Film 'Žene govore' kao podsjetnik na borbu za prava koju neke i danas vode

Njihova rasprava moćna je alegorija o buđenju ženskog glasa i dugoj borbi za temeljna prava, a pravo glasa jedno je od ključnih.

Počeci globalnog pokreta

Pokret za pravo glasa žena, poznat kao sufražetski pokret, smatra se prvim valom feminizma. Iako su prve ideje artikulirane i ranije, tek krajem 19. stoljeća borba donosi rezultate. Novi Zeland je 1893. postao prva samostalna država koja je ženama dala pravo glasa, postavljajući presedan. Ubrzo slijedi Australija 1902., dok je Finska bila prva u Europi 1906. godine.

Dug put do birališta u Europi

No, put do birališta bio je dug i u zemljama koje se smatraju kolijevkom demokracije. U Velikoj Britaniji žene su puno pravo glasa dobile tek 1928., a u SAD-u 1920. godine. Mnoge europske države, poput Francuske (1944.), Italije i Jugoslavije (1945.), dale su ženama to pravo tek nakon Drugog svjetskog rata. Zanimljivo je da su neke od najrazvijenijih zemalja bile među posljednjima. U Švicarskoj su žene na saveznoj razini glasale tek od 1971., a u Lihtenštajnu od 1984. godine.

Borba koja još nije završena

I danas, iako je pravo glasa žena prihvaćeno u gotovo svim državama, postoje iznimke koje podsjećaju da borba nije gotova. U zemljama poput Bruneja i Ujedinjenih Arapskih Emirata žene nemaju pravo glasa ili je ono ograničeno. Specifičan je slučaj Vatikana, gdje žene ne mogu glasati jer na izborima za papu sudjeluju isključivo muški kardinali. Saudijska Arabija tek je 2015. dopustila ženama sudjelovanje na lokalnim izborima, što svjedoči o sporim promjenama.

Priča filma 'Žene govore' simbolički prikazuje trenutak odluke i preuzimanja odgovornosti za vlastitu sudbinu. Njihova dilema odjekuje kroz povijest borbe za ženska prava. Dok su žene u većini svijeta izborile svoje mjesto na biralištima, film podsjeća da je stečeni glas oruđe koje se mora neprestano koristiti u stvaranju pravednijeg društva. Film 'Žene govore' gledaj na platformi Voyo.