Jelena Katarina Kapa za Net.hr o selidbi u Crnu Goru: 'Ovdje mi srce najljepše kuca'

Nekadašnja Miss turizma, manekenka i voditeljica Jelena Katarina Kapa (33) posljednjih je mjeseci napravila veliki životni zaokret. Hrvatsku adresu zamijenila je onom crnogorskom te novi početak pronašla na Cetinju, gradu iz kojeg vuče obiteljske korijene i kojem se, kako kaže, oduvijek željela vratiti.

Daleko od gradske vreve i života na koji je javnost navikla gledajući je godinama na modnim pistama i pred kamerama, Jelena danas vodi sasvim drugačiju svakodnevicu, onu ispunjenu građevinskim radovima, obnovom stare kuće i očuvanjem obiteljske tradicije. Naime, nakon smrti djeda naslijedila je čak 300 godina staru obiteljsku kuću te postala prva žena u povijesti obitelji Kapa koja je preuzela brigu o tom vrijednom nasljeđu.

I dok su joj mnogi govorili da je obnova stare kuće prevelik financijski i životni izazov, Jelena je odlučila poslušati srce. Renovaciju je pretvorila u osobni projekt, životni reset i, kako sama kaže, najveći poklon koji je mogla dati sebi za 34. rođendan.

U iskrenom razgovoru za Net.hr otkrila nam je kako izgleda život na Cetinju, koliko ju je ova odluka promijenila, s kakvim se izazovima susrela tijekom obnove te zašto vjeruje da dom nije samo mjesto, nego osjećaj koji se prenosi generacijama.

Foto: Privatni album

Nedavno ste na društvenim mrežama otkrili da ste se preselili u Crnu Goru, točnije, Cetinje. Kako je došlo do ove odluke, zašto baš Cetinje?

Sretn(ic)a sam što mi korijeni sežu baš iz prijestolnice, Cetinje je srce kulture, tradicije i iskonske povijesti Crne Gore. S obzirom na to da mi dio obitelji potiče s Cetinja, gdje se nalazi i naša obiteljska imovina, logičan slijed je bio da prijestolnica postane moja oaza u kojoj ću nastaviti ostvarivati svoje snove i ispisivati životne trenutke. Nakon smrti djeda, postala sam prva žena u povijesti obitelji koja je naslijedila obiteljsku kuću koja je stara 300 godina, dok drugi nisu vidjeli smisao da krenem s renovacijom, za mene je renovacija bila jedini smisao i odgovornost da kuću „postavim na noge“, zadržim zauvijek upaljeno svijetlo u njoj i na koncu to obiteljsko blago ostavim narednim naraštajima obitelji Kapa.

Spomenuli ste da je riječ o obiteljskoj kući koju ste naslijedili, kakve vas emocije vežu uz taj prostor i obiteljsku priču iza njega?

Odgoj mojih roditelja preslikava se u ono što danas radim, obitelj mi je oduvijek bila na prvom mjestu i nema mi veće sreće kad doprinesem očuvanju i zajedništvu svojih najbližih. Nigdje na svijetu nema tako glasnog cvrkuta ptica koje te ujutro bude kao orkestar, miris lipa koji te zaljubljuje u svaki kutak Cetinja, ni ljudi koji su uvijek spremni pomoći i žive za obitelj, junaštvo i očuvanje tradicije. Sve najdublje emocije me vežu za Cetinje i moju obitelj, teško mi je istaknuti nešto jer svaki trenutak mi je značajan i poseban. Ovdje se budim i liježem kao sretna žena. Ovo je kuća u kojoj su rođeni i umrli svi moji preci, počašćena sam što sam ja prva žena u povijesti obitelji koja je postala vlasnik te samim tim imam dodatnu odgovornost za očuvanjem ognjišta te uživam u procesu znajući da sve što radim, radim za obitelj.

Foto: Privatni album

Odlučili ste kuću obnoviti kao poklon samoj sebi za 34. rođendan, koliko vam je važna ta simbolika i što ona za vas predstavlja?

Renovacija ove kuće za mene znači sve(mir), očuvanje ognjišta, održavanje obitelji na okupu, uostalom koliko gradim kuću, toliko još više gradim sebe. Izašla sam iz zone komfora, digla kredit, bacila se u renovaciju kuće van EU, sama vodim radove, organiziram radnike, nabavljam materijale....ovo je baš trenutak u kojem je jasno da nekada moraš hrabro zakoračiti kako bi ispunio svoje snove. Ima li ljepšeg poklona da osim kuće, čovjek sam sebi pokloni snažniju verziju sebe.

Kako izgleda proces obnove, jeste li sve zamislili unaprijed ili se ideja razvija spontano kroz radove?

U početku ove priče imala sam plan gradnje, ali s obzirom na to da je kuća stara 300 godina bila sam spremna na izazove na koje nisam ispočetka toliko računala tako da se vrlo brzo postojeći plan pretočio u gradnju koja traži svoj ritam i vrijeme. Renovacija u ovoj priči seže od statičkog pregleda do cjelokupnog rušenja zidova, obnove krova te se do najsitnijih detalja postojeća situacija trebala nanovo izgraditi, sve to shvaćam kao korake koji me vode do pobjede. Ne držim se fiksiranih ideja ni termina, najbitnije mi je da gradnja bude ispravno i dugoročno rješenje u kojem ćemo svi uživati.

