Mike Tyson slavi 60: Zašto je i dalje 'najopakiji čovjek na planetu'?
Boksačka legenda Mike Tyson i dalje plijeni pažnju kao da je na vrhuncu moći
Prizor bivšeg prvaka, desetljećima nakon što je postao najmlađi vladar teške kategorije, još uvijek je izazivao divljenje i pretvarao restoran u fan zonu. To je samo potvrda da priča o Mikeu Tysonu nadilazi sportske okvire; to je priča o fenomenu, o usponu i padu, brutalnosti i ranjivosti, te nevjerojatnoj sposobnosti da se uvijek iznova vrati u središte pozornosti. Njegova ostavština nije zapisana samo u boksačkim almanasima, već je utkana u tkivo popularne kulture.
Meteorski uspon do trona
Rođen u siromaštvu i kriminalu Brownsvillea u Brooklynu, Tysonov život izgledao je predodređen za zatvorske ćelije, a ne za svjetske arene. Do trinaeste godine bio je uhićen 38 puta. Spas je došao u liku legendarnog trenera Cusa D'Amata, koji ga je uzeo pod svoje okrilje, postao mu legalni skrbnik i isklesao sirovi talent u nezaustavljivu silu. D'Amato nije samo gradio boksača; gradio je mit. Tyson je u profesionalni ring ušao 1985. i protutnjao kroz prvih 19 protivnika nokautom, od čega dvanaest u prvoj rundi. Njegov "Peek-a-Boo" stil, kombinacija neprestanog kretanja glavom i eksplozivnih kombinacija, bio je noćna mora za suparnike. U studenom 1986., sa samo 20 godina i četiri mjeseca, nokautirao je Trevora Berbicka i postao najmlađi prvak svijeta u teškoj kategoriji u povijesti. Ubrzo je ujedinio sve tri glavne titule, a njegova dominacija kulminirala je 1988. uništenjem Michaela Spinksa u samo 91 sekundi. Svijet nije gledao samo borca; gledao je predatora čija je aura straha pobjeđivala mečeve i prije prvog gonga. Bio je, kako su ga prozvali, 'najopakiji čovjek na planetu'.
Pukotine u oklopu 'Željeznog Mikea'
Mit o nepobjedivosti počeo se urušavati izvan ringa. Smrt Cusa D'Amata ostavila ga je bez sidra, a okružio se ljudima koji su iskorištavali njegovu slavu. Turbulentan brak s glumicom Robin Givens, optužbe za zlostavljanje i sve nestabilnije ponašanje nagovijestili su pad. U veljači 1990. dogodio se jedan od najvećih šokova u povijesti sporta: u Tokiju ga je nokautirao autsajder Buster Douglas. Bio je to kraj jedne ere. O tom događaju snimljen je i dokumentarni film '42:1' koji možete pogledati na platformi Voyo. Dvije godine kasnije, Tyson je osuđen za silovanje i proveo je tri godine u zatvoru, izgubivši najbolje godine svoje karijere. Vratio se 1995., ponovno osvojio dio titula, ali to više nije bio isti borac. Vrhunac sunovrata dogodio se 1997. u revanšu protiv Evandera Holyfielda, kada je diskvalificiran jer je suparniku odgrizao dio uha. Taj sramotan čin zacementirao je njegovu reputaciju problematičnog genija čiji su ga unutarnji demoni naposljetku svladali.
Treća runda: Život nakon ringa
Nakon što se 2005. definitivno povukao poslije poraza od anonimnog Kevina McBridea, činilo se da je priča gotova. Proglasio je bankrot unatoč zarađenim stotinama milijuna dolara, borio se s ovisnostima i proživio obiteljsku tragediju kada mu je kći preminula u nesreći. A onda je, protivno svim očekivanjima, započela njegova treća, najneočekivanija runda. Uloga u filmu 'Mamurluk' 2009. godine predstavila ga je novoj generaciji, ovaj put kao simpatičnu, samoparodirajuću verziju sebe. Uslijedila je uspješna predstava na Broadwayu, popularni podcast 'Hotboxin', pokretanje biznisa s kanabisom i transformacija u smirenog, introspektivnog mudraca koji otvoreno govori o svojim pogreškama. Egzibicijski mečevi, poput onog protiv Roya Jonesa Jr. 2020., pokazali su da njegova privlačnost ne jenjava.
Dok slavi 60. rođendan, Tysonova ostavština je složenija no ikad. Desetljećima nakon posljednjeg pravog meča, Mike Tyson i dalje jest, na svoj način, 'najopakiji čovjek na planetu'.