Za Net.hr o karijeri, majčinstvu i svojim mališanima: 'Najljepše je gledati njihovu povezanost'

Glumica Katarina Madirazza (33) posljednjih je godina spojila nekoliko naizgled nespojivih svjetova - glumu, produkciju, majčinstvo i stvaranje projekata koji ne prolaze nezapaženo. Kao osnivačica Petit Teatra, bira priče koje imaju razlog zašto moraju biti ispričane, a upravo je takva bila i Prima Facie - predstava koja je snažno odjeknula među publikom i otvorila brojna važna pitanja.

U razgovoru za Net.hr otkriva što ju je od prvog čitanja privuklo ovoj snažnoj priči, kako je izgledao put do predstave koju smatra posebnom, ali i kako danas izgleda njezin život - između novih projekata, dvoje male djece i svakodnevnog obiteljskog kaosa koji, kako kaže, ne bi mijenjala ni za što.

Foto: Luka Dubroja

Prima Facie jedno je od najvažnijih suvremenih kazališnih djela današnjice. Što vas je osobno najviše privuklo ovom projektu i kako ste ga doživjeli kada ste prvi put pročitali tekst?

U to sam vrijeme čitala dosta tekstova jer sam tražila što bih postavljala u Petit Teatru, ali Prima Facie bio je jedini koji mi je držao pažnju do samoga kraja i koji sam pročitala u jednom dahu. Nakon toga svako novo čitanje otvaralo mi je neka nova mjesta i sve me više intrigirao. Tada sam znala da ga jednostavno moram postaviti. Mislim da me osobno najviše privukao upravo zaplet i taj prvi dio koji prikazuje pravni sustav - kako i zašto funkcionira na način na koji funkcionira. A, nećemo se lagati, velika mi je želja bila i igrati taj lik jer je Tessa zaista sočna uloga. Takve uloge čekate cijelu karijeru. Bilo je dosta turbulencija oko postavljanja predstave, ali sada, kada je sve završilo, znam i zašto je sve to bilo potrebno. Ovaj je tekst jednostavno čekao ovu ekipu. Redateljica Anja Maksić Japundžić, koju nikada neću moći dovoljno nahvaliti, okupila je nevjerojatnu kreativnu ekipu - scenografkinju Andreu Lipej, kostimografkinju Dženisu Pecotić, autore glazbe Ivanu Starčević i Marka Levanića, Larisu Lipovac Navojec koja je radila pokret te Petra Strmečkog koji je oblikovao svjetlo. Zajedno su od ovoga napravili puno više od monodrame - napravili su pravu kazališnu predstavu. I, naravno, kruna svega je divna Nataša Janjić Medančić. Presretna sam i zahvalna što sam je upoznala i neizmjerno uživam gledajući kako iz izvedbe u izvedbu rastura Tessu. Premda sam tekst pročitala bezbroj puta, gledala je na probama i gotovo na svakoj izvedbi, i dalje je gledam bez daha i uvijek me uspije iznenaditi. To je odlika najvećih - besprijekorne režije i vrhunske glume.

Predstava je otvorila niz važnih društvenih tema i snažno odjeknula među publikom. Kakve su vas reakcije gledatelja najviše dirnule ili iznenadile?

Prvenstveno me iznenadio ovakav odjek i interes publike. Nemojte me krivo shvatiti - naravno da smo, kada smo postavljali predstavu, željeli i nadali se da će odjeknuti. No toliko smo uživali u radu i toliko smo vjerovali u važnost onoga što radimo da bismo je igrali i pred troje ljudi i bili jednako zadovoljni. Neizmjerno mi je drago što je publika prepoznala trud, rad, važnost i kvalitetu predstave, ponajviše zbog ekipe koja je, vjerujte mi, ostavila krv, znoj i suze radeći na njoj. Najviše me dirne kada nam se javljaju žene koje su proživjele slična ili gotovo ista iskustva. Svjesni smo statistike i upravo o tome predstava govori - da je svaka treća žena doživjela neki oblik seksualnog nasilja. Ali svejedno vas posebno pogodi kada netko podijeli svoju priču s vama i zahvali vam što o tome govorite.

