Ela Vuković o životu izvan društvenih mreža: 'Brak nam je svetinja, zato nismo žurili s njim'

Na društvenim mrežama prate ih više od 100 tisuća ljudi, a njihovi videi iz svakodnevice, roditeljstva i bračnog života redovito završavaju među najgledanijima. Ela i Lovro Vuković posljednjih su godina izgradili prepoznatljiv digitalni brend, pretvorivši spontano snimanje sadržaja u uspješan obiteljski posao. Iza kamera, međutim, krije se priča o dvoje mladih ljudi koji su vrlo rano zasnovali obitelj, zajedno gradili karijeru i naučili uskladiti ljubav, roditeljstvo i poduzetništvo.

U razgovoru za Net.hr Ela Vuković otkrila je kako je izgledao put od prvih viralnih videa do života od društvenih mreža, koliko je izazovno biti istovremeno bračni i poslovni partner te kako ona i suprug Lovro čuvaju ravnotežu između javnog i privatnog života. Govorila je i o odgoju dvojice sinova, granicama koje postavljaju kada je riječ o dijeljenju obiteljskog života, suočavanju s kritikama te zašto vjeruje da je najvažnije ostati vjeran sebi - bez obzira na broj pratitelja.

Sjećate li se trenutka kada ste shvatili da vaši videi više nisu samo hobi, nego da od društvenih mreža možete izgraditi karijeru?

Sve je krenulo potpuno spontano, ali trenutak kada sam shvatila da ovo može postati karijera bio je kada su se naši viralni videi počeli nizati jedan za drugim. Tada smo vidjeli da ljudi stvarno vole sadržaj koji stvaramo i da od toga možemo izgraditi nešto ozbiljno. Prije nego što sam postala mama radila sam u ugostiteljstvu, ali nakon rođenja djeteta znala sam da se tom poslu više ne želim vratiti. Htjela sam raditi nešto što volim i što me ispunjava, a upravo se tako rodila ljubav prema stvaranju sadržaja. Kako je naš profil rastao, stizalo je sve više suradnji i shvatili smo da želimo zajedno graditi karijeru koja nam, osim što nas ispunjava, daje i više vremena i slobode za obitelj.

Da danas krećete od nule, što biste napravili drugačije, a što biste ponovili bez razmišljanja?

Da danas krećemo od nule, najveća promjena bila bi to što bismo od prvog dana jednako ozbiljno radili na sve tri platforme i svakodnevno objavljivali sadržaj na sve tri. Na početku smo se gotovo u potpunosti fokusirali na TikTok, tek kasnije na YouTube, a Instagram je došao posljednji. Mislim da je to bila jedna od naših najvećih pogrešaka, ali upravo se na takvim greškama najviše uči i zbog njih danas znamo što bismo napravili drugačije. Ono što bismo sigurno ponovili jest upornost. Društvene mreže nisu sprint, nego maraton i najčešće uspiju oni koji ne odustanu kada rezultati ne dođu odmah.

Koliko je teško biti i bračni partneri i poslovni partneri? Gdje povlačite granicu između posla i privatnog života?

Iskreno, biti i bračni i poslovni partneri ima svoje prednosti, ali i izazove. Kada se zareda puno posla, lako se dogodi da nam fokus bude isključivo na obavezama i da privatni život nakratko padne u drugi plan. Upravo zato trudimo se svjesno odvojiti vrijeme za sebe i obitelj. Mislim da se još uvijek učimo pronaći pravi balans, ali iz dana u dan nam to ide sve bolje. Smatram da je dobra komunikacija ključ svega i da bez nje teško može funkcionirati i brak i zajednički posao.

Publika vas često vidi nasmijane i usklađene. Kako zapravo izgledaju vaše bračne razmirice i imate li neko nepisano pravilo koje vam pomaže da ih riješite?

Ljudi nas često vide nasmijane, ali naravno da i mi imamo nesuglasice kao i svaki drugi par. Razlika je možda u tome što imamo jedno nepisano pravilo, a to je da nikada ne ostajemo posvađani dugo, najčešće ne dulje od pet minuta. Oboje smo svjesni da nijedna svađa nije vrijedna toga da naruši naš odnos. Na kraju svake razmirice uvijek biramo jedno drugo. Razgovaramo, smirimo emocije i pokušamo razumjeti drugu stranu jer nam je naš odnos uvijek važniji od toga tko je bio u pravu.

Kako izgleda vaš "reset" nakon svađe? Tko prvi popusti, a tko prvi kaže "oprosti"?

Nemamo neko posebno pravilo za “reset” nakon svađe. Uglavnom prvi popusti onaj tko je taj dan malo “mekši” i jednostavno zagrli onog drugog. Kod nas nikada nije važno tko će prvi reći “oprosti” ili tko će pobijediti u raspravi. Svjesni smo da su većina naših razmirica zapravo sitnice, zato ih nastojimo riješiti što prije i nastaviti dalje bez zamjeranja. Vjerujemo da je puno važnije sačuvati mir i odnos nego dokazivati tko je bio u pravu.

Vjenčali ste se vrlo mladi. Jeste li zbog toga ikada morali slušati komentare da ste "požurili"? Kako danas gledate na tu odluku?

