Neno Belan otkrio planove za ljeto pa progovorio o ljubavi: 'Uvijek sam barem malo zaljubljen'

U povodu izlaska nove pjesme „Kad zapuše jugo”, koju su premijerno predstavili na ovogodišnjim Melodijama Jadrana, razgovarali smo s Nenom Belanom (64) o suradnji s Lucijom Marcelić koja je već osvojila publiku. U razgovoru za Net.hr je otkrio kako je nastala pjesma, zašto vjeruje da glazba sama pronađe svoj put do ljudi te koliko su more, ljeto i Dalmacija i dalje neiscrpan izvor njegove inspiracije.

Belan govori i o planovima za ljeto, ali i o ljubavi, temi koja je obilježila velik dio njegova glazbenog stvaralaštva. Iako svoj privatni život vješto čuva podalje od javnosti i medija, priznaje da bez emocije nema ni pjesme, otkrivajući kako se njegov pogled na ljubav mijenjao kroz godine te vjeruje li još uvijek u velike, filmske ljubavne priče.

Foto: Press

“Kad zapuše jugo” već je osvojila publiku. Jeste li očekivali da će vaš prvi duet s Lucijom Marcelić izazvati toliko interesa?

Iskreno, uvijek se nadam da će pjesma pronaći put do ljudi, ali to se nikada ne može do kraja predvidjeti. Pjesma može biti lijepo snimljena, dobro otpjevana, pažljivo aranžirana, ali tek kad izađe iz studija i dođe do publike, vidiš ima li onaj pravi život u sebi. Kod “Kad zapuše jugo” osjetio sam od početka da nosi neku posebnu emociju. Ima u njoj mirisa mora, sjete, uspomene, onog trenutka kad se nešto u čovjeku pokrene bez najave. Drago mi je da je publika to prepoznala, pogotovo zato što je ovo Lucijin prvi duet i što se cijela priča dogodila vrlo prirodno, gotovo spontano.

Rekli ste da duet nije bio planiran. Je li vas iznenadilo koliko se dobro spojio vaš glazbeni senzibilitet i Lucijin glas?

Da, duet stvarno nije bio planiran. Pjesma je prvotno bila zamišljena za Luciju, a ja sam radio aranžman i za demo otpjevao neke prateće vokale. Onda se dogodio onaj lijepi studijski trenutak koji ne možeš isplanirati. Lucija je ostala sama slušati pjesmu, ja sam otišao na pauzu, i kad sam se vratio, rekla mi je da joj se čini da pjesma odjednom zvuči kao duet. I zanimljivo je da sam i ja, dok sam bio izvan studija, počeo razmišljati o istoj stvari. Kao da je pjesma sama pokazala smjer. Lucijin glas donio je nježnost, mladost i jednu iskrenost koja se jako lijepo spojila s mojim senzibilitetom. Nije bilo forsirano. Kad se glasovi prirodno sretnu, to se odmah osjeti.

Koliko vam ljeto i more općenito utječu na stvaranje glazbe? Nastaju li najbolje pjesme upravo u tom razdoblju godine?

More i ljeto su duboko upisani u mene, ali ne bih rekao da najbolje pjesme nastaju nužno ljeti. Ponekad se dogode usred zime, u nekom sivom danu, ali u njima svejedno ima sunca, soli i mora. To je valjda taj unutarnji Mediteran koji čovjek nosi sa sobom. Ljeto ima posebnu energiju. Ljudi su otvoreniji, dani su duži, emocije su bliže površini. More čovjeka nekako očisti, vrati ga sebi. Ali pjesma najčešće nastane onda kad se dogodi pravi unutarnji trenutak, bez obzira na kalendar. Samo je kod nas koji smo odrasli uz more često i taj unutarnji trenutak obojen jugom, valovima, mirisom borova i nekim davnim ljubavima.

Foto: Jadran Babić

Kakvo vas ljeto očekuje, radno, koncertno ili ćete pronaći vremena i za pravi odmor?

Kod mene je ljeto uglavnom radno, ali ne žalim se. Koncerti ljeti imaju posebnu čar. Otvorene pozornice, more u blizini, publika opuštenija, pjesme drugačije dišu. To je lijep dio ovog posla. Naravno, pokušat ću uhvatiti i malo pravog odmora, jer čovjek mora napuniti baterije. Ali moj odmor često nije klasično ležanje bez plana. Meni je dovoljno malo mora, gitara pored mene, dobra kava, šetnja, možda barkom otići negdje gdje nema previše buke. I već se osjećam kao da sam pobjegao dovoljno daleko.

Postoji li neko mjesto na Jadranu kojem se uvijek vraćate kada želite napuniti baterije i pobjeći od svakodnevice?

Ima više takvih mjesta, ali Brač mi je posebno drag, a pogotovo moje malo misto - Pučišća. To je mjesto koje ima neku svoju tišinu, kamen, more, miris ljeta i djetinjstva. Tamo čovjek osjeti da vrijeme malo drugačije teče. Volim i one male uvale, mjesta gdje nema previše objašnjavanja ni velikih planova. Samo more, kamen, malo hlada, možda zvuk cvrčaka i osjećaj da je svijet na trenutak jednostavniji nego inače. Takva mjesta su mi važna jer me vrate na početak, na ono iz čega je i puno mojih pjesama niknulo.

Kako izgleda vaš idealan ljetni dan? Jeste li više za aktivan odmor ili za ono pravo dalmatinsko “pomalo”?

