Član 4 Tenora za Net.hr otkriva ime druge kćekice: 'Ništa ne bi bilo moguće bez supruge'

U trenucima kada mu karijera doseže nove vrhunce, život Filipa Hozjaka dobio je i najljepšu privatnu notu. Član popularnih 4 Tenora, koji već desetljeće oduševljavaju publiku diljem Hrvatske, paralelno gradi i uspješnu solo priču, a iza njega su i rasprodani koncerti u Lisinskom te nastup na Zagrebačkom festivalu. No, posljednjih desetak dana za njega imaju još dublje značenje jer je na svijet stigla njegova druga kćer. U ekskluzivnom razgovoru za Net.hr, Hozjak otkriva kako su on i supruga Ivana svojoj novorođenoj kćerkici nadjenuli ime Muna, govori o balansiranju između obiteljskog života i glazbene karijere, ali i o energiji koja već godinama povezuje njega i kolege iz 4 Tenora.

Foto: Igor Cecelja

Nedavno ste s 4 Tenora imali dva koncerta u Lisinskom, kakav je bio osjećaj ponovno stati pred tu publiku i koliko su ti koncerti bili posebni za vas kao grupu?

Osjećaj stupiti na pozornicu u Lisinskom svake je godine sve bolji, a posebno ove godine kada slavimo 10 godina postojanja što našim koncertima daje dodatnu težinu i značaj. Naravno, publika je uvijek uz nas i iznimno smo sretni što upravo s njima možemo podijeliti tu radost i važan jubilej. Oni su ti koji nam daju vjetar u leđa i zbog kojih postojimo. Lijepo je uvijek vratiti se u Lisinski, jer je to za nas hram glazbe. Prema toj se dvorani odnosimo s posebnim poštovanjem i zahvalnošću. Evo. Zbog velikog interesa, nakon rasprodanih koncerata 14. i 15. travnja, drago nam je vratiti se i 5. svibnja.

4 Tenora već godinama puni dvorane. Što je po vašem mišljenju tajna vaše dugovječnosti i kemije na sceni?

Mislim da nema neke čarobne formule koja nam to omogućuje. Jednostavno, publika voli tu našu spontanost i energiju koju emitiramo na pozornici. Mi smo prirodni, svoji smo, koristimo svoje talente, i pjevačke, i glumačke, i interpretacijske. Ne želimo da su to dosadni koncerti klasične glazbe i pravi je gušt promijeniti mišljenje onih koji s tim razmišljanjem dođu na koncert. Kad vidite svih tih 1800 ljudi koliko stane u Lisinski, kako dišu kao jedan, kako su sretni i kako su tih dva i pol sata koncerta zaboravili na sve probleme i osjećaju se lijepo, uživaju u glazbi, nasmiju se, onda naš posao zaista ima smisla. Rekao bih da ljudi zaista uživaju i da su sretni.

Foto: Igor Cecelja

Kako izgleda vaš odnos izvan pozornice, jeste li više kolege, prijatelji ili već i obitelj nakon svih ovih godina?

S obzirom na to da smo dosta raštrkani po cijeloj Hrvatskoj, ne stignemo se često privatno družiti. Ipak, gotovo smo u svakodnevnoj komunikaciji, neki više, neki manje. Evo, ako pitate Vladu Garića, za njega dan prije 12 ne postoji, pa ga je teško dobiti prije podne. (smijeh) Ma šalu na stranu. U principu, najvažnije je da smo jedni drugima podrška i da uvijek možemo podijeliti savjet. Nema nikakvih ljutnji, međusobno se uvažavamo i poštujemo, a to je zapravo ono najbitnije.

Paralelno gradite i solo karijeru. Što vas je potaknulo na taj korak?

Solo karijera je već dugo bila moja tiha želja, ali nikako nije dolazio pravi trenutak da se to i ostvari. Mišo Kovač je kriv za sve! (smijeh) Rekao bih da je prekretnica bio nastup u Lisinskom, kada sam izveo pjesmu „Ostala si uvijek ista“. Tada je naš menadžer Branko Pajić čuo nešto što dotad možda nije imao prilike čuti na našim koncertima. To je pjesma s kojom se zaista mogu poistovjetiti, svojevrsni simbol Miše Kovača, mog omiljenog pjevača koji je ostavio neizbrisiv trag. Izveo sam je na svoj način, formula je upalila i pokazao sam neke svoje vokalne mogućnosti koje možda ranije nisam dovoljno isticao. Tako se ta priča zakotrljala i od tada je gradimo već godinu i pol. Prošli tjedan bio je nastup na Zagrebačkom festivalu s novim singlom „U snu te volim“, trećim singlom koji radim s Mirom Buljanom. Velika mi je čast imati tako sjajnu ekipu oko sebe.

Foto: Igor Cecelja

Kako balansirate između opernog svijeta i zabavne glazbe, i gdje se vi osobno najviše pronalazite?

