Smrdljivi Martini o počecima, Porinu, punku i Euroviziji: 'Mi sviramo glazbu koja je ubila punk'

Mladi zagrebački bend Smrdljivi Martini, koji čine Lovro Urlić, Zvonimir Curiš, Noa Klemenčić i Nikola Andrašić, u opuštenom razgovoru otkrili su pozadinu svog neobičnog imena, anegdote s dodjele glazbene nagrade Porin te iznijeli beskompromisne stavove o domaćoj glazbenoj sceni, dodjelama nagrada i K-Popu. Poznati po svojoj energiji i humoru, dečki su bez zadrške progovorili o svemu što ih muči i inspirira.

Očeva ideja, buba u sobi i umjetna inteligencija

Noa nam je otkrio kako mu je ideju za bend dao upravo njegov otac nakon što je došao iz škole: 'Meni dođe moj divni otac i pitao me jesam li čuo za Superval i zašto ne napravim bend pa da odemo na Superval iz zezancije. Meni je to bila odlična ideja', a na pitanje o upečatljivom imenu Noa odgovara: 'Nakon toga sam došao u svoju sobu i vidio sam smrdljivog martina na prozoru i to je bilo to'. Pjesme su počeli stvarati samo tjedan dana prije završetka prijava za glazbeni festival, a samo četiri godine poslije dovelo ih je do nominacije za prestižnu nagradu Porin u kategoriji novi izvođač godine.

Glazba je u njihovim životima bila oduvijek te su čak išli u glazbene škole, u kojima nisu svirali instrumente koje sviraju sada, a sa samo 16 godina odlučili su se zasnovati bend. Mladi glazbenici otkrivaju da sve svoje pjesme pišu i skladaju sami te se izričito protive korištenju umjetne inteligencije u stvaranju umjetnosti 'Totalno se miče ljudskost i svrha iz toga svega' te Nikola govori 'To je za ljude koji žele skratiti proces jer ga baš i ne vole', na što Noa odgovara 'Ako želite skratiti proces i ne uživati u umjetnosti koju radite, zašto je onda radite?' te odlučno odgovaraju da ne žele koristiti umjetnu inteligenciju. 

O punku i BTS-u

Od njihovog osnutka u srednjoj školi prošlo je već pet godina za koje kažu da su im prošle prebrzo. A iako su se na početku karijere odlučili svirati punk, na pitanje o njihovog glazbenom žanru Lovro kaže: 'Mi sviramo glazbu koja je ubila punk'. Sad su prešli u progresivniji rock, a u početku su, kažu, imali osjećaj da su morali pisati pjesme gdje 'pljuju po svima' kako bi bili dobar punk band. Ne slažu da je punk u sjeni popa, ali smatraju da punk nije namjenjen za velike stadione, već manje sale zato što kažu da je tada bolji doživljaj. Za punk, kao i ostale žanrove, kažu kako to nije samo glazba, već i pokret koji ima svoju priču i povijest.

A na pitanje o pozornici iz snova ističu da žele nastupiti u Ciboni, na otvorenju utakmice Cibone protiv Cedevite te su kroz smijeh priznali da su veliki obožavatelji K-Popa te da im je velika želja biti predgrupa BTS-u. Osvrnuli su se i na njihov nastup u finalu Svjetskog prvenstva koji ih je oduševio te su priznali da im je omiljeni njihov prvi '2 Cool 4 Skool' album.

Foto: Marko Seper/PIXSELL

Iskustvo s Porina i Eurovizija

Njihovo iskustvo s najveće domaće glazbene manifestacije bilo je, u najmanju ruku, živopisno. Dodjelu Porina opisali su kao pretjerano ozbiljan događaj: 'Osjećao sam se neugodno, kao da smo u ušli u masonsku ložu, svi se ponašaju i pričaju kao da su programirani'. Unatoč ozbiljnoj atmosferi, prisjećaju se vrlo ugodnih iskustava s Baby Lasagnom, grupom Let 3 i Markom Toljom pokraj kojega su cijelu večer sjedili i zajedno se šalili i smijali: 'Čovjek je bio urnebesan. Okrenuo bi se prema nama i bacio neku foru'. Jedna od najsmješnijih scena ikad im je ona s afterpartyja, nakon što su im rekli za 'legendarni fast food', završili su u skupom restoranu gdje su ćevape platili devet eura te tek nakon što su izašli i pogledali preko ceste videli su još jedan fast food restoran, onaj u koji su oni zapravo trebali ići.

Foto: Marko Seper/PIXSELL

Na pitanje o odlasku na Euroviziju odlučno odgovaraju: 'Ne! Žao mi je, apsolutno ne'. Naglasili su kako ne podržavaju sudjelovanje Izraela na Eurosongu. Noa govori: 'Mislim da se tip glazbenika koji idu na Euroviziju stigmatizira. Sve je vrlo pop, čisto, jednostavno, ali postoje i klasični eurovizijski glazbenici, na primjer irski metalci s ludom kostimografijom, ima oboje', zajedno su se složili: 'Da idemo na Euroviziju, napravili bismo nešto kao Let 3'. Lovro se kasnije šali: 'Za desetu godišnjicu benda idemo!'

Promišljena umjetnost naspram 'štancanju glazbe'

Umjetnost se danas masovno okreće komercijalizaciji. Smrdljivi Martini su to opisali kao 'štancanje pjesama'. Noa govori: 'To je dvosjekli mač jer si u isto vrijeme bombardiran svim glazbenim sadržajima da imaš osjećaj da moraš pretjerano proizvoditi, ali istovremeno postoji i lagana fetišizacija procesa, gdje se štuje sam proces', na što se Lovro nadovezuje: 'Danas se radi pritisak na umjetnike da moraju konstansno raditi. Najbolje je napraviti nešto iza čega kompletno stojiš, a ne da se na brzinu napravi nešto jer se pjesma mora izbaciti van. Imaš biznis i kreativnost i to se nažalost međusobno sječe'. Kao bitan faktor navode i veličinu samog umjetnika: 'Kad si veliki umjetnik trebaš ostati u optjecaju cijelo vrijeme. Ako se hoćeš izboriti za posao s punim radnim vremenom moraš puno više izbacivati', kaže Lovro, a Noa se nadovezuje: 'Jako se podupire 'hustle' kultura'. Nikola kao krivac potrebe za masovnom proizvodnjom navodi razvoj interneta i prebrzi protok i prevelika dostupnost informacija. A na pitanje smatraju li da je danas bitniji marketing ili talent odlučno odgovaraju: 'Oboje'.

NOVA OPCIJA /

Nova era za čitatelje. Net.hr uvodi komentare