Foto: Privatni album

Koliko je izazovno graditi ili obnavljati kuću na selu? S kakvim ste se izazovima do sada susreli?

Mislim da je u svakom slučaju veliki izazov danas graditi, pogotovo kad je žena sama u toj priči i osim što držim sva četiri zida kuće, držim i financije i svoju glavu hladnu da se ne zanosim i da održim fokus. Svaki izazov koji mi je došao na put prihvaćam kao dio procesa. Najveći izazov od početka mi je bio boriti se s ljudima koji su me pokušavali uvjeriti kako je ovo veliki financijski izdatak koji nema smisla, danas ti isti ljudi imaju još veći izazov priznati da sam napravila pravu stvar. Nikada se nisam vodila kroz život financijskim profitom, u ovoj priči je profit po mene puno srce i sreća koja me prati u stopu. Mjesecima unatrag sam organizirala radnike i dogovarala termine i plan gradnje, smatram da je dobra organizacija pola posla. Moram priznati da sam za sada prezadovoljna s radnicima s kojima znam sjesti i okrenuti radove u koji minut veselja, neizmjerno me raduje i osnažuje što su ljudi na Cetinju uvidjeli moju želju za obnovom te svakodnevno uživam njihovu podršku i toplu riječ. Čisto srce i obraz nikada neće doći do zidova koji su neprobojni.

Osjećate li da vas je ova promjena usporila, smirila ili možda potaknula na neke nove životne navike?

Ova priča me je osnažila, dala mi vjetar u leđa koji nikada nisam osjetila. Od nježne, pokorne žene vrlo brzo sam postala verzija lavice koja gordo gazi prema svom cilju. U gradnji ima dosta trenutaka kada čovjek krene preispitivati svoju ideju i možda pomisli da je vrijeme da odustane, ali srećom imam jasan cilj i 'čudomix' u meni Dalmatinke i Crnogorke ne priznaje poraz ni odustajanje, jedina opcija mi je da završim priču točno onako kako sam zamislila.

Foto: Privatni album

Koliko vam je važno imati 'svoj prostor' koji ste sami izgradili i uredili, mijenja li to vaš pogled na dom i sigurnost?

Živimo u jako čudnom vremenu, ali i dalje žene imaju nešto niže mogućnosti da priskrbe sebi svoj prostor i ostvarivanje većih ciljeva. Smatram da je za ženu izrazito bitno da je samostalna i da gradi svoje snove. Imajući svoj kutak imam dodatni mir u glavi i duši. Zahvalna sam svom ocu koji mi je pružio mogućnost da se osnažim i skrojim svoju oazu baš tamo gdje mi srce najljepše kuca, a samim tim budem nit vodilja koja će svojoj obitelji priuštiti mjesto gdje ćemo se nanovo okupljati i ispisivati povijest.

Postoje li neki detalji ili elementi koje posebno želite zadržati iz stare kuće kako biste očuvali njezin autentični duh?

U kući su ostali tronošci, stari kotao za kuhanje, rekvizite za pletenje, ali ono što je najbitnije su ikone i obiteljske fotografije svih mojih predaka koji su živjeli u kući, često se uhvatim da imam u glavi razgovore s njima, jer nastavljam priču gdje su oni stali. Svaki pogled na njihove fotografije mi daje snagu i gura me naprijed, jer u ovoj priči je to naš dom i svi su oni zaslužni za ono što imam danas i s ponosom njegujem svaki dio ove priče.

Foto: Privatni album

Preseljenje i izgradnja doma često dolaze uz velike životne promjene, ima li u vašem životu netko tko taj proces dijeli s vama? Gradite li ovaj dom isključivo za sebe ili kuću vidite kao vaš budući obiteljski dom?

U ovom procesu je sa mnom cijela moja obitelj koja je od početka jako ponosna što sam odlučila obnoviti naš dom. Gradnju vodim sama, a najveća podrška su mi moji najbliži koji razumiju i moje suze i smijeh i uzbuđenje. Ovo je oduvijek bila naša obiteljska kuća, iako sam sada ja vlasnik na papiru, svi će oni imati ključ i punog srca želim da se svi nanovo okupljamo u njoj. Najveća sreća mi je što sam nekim starijim članovima obitelji priuštila činjenicu da obnavljam njihovu rodnu kuću, vjerujem da im to donosi veliki spokoj, a meni ponos i sreću do neba. Svi mi imamo kuće u kojima smo rođeni i isto tako svi bismo mi htjeli da se u toj kući nikada ne ugasi svjetlo.

Ovo razdoblje djeluje kao veliki osobni 'life reset', gdje se danas vidite privatno i poslovno, i što slijedi dalje?

Samo Bog zna što slijedi, a ja se molim i vjerujem da je sa mnom u svakom koraku. Svi koji me dobro poznaju, znaju koliko je bila moja želja da jednog dana stvorim svoj kutak na Cetinju i evo, taj trenutak je ovdje i ostvarivanje mog velikog sna je u tijeku. S obzirom na ritam i sreću koji mi donosi život na Cetinju, vjerujem da me očekuju nove prilike koje će me graditi nadalje. Ono što mi je najbitnije da smo svi živi, zdravi i na okupu, sve drugo su nijanse koje nemaju veliki značaj da nužno kroje sreću čovjeka.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!