Petra Žuglić Jeričević o prvim danima s kćeri Ritom: 'Osjetila sam nadnaravni nalet energije'
Petra Žuglić Jeričević otkrila je kako su izgledali njezini prvi tjedni s kćeri Ritom, od oporavka nakon kompliciranog poroda do snalaženja u novoj ulozi majke
Rasplesana zagrebačka obitelj plesačice i koreografkinje Petre Žuglić Jeričević (34) i njezina supruga, plesača Frana Žuglića (28), postala je bogatija za novu članicu. Njihova kći Rita stigla je na svijet 18. svibnja u Kliničkoj bolnici Sveti Duh i već u prvih mjesec dana potpuno promijenila njihov ritam života.
Petra nam je u razgovoru otkrila kako je prošao porod, koji je trajao gotovo 20 sati i završio carskim rezom, ali i kako su izgledali prvi dani kod kuće s malenom djevojčicom. Ispričala je kako se snašla u ulozi majke, koliko joj znači Franova podrška te zašto se, kaže, u ovom periodu osjeća emotivno bolje nego ikad.
Spominjali ste da je porod imao komplikacija, možete li nam opisati kako je prošao taj dan i kako danas gledate na cijelo iskustvo?
Moj porod definitivno nije bio lagan. Trajao je skoro 20 sati, ali zahvaljujući ekipi na Sv. Duhu osjećala sam se sigurno. Imala sam inducirani porod u 40. tjednu zbog veličine bebe i gestacijskog dijabetesa. Sam period otvaranja trajao je jako dugo i imala sam trud na trud cijelu večer, što me jako izmorilo. Kada sam prebačena u rađaonicu, nakon tri epiduralne otvorila sam se do osam centimetara, ali se beba nije spustila i pala je odluka o carskom rezu. Nakon toga sve je prošlo jako brzo i kada sam čula Ritu kako plače i kada su mi je pokazali, osjetila sam ogromno olakšanje i sreću te počela plakati.
Kakav je bio prvi susret s Ritom? Što vam je prošlo kroz glavu kada ste je prvi put ugledali i primili u naručje?
Taj trenutak zauvijek će mi ostati u glavi kao jako poseban. Tada sam shvatila sve ono o čemu žene i majke pričaju, a što ti se prije možda čini kao floskula.
Iste sekunde osjetila sam nadnaravni nalet energije, ljubavi i zahvalnosti prema životu i svojoj mami, kada sam shvatila što žena zaista prolazi kroz trudnoću i porod da bi na svijet donijela novi život. Prvi trenuci s bebom i suprugom nešto su na što ću se u svojoj glavi zauvijek vraćati kao na mjesto ogromne sreće i ljubavi.
Kako su izgledali prvi dani kod kuće s Ritom?
Prvi dani kod kuće bili su zabavni. Ja sam se već u bolnici malo uhodala jer je beba cijelo vrijeme bila sa mnom, ali bilo je super gledati Frana kako se snalazi u svemu i kako je upoznaje. Meni je sve nekako bilo prirodno i normalno, kao da sam cijeli život bila spremna na to da ona dođe.
Kako biste opisali Ritu kao bebu - je li mirna, zahtjevna, prava mala spavalica?
Mala super spava, puno papa i zasad se ne čini kao zahtjevno dijete. A mi smo oboje doma i imati muža koji je tu cijelo vrijeme, na sve reagira i pomaže, ogromna je privilegija koja ovo iskustvo čini prekrasnim čak i u trenucima najvećeg umora.
Vidite li već na koga je - ima li nešto vaše ili suprugovo?
Trenutno mi se čini da je puno više povukla na Frana. Jedino moje su ogromni obrazi, koje sam i ja imala kao dijete. Kosica joj je trenutno tamna, ali svaki dan sve svjetlija pa se nekako nadam da će završiti kao plavuša na mamu. Nama je najljepša i ne možemo je prestati gledati. Sate provodimo pored kinderbeta i proučavamo svaki potez, zvuk i izraz lica.