Moj idealan ljetni dan ima od svega pomalo, ali ipak s naglaskom na “pomalo”. Volim se probuditi bez žurbe, popiti omiljenu kavu, otići do centra mista, sresti prijatelja, možda malo prošetati ili odigrati stolni tenis ako nije prevelika vrućina. Ali nisam tip koji mora isplanirati svaku minutu. Pravo ljeto je kad dan ima dovoljno praznog prostora. Kad se nešto može dogoditi spontano. Ručak koji se produži, razgovor koji ode u nekom neočekivanom smjeru, pjesma koja se rodi iz ničega. Aktivnost da, ali ne protiv dalmatinskog duha. Dakle: aktivno, ali pomalo.

Foto: Press

Imate li neke rituale bez kojih ne možete zamisliti ljeto?

Imam nekoliko malih rituala. Jutarnja kava mi je veoma važna, po mogućnosti negdje gdje mogu gledati more ili barem osjetiti da je blizu. Malo tišine. Gitara negdje pri ruci, jer nikad ne znaš kad će doći neka ideja. I, naravno, đir biciklom. Volim i večernje šetnje, druženja. Ljeto navečer ima poseban miris i poseban zvuk. Sve je malo mekše, ljudi su opušteniji, gradovi i mjesta dobiju neku filmsku atmosferu. Možda je to profesionalna deformacija, ali ja u tim trenucima često čujem pjesme i prije nego što ih stvarno napišem.

Publika u Pučišćima već dugo priželjkuje vaš nastup. Jeste li im u međuvremenu ostvarili tu želju ili i dalje uspješno izbjegavate?

Ne bih rekao da ih izbjegavam. Pučišća su mi jako draga i imaju posebno mjesto u mom životu. To je moj dom i zato bi taj koncert za mene imao jednu dodatnu, ogromnu emotivnu dimenziju. Međutim, ljudi ondje, moji ljudi, jako dobro znaju moj stav i veoma ga poštuju. Pučišća su moja mala oaza mira i odmora, nešto što mi je strahovito potrebno. Moj kutak svemira samo za mene. I ne dam na to. Ne želim to kvariti stresom koji je, htjeli mi to ili ne, uvijek prisutan u organizaciji svakog koncerta. Zbog toga već desetljećima imam stav: svirat ću i pjevati svugdje, baš svugdje gdje me žele i zovu, samo ne u mom mistu. Ne zato što ne želim, nego baš zbog svega što sam rekao. Ali činjenica je da me publika ondje već dugo zove, to dobro znam. I tko zna, možda jednom tu želju ipak ostvarim. Nikad se ne zna.

Ljeto se često povezuje s romantikom. Ima li trenutačno u vašem životu mjesta za ljubav i jeste li zaljubljeni?

Ljubav uvijek mora imati mjesta u životu, inače čovjek nekako presuši. Ne mislim samo na onu filmsku, veliku ljubav, nego i na ljubav prema ljudima, prema glazbi, prema moru, prema životu. Bez toga ne bih mogao pisati pjesme. A što se tiče zaljubljenosti, rekao bih da sam čovjek koji je uvijek barem malo zaljubljen - u neki trenutak, u neku melodiju, u neki pogled, u more kad se promijeni svjetlo. Privatne stvari volim ostaviti privatnima, ali emocija mora postojati. Ako je nema u životu, teško će je biti i u pjesmi.

Foto: Press

Koliko se vaš pogled na ljubav mijenjao kroz godine?

Mijenjao se, naravno. Kad si mlad, ljubav često doživljavaš burno, apsolutno, kao nešto što mora odmah promijeniti cijeli svijet. S godinama shvatiš da ljubav nije samo veliki vatromet, nego i tišina, razumijevanje, strpljenje, prisutnost. Ali nisam izgubio vjeru u emociju. Možda sam samo naučio da ljubav ima više oblika nego što sam nekad mislio. Nekad je strast, nekad je nježnost, nekad je prijateljstvo, nekad sjećanje. I sve to može biti jednako važno. Pjesme su me, na neki način, učile ljubavi jednako koliko i život.

Vjerujete li još uvijek u one velike, filmske ljubavne priče?

Vjerujem, ali možda ih danas vidim malo drugačije. Filmska ljubavna priča ne mora uvijek značiti dramatičan susret na kiši, odlazak vlakom i veliki poljubac na kraju. Nekad je velika ljubavna priča to što netko ostane, što te razumije, što dijeli s tobom običan dan. Ali da, vjerujem u velike emocije. Da ne vjerujem, ne bih mogao napisati pola svojih pjesama. Samo mislim da se s godinama romantika preseli iz velikih gesta u male znakove. A to je možda još ljepše.

Za kraj, nova pjesma je vani, što publika može očekivati od vas u narednim tjednima, mjesecima?

Publika može očekivati dosta glazbe, koncerata i novih lijepih trenutaka. “Kad zapuše jugo” je sada krenula svojim putem i veselim se vidjeti kako će živjeti među ljudima. Tu je i spot, festivalska priča, reakcije publike, sve ono što jednoj pjesmi daje dodatni život nakon što izađe. Nastavljamo i koncertno, jer pjesme najbolje žive pred publikom. Nakon svih ovih godina još uvijek mi je najljepši trenutak kad stanem na pozornicu i osjetim da ljudi pjevaju zajedno sa mnom. To je razlog zbog kojeg sve ovo i dalje ima smisla. A bit će, naravno, i novih planova, novih pjesama i novih susreta. Glazba se kod mene rijetko odmara, čak i kad ja pokušavam.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!