostavljao dovoljno prostora da unesem nešto svoje. Puno smo razgovarali o tome kako da lik ne bude jednodimenzionalan, nego da se kroz njegove postupke ipak vidi što ga je dovelo do te točke. Mislim da je upravo ta kombinacija jasnog redateljskog smjera i glumačke slobode bila jako važna za konačan rezultat.
Iako je riječ o švedskoj seriji, radnja je smještena u prostor koji nam je geografski i povijesno vrlo blizak. Je li vam ta bliskost pomogla da se lakše povežete s pričom i likom?
Mislim da jest, jer koliko god je riječ o švedskoj seriji, taj prostor, mentalitet i povijesni kontekst nama ipak nisu strani. Neke stvari ne moraš posebno zamišljati ni tražiti jako daleko, jer ih na neki način nosimo kroz priče naših obitelji i ljudi oko nas. To mi je sigurno pomoglo da lakše razumijem okolnosti u kojima se lik nalazi, ali sam se ipak trudio da ga ne gledam samo kroz našu perspektivu, nego prije svega kao čovjeka koji je doveden u jednu ekstremnu situaciju.
Koliko je drugačije glumiti ratne prizore kada znate da ono što prikazujete nije samo dio fikcije, već nešto što su stvarni ljudi doživjeli?
Naravno da je drugačije, jer znaš da to nisu samo prizori napisani za potrebe serije, nego nešto što su stvarni ljudi zaista prošli. To ti automatski daje neku dodatnu težinu i odgovornost. Meni je bilo važno da ne razmišljam previše o tome kako nešto treba izgledati, nego da pokušam biti što prisutniji u situaciji i igrati čovjeka koji se našao u okolnostima koje su ga potpuno promijenile.
Radili ste sa švedskim redateljima i glumcima, u drugačijem produkcijskom sustavu i na stranom jeziku. Što vam je bilo najveći izazov, a što vas je najviše iznenadilo u načinu rada?
Ovo mi je još jedan u nizu projekata strane produkcije i najveća se razlika svakako osjeti u budžetu, što glumcima omogućuje bolje uvjete rada, ali i više vremena za pripremu i samo snimanje. Cijela serija snimala se u Slovačkoj i Litvi, a atmosfera na setu bila je zaista odlična. Ekipa je bila spoj regionalnih i švedskih glumaca i mislim da smo se vrlo brzo povezali i stvarno odlično radili. Iako je tema serije bila zahtjevna, atmosfera među nama bila je opuštena i jako ugodna. Sjajan tandem redatelja Ahmeda Abdullahija i direktora fotografije Johana Hanua napravio je odličnu pripremu, tako da je meni ovo bilo jedno od boljih iskustava na setu.
Serija je nastala u Švedskoj, a danas je gledaju ljudi diljem svijeta. Jeste li tijekom snimanja mogli naslutiti da će postati takav globalni hit?
To je u našem poslu gotovo nemoguće predvidjeti. Možeš imati osjećaj da radiš nešto dobro, ali nikad zapravo ne znaš hoće li to što smo snimili poslije imati tu neku kemiju s publikom i hoće li se ljudi za priču stvarno uhvatiti. Vrlo slično je i u kazalištu – nekad nešto na papiru ili na probi djeluje na jedan način, a onda pred publikom potpuno drugačije zaživi. Mislim da je upravo ta nepredvidivost jedna od ljepota našeg posla.
Kada danas pogledate tu ulogu, jeste li zadovoljni načinom na koji ste iznijeli lik ili postoji nešto što biste, s ovim iskustvom, danas napravili drugačije?
Glumac bi uvijek nešto mijenjao, zato se valjda ni ne volimo baš previše gledati, ha ha. Uvijek vidiš neku stvar koju bi danas napravio drugačije. A opet, zanimljivo je da baš neke stvari za koje tijekom snimanja nisi bio siguran na kraju ispadnu jako dobre i točne. Tako da, kako sam iznio lik, to ipak najradije prepustim publici i nadam se najboljem.