Na početku je bilo dosta sumnji i komentara da smo možda premladi za tako veliku životnu odluku. Takva razmišljanja dolazila su sa svih strana, pa čak i od nekih članova naših obitelji. Međutim, nikada se nismo previše obazirali na tuđa mišljenja jer smo jedino nas dvoje znali što želimo i kakav naš odnos zaista je. Uvijek sam mislila da je nemoguće kod neke osobe odmah osjetiti onaj osjećaj “to je to”, ali upravo se to dogodilo u našem slučaju. Istina je i da smo prije braka dobili dvoje djece. Iako znamo da je mnogima to neuobičajen redoslijed, za nas je brak nešto sveto i nismo ga željeli sklopiti dok oboje nismo bili potpuno sigurni da je to odluka za cijeli život, da funkcioniramo u zajedničkom životu, kao roditelji, kao partneri i što smatramo jako bitnim kao prijatelji. Danas, s odmakom vremena, možemo reći da ni za čim ne žalimo i da bismo sve ponovno napravili isto.

Tko je od vas dvoje stroži kritičar kada je riječ o sadržaju, a tko je onaj koji uvijek kaže: "Objavi, bit će dobro"?

Rekla bih da to stvarno ovisi o danu. (smijeh) Oboje smo prilično strogi i samokritični kada je posao u pitanju. Vjerojatno zato što smo u poslovni svijet ušli jako mladi, već s nekih 14 godina, i kroz godine radili razne poslove. To nas je naučilo disciplini i tome da uvijek težimo tome da sve odradimo što bolje. Naravno, postoje i dani kada jednostavno nije “dan za snimanje”, a to se češće događa meni. Tada je on taj koji više analizira i kritizira, dok u nekim drugim situacijama ja preuzmem tu ulogu. Na kraju se uvijek nadopunjujemo i mislim da nam upravo zato zajednički sadržaj ispadne onako kako smo zamislili.

Djeca su dio vašeg života, ali i dio sadržaja koji dijelite. Kako ste odlučili što ćete pokazivati javnosti, a što će ipak ostati samo vaše?

Iako sadržaj stvaramo već tri godine, mislim da smo i dalje dosta toga iz privatnog života zadržali samo za sebe. Tek smo se u posljednje vrijeme počeli malo više otvarati, ali sve to radimo s mjerom, pogotovo kada su djeca u pitanju. Djeca se danas nešto češće pojavljuju u našim videima, iako nas često baš oni pitaju: “Možemo li danas biti u videu?” Ipak, osim toga nemaju nikakav drugi doticaj s društvenim mrežama ni mobitelima. Smatramo da za sve postoji pravo vrijeme i da djeca tek u određenoj dobi trebaju koristiti društvene mreže. Vjerujem da ćemo se s vremenom još više otvarati jer mislim da bi mnogi, pa čak i oni koji danas ostave neki negativan komentar, promijenili mišljenje kada bi nas upoznali onakve kakvi zaista jesmo. A kako se kaže, šećer uvijek dolazi na kraju – pa ćemo i mi najbolje od sebe tek pokazati.

Jeste li ikada požalili što ste objavili neki video ili detalj iz privatnog života? 

Ne, definitivno nismo. Sve što objavljujemo dobro promislimo prije nego što ode u javnost. Trudimo se da sadržaj koji dijelimo bude nešto iza čega možemo stajati i danas, ali i za nekoliko godina. Upravo zato nikada nismo požalili što smo nešto objavili.

Društvene mreže često stvaraju dojam savršenog života. Koliko je stvarnosti u onome što pratitelji vide, a koliko je ipak riječ o pažljivo odabranim trenucima?

Mislim da sam već nekoliko puta rekla da, iako se bavim društvenim mrežama, smatram da one mogu imati loš utjecaj na premladu djecu koja se konstantno uspoređuju sa “savršenim”. Isto tako, važno je biti svjestan da svi na društvenim mrežama prikazujemo svoje najljepše trenutke – kada dobro izgledamo, kada smo sretni i kada je sve lijepo posloženo. Ali iza svake objave postoji stvaran život. I mi, kao i svi drugi, prolazimo kroz teške trenutke, brige i izazove. Svatko nosi svoj križ i nitko nema savršen život. Zato mislim da je najvažnije ne uspoređivati svoju svakodnevicu s tuđim najljepšim trenucima koje vidimo na društvenim mrežama.

Uz ovaj posao nerijetko idu i negativni komentari i kritike. Kako se vi nosite s istima? Pogode li vas još uvijek ili ste s vremenom razvili "deblju kožu"?

Iskreno, na početku su me negativni komentari znali jako pogoditi. Često sam se preispitivala i pitala se jesam li možda stvarno nešto pogriješila ili nije u redu sa mnom. Iako sam prema van uvijek djelovala sigurno i samouvjereno, zapravo sam se dugo borila s manjkom samopouzdanja. Danas mogu reći da sam razvila puno “deblju kožu”. Što sam se više približila tridesetima, to sam postala sigurnija u sebe, svoje vrijednosti i ono što radimo. Naravno da nijednom čovjeku nije ugodno pročitati nešto ružno o sebi, ali danas više ne dopuštam da mišljenje nepoznatih ljudi određuje kako ću se osjećati ili koliko ću vjerovati u sebe.

Za kraj, kad bi sutra nestale društvene mreže, što mislite da bi se u vašem životu promijenilo, a što bi ostalo potpuno isto?

Ovo pitanje me stvarno natjeralo na razmišljanje. Iskreno, jako volim posao koji danas radimo, ali isto tako smo svjesni da društvene mreže ne mogu biti jedini plan za budućnost. Zato se trudimo graditi i nešto svoje, stvarati sigurnost i karijeru i izvan ovog posla. Ljudi često kažu da društvene mreže nisu siguran posao, ali budimo realni koji je posao danas uistinu siguran? Mislim da je najveća sigurnost u tome da si spreman učiti, prilagođavati se i raditi. Kad bi sutra društvene mreže nestale, promijenio bi se naš posao, ali ne i mi. I dalje bismo bili poduzetnici i borci koji uvijek traže nove prilike i daju sve od sebe da izgrade nešto vrijedno za svoju obitelj.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!