Bolesna Vedrana Rudan zavapila: 'Ne želim hodati po cvijeću, želim biti ispod njega'
Njezina nova kolumna obiluje crnim humorom i sarkazmom, a autorica ne skriva ni vlastiti umor od bolesti i optimističnih poruka kojima je, kako kaže, svakodnevno okružena
Književnica i kolumnistica Vedrana Rudan (76) posljednjih mjeseci znatno rjeđe objavljuje tekstove na svom blogu, zbog čega svaka njezina nova kolumna privlači veliku pozornost čitatelja. Njezin najnoviji tekst pod naslovom "Ja sam Bog tvoj" izazvao je brojne reakcije jer u njemu bez zadrške progovara o bolesti, liječenju, lažnoj nadi i iskustvima s kojima se suočava.
Rudan već dulje vrijeme otvoreno piše o svojoj borbi s rakom, a ni u ovoj kolumni nije odstupila od prepoznatljivog, izravnog stila. Na samom početku osvrće se na strah koji bolest izaziva kod ljudi.
"Ako se čovjek ičega boji onda je to rak. Ne toliko bolesti koliko liječenja", napisala je.
U nastavku opisuje vlastita iskustva tijekom liječenja, uključujući halucinacije i psihičke posljedice s kojima se suočila. Kritična je i prema brojnim alternativnim metodama liječenja koje joj, kako tvrdi, nude ljudi iz njezine okoline.
"Za vrijeme liječenja rodbina ne odustaje. U kuću ti ulaze čarobnjaci, boce krcate lijekova, za 150 eura liječe od igle do raka lokomotive", navodi Rudan.
Posebno ističe kako su među zagovornicima takvih metoda često obrazovani ljudi.
"Da se razumijemo, nisu to neobrazovani ljudi. Imaju fakultete, predaju na fakultetima i vrlo dobro znaju svoj trgovački posao", piše.
'Ne želim hodati po cvijeću, želim biti ispod njega'
Kolumna obiluje crnim humorom i sarkazmom, a autorica ne skriva ni vlastiti umor od bolesti i optimističnih poruka kojima je, kako kaže, svakodnevno okružena.
"Znaš da ti spasa nema ali moraš biti dobar, šutjeti, ne srati i ništa pitati. Meni je pun ku*ac raka, života i laži. Stalno mi govore kako je život lijep dok hodaš po proljetnom cvijeću. Ne želim hodati po cvijeću, želim biti ispod njega", poručuje.
U jednom dijelu teksta osvrnula se i na neobične pozive koje prima tijekom liječenja, tvrdeći da je pojedini liječnici kontaktiraju kako bi joj govorili o privatnim stvarima zaposlenika riječkog KBC-a.
Na kraju kolumne Rudan zaključuje kako ne želi sudjelovati u tračevima ni slušati savjete o alternativnim pripravcima, već postavlja kratko pitanje koje sažima cijeli ton njezina teksta:
"Ima li za rak neki drugi lijek?"