Što vas kod nje najviše raznježi?
Najviše me raznježi kad je Fran uzme da podrigne i stavi je na sebe, a ona onako ošamućena od mlijeka leži na njemu kao malo majmunče. Posebno uživam gledajući njih dvoje i ponovno sam se zaljubila u svog supruga sada kad ga vidim kakav je otac.
Kako ste se snašli u ulozi majke u ovih prvih mjesec dana?
Mislim da se oboje snalazimo jako dobro. Ja sam inače jako temperamentna i kratkih živaca pa sam trenutno iznenađena koliko sam smirena i koliko me do sada ništa nije izbacilo iz takta. Ona je malo biće koje raste kao gljiva, pa pokušavam biti njezina utjeha i toplina kad je uhvate grčevi ili nekontrolirani plač, i u situacijama kada joj ne mogu nikako pomoći osim da budem uz nju.
Na što vam se bilo najteže naviknuti i postoji li nešto na što se još uvijek privikavate?
Ne mogu reći da se na nešto bilo posebno teško naviknuti. Definitivno nam je nova dinamika života u tijeku, ali to smo si htjeli više od ičega i u svim tim prilagodbama uživamo. I dalje se družimo s našim ljudima, samo je ona sada s nama. Čak smo se polako počeli vraćati u dvoranu na probe i to prolazi uspješno. Ne želim se prikovati za stan i krevet jer se želim što prije vratiti svom tempu i oporaviti se od carskog reza, a prekrasno mi je da je ona sada s nama.
Kako se vaš suprug snašao u ulozi oca?
Imati muža koji je tu cijelo vrijeme, na sve reagira i pomaže, ogromna je privilegija koja ovo iskustvo čini prekrasnim čak i u trenucima najvećeg umora. Posebno uživam gledajući njega i Ritu zajedno i ponovno sam se zaljubila u svog supruga sada kad ga vidim kakav je otac.
Tko vam je najviše pomagao u prvim tjednima?
Svi nam pomažu. Obitelji nam nose hranu, kupuju odjeću i sve što nam fali. Čak su nas i razmazili i vrlo smo se lako navikli da smo sada i mi u centru pažnje zbog nje. Na ljude koji nas okružuju znamo da možemo računati i to sve čini puno lakšim i ljepšim. Jako smo im zahvalni na svemu.
Kako kod vas izgledaju noći - tko dežura, budite li se na smjene ili se sve nekako spontano posloži?
Za noći smo se raspodijelili. Kad je jedan umoran, drugi potegne i obratno, ili se rasporedimo pola-pola. Cijeli život idem kasno spavati i gledam serije do dugo u noć pa mi nije problem pričekati je da se probudi, a Fran se diže ranije pa on preuzme jutarnju brigu za Ritu. Sva sreća mogu se izdojiti pa svaki dan pripremim zalihe bočica za dan i noć, tako da i on aktivno sudjeluje u tom najzahtjevnijem dijelu, hranjenju.
Kako se vi danas osjećate u svom tijelu nakon trudnoće i poroda?
Osjećam se stvarno super. Na carski rez sam praktički zaboravila. Nakon dva tjedna već sam lagano s curama prehodavala koreografije, što mi je odmah puno značilo za psihu. Koliko sam slušala i čitala o iskustvima drugih cura, znam da je oporavak od carskog reza jako spor i zahtjevan, ali zasad mi se čini da sam dobro prošla. Dio kilograma otišao je odmah nakon poroda, a za ostatak se ne brinem i dajem si vremena koliko treba da se to posloži.
U glavi sam jako dobro, emotivno sam bolje nego ikad, pa fizički izgled trenutno potpuno pada u drugi plan i nebitan mi je. Sve u svoje vrijeme, najbitnije mi je da je Rita dobro.