Bez obzira na to što sam diplomirao operno pjevanje, moram priznati da je moja prva velika ljubav pop glazba. Zato smo sve nekako usmjerili upravo prema tome - pokušavam se ostvariti u tom području, pronaći svoj put i svoju publiku. Želim publici predstaviti pop glazbu onako kako je ja osjećam, kroz emocije koje pronalazim u tekstovima. Zaista sam sretan što smo na tom putu ostvarili divne suradnje s autorima, kao što su Nenad Ninčević, Miro Buljan i Sonja Buljan. To su velika imena koja stoje iza mog tima i iznimno mi je drago što su uz mene.

Nedavno ste objavili novu pjesmu "U snu te volim", s kojom ste se ove godine predstavili na Zagrebačkom festivalu, a glavnu ulogu u spotu imala je Deniss Grgić. Kako je došlo do ove suradnje?

Deniss Grgić je moja draga kolegica, akademska umjetnica koju poznajem već dugi niz godina. Kada smo tražili partnericu za spot za pjesmu U snu te volim, vodili smo se time da osoba treba imati i glumačkog iskustva, a Deniss ga definitivno ima. Uz to, njezina pojava i izražajnost dodatno su pridonijeli odluci, tako da je bila logičan izbor. Drago mi je što je pristala na suradnju i što je bila dostupna za ovaj projekt. Zaista skidam kapu jer je odradila fantastičan posao i dala spotu ono završno „zrno čarolije“ ove glazbene priče, pravi šlag na tortu.

Posljednjih pet godina u sretnom ste braku sa suprugom Ivanom, koliko ona sudjeluje u vašim profesionalnim odlukama i koliko vam je važna njezina iskrena kritika ili mišljenje?

Supruga Ivana velika je podrška na mom glazbenom putu. Ona je moja desna ruka, osoba s kojom se volim posavjetovati o apsolutno svemu. Naravno, često se dogodi da me i kritizira, ali uvijek s punim pravom, jer je upravo njoj najviše stalo do mene. Zato mi je njezino mišljenje iznimno važno. Kad primijeti da radim neke pogreške koje možda sam ne vidim, ona je tu da me vrati na pravi put. Zaista sam sretan što je uz mene i što imam tako snažnu podršku s njezine strane. Gledajte, 2 Lisinska, Zagrebački festival i rođenje naše druge kćerkice Mune u zadnjih 10 dana, ništa od toga ne bi bilo moguće bez nje i njezine podrške.

Koliko vam supruga pomaže da ostanete "prizemljeni" u svemu što donosi vaš posao i javni život?

Rekao bih da svatko sam bira put kojim će ići, hoće li ostati prizemljen ili ne. Ja biram ovaj prvi, jer sam tako odgojen. Kad god se vratim u svoj rodni kraj, u Prelog, uvijek stanem na ulici, pozdravim ljude, popričam s njima i pitam kako su. Takav sam bio od malena, takav sam i danas, i nikakav showbiznis ni javni nastupi ne mogu me promijeniti u tom smislu. Vodim se načelima koja su mi usadili moji roditelji, i to me drži stabilnim bez obzira na sve što ovaj posao nosi.

Foto: Luka Čop

Osim Mune, koja je ovih dana svojim rođenjem pojačala brojčano vašu obitelj, prije nešto manje od tri godine na svijet je stigla i kćerkica Arta, pokazuje li ona interes za glazbom, hoće li krenuti tatinim stopama?

O da, kćerkica Arta zaista pokazuje veliki interes za glazbu. Voli pjevati i plesati, to su dvije aktivnosti koje su nam svakodnevno „na rasporedu” po nekoliko sati. Ne poznaje sram ni strah od javnog nastupa, što je pokazala i na našem koncertu u Prelogu, gdje me uzela za ruku i odmah krenula hvatati mikrofon. Očito joj scenski nastup nije nikakav problem. Presretan sam što uživa u glazbi i što ju je prihvatila od malih nogu. Nadam se, naravno, da će jednog dana možda krenuti tatinim stopama.

Jeste li tip oca koji je više strogi ili popustljiv, ili se to s vremenom prirodno mijenja?

Svi su zapravo mislili da ću ja biti najslabija karika kada je popuštanje u pitanju, ali dogodilo se potpuno suprotno, ja sam taj stroži u obitelji. Ne mogu reći da nisam popustljiv, jesam, posebno kada Arta dođe pa me zamoli za neko iznenađenje ili slasticu ili igračkicu. Ali kada je riječ o nekim pravilima i granicama, tada sam čvrsto na prvoj crti „bojišnice”, kako bi se reklo.

Foto: Luka Čop

Postoji li nešto što ste tek kroz očinstvo naučili o sebi, a prije niste bili svjesni?

Definitivno me očinstvo naučilo da treba biti strpljiviji, više slušati i imati više tolerancije. To su, rekao bih, tri stvari koje bih posebno izdvojio.

Za kraj, kad se svjetla pozornice ugase i vratite se kući, što vas u tom trenutku čini najsretnijim?

Najsretniji sam kada se noću s koncerta vratim kući, legnem pored kćerkice Arte i ujutro me ona probudi uz smijeh i riječi „Tata je tu!”. Taj pogled i taj osmijeh nešto su što se riječima ne može opisati.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO: Talibani s moralnim dilemama, liječnici u Gazi, rat koji uništava prirodu: Najzanimljivije sa ZagrebDoxa