Foto: Luka Dubroja

Kao producentica Petit Teatra često birate projekte koji imaju snažnu poruku. Po čemu prepoznajete da je neka priča vrijedna vašeg vremena, energije i potpisa?

Uh, jako dobro pitanje... Još ni sama ne znam pravi odgovor. Zasad je to još uvijek stvar nekog ludog instinkta. Puno čitam, gledam, osluškujem, razmišljam i imam, vjerujte mi, sto ideja. Ali kada jedna od njih ostane sa mnom, neprestano mi se vrzma po glavi i jednostavno ne odlazi - to mi je znak da je moram postaviti. Kao nezavisni teatar suočavamo se s puno prepreka i mnoge je projekte gotovo nemoguće realizirati u idealnim uvjetima. No upravo su nam ograničenja često bila prilika za rast. Kad god se nešto činilo nemogućim, upravo nas je razmišljanje izvan okvira dovelo do nečega izuzetnog.

Uz intenzivan profesionalni ritam, mama ste dvoje mališana - Mara je ovih dana proslavila treći rođendan, a Ivo će u kolovozu napuniti godinu dana. Kako danas izgleda vaša svakodnevica?

Jednako je intenzivna i privatno, ako ne i intenzivnije. (smijeh) Potrebno je jako puno logistike, podrške i dobrog usklađivanja rasporeda kako bi se sve stiglo. No, vjerujem da je tako kod svih roditelja male djece - idemo dan po dan. Užasno brzo rastu i jedino čega me strah jest da ne propustim biti dio njihove svakodnevice. Sve ostalo ćemo lako. A oni su zaista predivna djeca. Od prvoga dana idu sa mnom na gotovo sve obveze i toliko su veseli, dobri i razigrani da je pravi užitak gledati kako otkrivaju svijet.

Kažu da drugo dijete donese potpuno novu dinamiku u obitelj. Kako je dolazak Ive promijenio vaš obiteljski ritam i kako se Mara snašla u ulozi starije sestre?

Mara je divna starija sestra. Od prvoga dana ga mazi, pazi i neizmjerno voli. Znala bi čak i mene opomenuti: "Mama, primi ga brzo, plače." Možda su mi i najljepši trenuci oni kada vidim njega kako se razveseli njoj, a nju kako mu tepa, grli ga i govori koliko ga voli. A što se dinamike tiče, definitivno je drugačija. Naravno da je intenzivnija, ali rekla bih da je i veselija i sretnija.

Foto: Luka Dubroja

U čemu vas je majčinstvo najviše promijenilo, kao osobu, ali i kao umjetnicu i producenticu?

Mislim da mi je donijelo puno više strpljenja. Prije sam bila osoba koja je sve htjela odmah i sada. Kad dođu djeca, shvatite da to baš ne ide tako. Otvorilo me prema nekim sasvim novim razinama. Istovremeno sam pokretala Petit teatar dok su oni još bili jako mali, pa nije bilo realno da i produciram i glumim u svim projektima. To što sam u procesima bila s druge strane - osmišljavala projekte, razvijala tekstove i predstave te promatrala druge kako režiraju - jako mi je otvorilo pogled i na vlastitu glumu. Imam osjećaj kao da sam nova glumica. Možda je tome pridonio i određeni odmak, ali kao da su se posložili neki klikeri koji se nisu mogli posložiti dok sam bila mlađa.

Jeste li danas organiziraniji nego prije djece ili ste naučili prihvatiti da u obiteljskom životu ipak ne može sve biti savršeno isplanirano?

Mislim da će kod mene uvijek i zauvijek vladati jedan kreativni kaos. Moram priznati da sam u poslu jako organizirana, ali možda si upravo zato u privatnom životu dopuštam malo više opuštenosti. Kod mene ne mora sve biti po špagi. Privatno sam definitivno "go with the flow" tip osobe i, premda to ponekad zna izludjeti moje bližnje, ja tako stvarno najbolje funkcioniram.

