Anita Martinović o tempu TV posla: Sve je funkcioniralo savršeno... Osim mog vida u ključnim trenucima

U televizijskom poslu sve se događa odmah. Studio, svjetla, kamera, režija, gosti, informacije… nema prostora za pauzu ni za „čekaj, samo sekundu“. Sve mora biti precizno, brzo i točno. Upravo zato i najmanja sitnica vrlo brzo postane veliki problem.

A kada su oči stalno na rezervi, to se osjeti u svemu.

Vidim da me ekipa iz režije gleda pomalo čudno. Pogledavaju se međusobno, osjeća se nervoza jer kasnimo i za sve treba dva tri ponavljanja, a meni ništa nije jasno. Možda nešto nije u redu s blesimetrom?

Foto: RTL Native tim

Slova su mutna, riječi se stapaju, a ja pokušavam razaznati piše li F ili P, faza ili staza. Dobro, staza baš i nema smisla, ne razgovaramo o utrci Formule 1.

Pokazujem rukom da pomaknu uređaj malo bliže jer ovo stvarno postaje frustrirajuće. Svaki dio moramo ponavljati dva ili tri puta jer jednostavno ne mogu jasno pročitati tekst. I nije ni čudo da sam na kraju dana iscrpljena.

Kad shvatiš da problem možda ipak nije u slovima

Konačno je gotovo. Barem ovaj dio radnog dana. Sada treba pripremiti pitanja za sljedeću emisiju.

No dok gledam u monitor, pojavljuje se isti problem. Slova na ekranu djeluju jednako zamućeno kao i ona na blesimetru. Kao da su se svi ekrani urotili protiv mene.

Oči su mi stalno umorne, osjećam naprezanje i onaj neugodan osjećaj pijeska u očima. Sve ono što sam nekada obavljala s lakoćom sada zahtijeva puno više koncentracije.

Foto: RTL Native tim

Tijekom šminkanja pred emisiju, asistentica produkcije donosi mi raspored snimanja. Isti problem.

Slova na papiru izgledaju razliveno. Instinktivno bih protrljala oči, ali nakon petnaest minuta pažljivo nanesene šminke, blendanja sjenila i nanošenja maskare to baš i nije opcija.Ako želim jasno pročitati tekst, papir moram približiti gotovo do očiju.

U tom trenutku postaje mi jasno da možda problem ipak nije u slovima, nego u mom vidu.

Cijeli život misliš da vidiš savršeno

Cijeli život živim u uvjerenju da imam savršen vid. Ali imam li ga zaista?

Istina je da se vid često pogoršava toliko postupno da to gotovo i ne primijetiš. Samo se prilagođavaš. Malo odmakneš mobitel. Malo približiš ekran. Malo češće trepćeš. I uvjeravaš samu sebe da je to samo umor.

Sve dok ti svakodnevni zadaci ne počnu jasno pokazivati da ipak nije. Vrijeme je da to provjerim.

Pregled koji je potvrdio ono što sam već podsvjesno znala

Dogovorila sam termin za kontrolu vida u Ghetaldus optici jer u njihovim poslovnicama rade stručnjaci za vid, optometristi, a uz to nude i izvrstan izbor najnovijih kolekcija dioptrijskih i sunčanih naočala.

Foto: RTL Native tim

Dobar vid je prioritet, ali ako već moram nositi naočale, želim da budu moderne, kvalitetne i da mi savršeno pristaju. Bila sam sigurna da ću upravo tamo pronaći ono što tražim.

Po dolasku u poslovnicu Ghetaldusa dočekala me ljubazna djelatnica koja me odvela u prostoriju za pregled vida. Priznajem, odmah su mi pažnju privukle police prepune okvira za naočale, među kojima su bili modeli vodećih svjetskih brendova. Ipak, prvo je trebalo riješiti ono zbog čega sam došla: pregled vida.

Trenutak kada sve ponovno postane jasno

Temeljit pregled, uz pomoć najmodernijih instrumenata, vrlo je brzo potvrdio ono što sam već i sama naslućivala. Onaj klasični test čitanja slova, gotovo identičan našem blesimetru u studiju, počeo mi je zadavati probleme već na drugom retku.

Istina je bila ispred mene, htjela ja to priznati ili ne. Imam dioptriju, odnosno kratkovidnost.

Foto: RTL Native tim

Najzanimljivije je to što se lošiji vid razvija toliko postupno da ga gotovo i ne primjećuješ. Jednostavno se navikavaš. Sve dok ti ne počne ozbiljno otežavati svakodnevicu.

U mom slučaju, posao u kojem su brzina, koncentracija i brze reakcije dio svakodnevice. Ali isto tako i vožnju, čitanje, gledanje televizije i niz drugih sasvim običnih situacija. A sve to vrijeme nisi ni svjestan koliko zapravo propuštaš.

Nisam očekivala da će razlika biti baš tolika

Nakon što mi je djelatnica Ghetaldusa izmjerila dioptriju na oba oka i stavila probna stakalca, ostala sam iskreno iznenađena. Slika je ponovno postala oštra.

Odjednom sam primijetila detalje koje sam mjesecima nesvjesno propuštala, primjerice izraze lica, sitna slova i natpise, jasnoću prostora oko sebe.

Foto: RTL Native tim

Sve je izgledalo lakše, jednostavnije i nekako… mirnije. Taj osjećaj bio je stvarno fantastičan.

Naočale koje nisu kompromis

I dok moram priznati da u početku nisam bila oduševljena idejom nošenja naočala, izbor okvira potpuno me razuvjerio. Lagani, dobro oblikovani modeli koji savršeno prate oblik lica zapravo dodaju ono nešto posebno.

Isprobavajući različite modele, vrlo brzo sam došla do zaključka da bih najradije odmah uzela nekoliko pari jer se bilo gotovo nemoguće odlučiti samo za jedan. Izbor je na kraju pao na prekrasno dizajnirane, čvrste, a opet lagane okvire luksuznog brenda For Art's Sake iz Londona.

Foto: RTL Native tim

Prvi pogled na novu kolekciju naočala For Art’s Sake i odmah mi je bilo jasno zašto ih prati reputacija ekskluzivnog brenda. Svaki par ručno je izrađen, s detaljima od 18-karatnog zlata, bisera i kristala, ovisno o modelu, pa više djeluju kao modni statement nego obične naočale. Posebno mi je fora što imaju nosne jastučiće od žada, prirodnog minerala s umirujućim učinkom pa osim što izgledaju wow, stvarno su ugodne za nošenje cijeli dan.

Po povratku na set s novim parom naočala osjećala sam se potpuno drugačije. Okruženje je bilo isto, ista dinamika, isti blesimetar, isti kolege i ista ekipa u režiji.

Jedina razlika bila je ta što sam sada sve to vidjela jasno. A kada dobro vidiš, sve ide lakše.

I posao, i svakodnevica, i život općenito.

Sadržaj je nastao u suradnji s partnerom Ghetaldus optika.