Zvijezda 'Divljih pčela': 'Ljutila sam se zbog Luce, ali morala sam razumjeti njezine odluke'
Osim glume, Antonija Julija Blaće godinama njeguje još jednu veliku ljubav – pisanje. Piše poeziju i kratke priče, ali ne s namjerom da ih objavi
Glumica Antonija Julija Blaće, koju gledatelji RTL-ove serije Divlje pčele prate u ulozi Luce Matić, gostovala je u podcastu Spill the Tea, gdje je otvoreno govorila o svom glumačkom pozivu, privatnom životu i izazovima koje joj je donio jedan od omiljenih televizijskih likova.
Priznala je kako joj nije uvijek bilo lako prihvatiti odluke koje je Luce donosila u scenariju, a otkrila je i da joj je najveći izazov bio odvojiti vlastite stavove od onih koje je morala braniti kao glumica.
'To nisam ja, nego moj lik'
Iako Luce opisuje kao toplu, empatičnu i progresivnu ženu koja povezuje ostale likove u seriji, jedna joj je scena posebno teško pala.
Naime, njezin se lik odlučuje vratiti partneru nakon nevjere, što Antonija, priznaje, nikako nije mogla razumjeti.
"Moj lik je napisan da se vraća partneru koji ju je prevario. Ja sam se, primjerice, ljutila. Moje ja se bunilo, to nisam ja. To je uloga i moramo razdvojiti te dvije stvari", iskreno je rekla.
Dodaje kako glumac ne smije osuđivati svoj lik, nego pokušati pronaći razloge iza svakog njegova postupka.
"Ne smiješ nikad reći da tvoj lik to ne bi napravio. Moraš pronaći put da razumiješ njegove odluke, čak i kad se s njima privatno ne slažeš."
Šibenik je i dalje njezin dom
Iako danas živi u Zagrebu, Antonija kaže da će Šibenik uvijek biti mjesto kojem se vraća. Odrasla je u selu pokraj grada, uz dvojicu starije braće, zbog kojih se, kroz smijeh kaže, osjećala kao "treći brat".
"Tukli smo se, igrali, svađali... Ali uvijek su me čuvali na svoj način."
Upravo to bezbrižno djetinjstvo smatra jednim od najljepših razdoblja života.
Do glume preko studija hrvatskog jezika
Za razliku od mnogih kolega, njezin put do glume nije bio uobičajen. Prije Akademije dramske umjetnosti završila je studij hrvatskog jezika i književnosti.
Ljubav prema glumi, kaže, rodila se iz jednostavne navike promatranja ljudi.
"Volim sjesti na kavu, promatrati ljude i upijati njihove reakcije. Iz toga sam nekako shvatila da mi je gluma bliska. Mislim da je promatranje ljudi važan dio našeg posla."
Pisanje kao terapija
Osim glume, Antonija godinama njeguje još jednu veliku ljubav – pisanje. Piše poeziju i kratke priče, ali ne s namjerom da ih objavi.
To je, kaže, njezin intimni prostor i način da bolje razumije vlastite misli i osjećaje.
"Ne pišem zato da bi to netko čitao. Pišem kako bih sebe bolje razumjela kada to ponovno pročitam. Djeluje terapeutski na mene."
Iako zasad svoje tekstove čuva samo za sebe, ne isključuje mogućnost da jednog dana ipak ugledaju svjetlo dana.