Ima li vaša obitelj neke male rituale kojih se posebno držite - zajedničke doručke, večernje priče, izlete ili trenutke koji su vam posebno dragocjeni?

Definitivno su to naša jutarnja buđenja, zajedničko spremanje i ispijanje kakaa. Posebno pamtimo i veselimo se svim izletima i putovanjima. Sa Marom smo posljednji put bili na Tajlandu, a sada smo svi zajedno bili na skijanju, na kojem smo beskrajno uživali. Putovali smo i s mojom obitelji pa je to bio pravi mali family reunion. Sada se najviše veselimo ljetu na Šipanu, gledanju zvijezda i jedenju čipsa.

Foto: Luka Dubroja

Nakon uspjeha Prima Facie, na čemu trenutačno radite i možemo li uskoro očekivati nove kazališne ili producentske projekte?

Krajem svibnja imali smo uspješnu premijeru naše druge dječje predstave Velika struja malog Tesle, tako da uz Prima Facie i ona od jeseni kreće na turneju. Do kraja godine stiže nam i slikovnica nastala prema predstavi u izdanju nakladničke kuće Bodoni, pa se i tome jako veselimo. Na Pula Film Festivalu vodim radionicu "Audicija kao networking", a na jesen u suradnji s mojom agenticom Anilom Gajević i Zona Talentsom planiramo veliki regionalni događaj koji će biti prvi takve vrste na ovim prostorima. Zbog toga smo posebno uzbuđeni. Uz sve to, upravo nam je završio treći profesionalni filmski kamp za mlade "Tvornica talenta", koji vodim sa svojom kolegicom i prijateljicom Sanjom Drakulić. Interes je sve veći pa i na tom području pripremamo mnogo novih projekata. Ali ni tu nije kraj. Pripremamo i jednu pravu kazališnu poslasticu. Još ne smijem otkrivati o čemu je riječ, ali mogu obećati da je to nešto što ćete definitivno morati doći pogledati.

Ljeto nam je stiglo. Kakvi su vaši planovi? Jeste li više tip za aktivan odmor i istraživanje novih mjesta ili za bezbrižne dane uz more s obitelji?

Iskreno, ova mi je godina bila jako intenzivna poslovno pa se posebno veselim godišnjem odmoru i moru s obitelji. Inače sam definitivno osoba za aktivan odmor, ali ovo sam ljeto odlučila iskoristiti kako bih se vratila u fizičku, psihičku i glumačku kondiciju. Pripremila sam hrpu knjiga, filmova i masterclassova pa će i ovo ljeto zapravo biti aktivno, samo na jedan drugačiji način. Sve će to biti još ljepše jer ću uživati na najljepšem hrvatskom otoku. A na jesen se vraćam glumi i tome se neizmjerno veselim.

S dvoje male djece ljetovanja često izgledaju drukčije nego prije. Kako danas zamišljate idealan odmor i što vam je postalo najvažnije kada je riječ o zajedničkom vremenu?

Definitivno mi je idealan odmor onaj na kojem smo svi zajedno. Iskreno, već sada sanjam dan kada će malo porasti pa ćemo ih odvesti u Gardaland. Tome se baš jako veselim. A što se zajedničkog vremena tiče, zapravo mi više nije važno ni gdje smo ni što radimo. Važno mi je samo da smo zajedno, da se smijemo i uživamo.

Za kraj, kada biste mogli izdvojiti jedan trenutak iz posljednjih godinu dana koji biste poželjeli zauvijek sačuvati u sjećanju, koji bi to bio?

Trenutak kada sam došla iz bolnice i kada je Mara prvi put primila Ivu u naručje. Nas četvero zajedno na kauču. To je uspomena koju bih zauvijek sačuvala. 

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!