Bio je meta izrugivanja: Ovo je priča o čovjeku čiji je IQ navodno bio veći od Einsteinovog

William James Sidis ime je koje u popularnoj kulturi simbolizira vrhunac ljudskog intelekta, enigma čiji je procijenjeni kvocijent inteligencije od 250 do 300 i danas predmet divljenja i kontroverzi. Rođen kao čudo od djeteta koje je s 18 mjeseci čitalo novine, a s 11 godina upisalo Harvard, Sidis je bio predodređen za grandioznu znanstvenu karijeru.

Ipak, njegov život nije bio priča o ostvarenom potencijalu, već o svjesnom i tragičnom bijegu od slave. Umjesto da postane vodeći matematičar svoga doba, odabrao je anonimnost, radeći slabo plaćene poslove i pišući pod pseudonimima, ostavivši iza sebe nasljeđe koje je jednako fascinantno koliko i duboko neshvaćeno.

Eksperiment u odgoju čuda od djeteta

Rođen je 1. travnja 1898. u Bostonu, kao sin ukrajinsko-židovskih imigranata, Borisa i Sare Sidis, oboje iznimno obrazovanih intelektualaca. Njegov otac Boris bio je ugledni psihijatar s Harvarda i pionir u polju psihopatologije, dok je majka Sarah bila liječnica. Odbacujući konvencionalne metode odgoja, roditelji su Williama podvrgnuli vlastitom edukacijskom eksperimentu, s ciljem poticanja neustrašive ljubavi prema znanju. Rezultati su bili zapanjujući. Mali William je s 18 mjeseci čitao "The New York Times", a do osme godine samostalno je naučio osam jezika: latinski, grčki, francuski, ruski, njemački, hebrejski, turski i armenski.

SKROMNI GENIJ /

On je 'Mozart matematike': Prošao jedinstven obrazovni put, a pobija brojke koje mu prišivaju

U istoj dobi izmislio je i vlastiti jezik, "Vendergood", te napisao četiri knjige. Mediji su ga prozvali čudom, no kritičari su roditeljske metode smatrali agresivnim "forsiranjem" koje djetetu oduzima djetinjstvo.

Godine na Harvardu i breme slave

Iako je sveučilište prvotno odbilo upisati devetogodišnjaka smatrajući ga emocionalno nezrelim, William je 1909. godine, sa samo 11 godina, postao najmlađi student u povijesti Harvarda. Njegova intelektualna superiornost bila je neupitna. Početkom 1910. održao je predavanje Harvardskom matematičkom klubu o četverodimenzionalnim tijelima, ostavivši profesore i starije studente bez riječi.

Daniel F. Comstock, profesor s MIT-ja, izjavio je kako predviđa da će mladi Sidis postati "veliki astronomski matematičar" i vođa u svojoj znanosti. No, akademski uspjeh pratio je društveni neuspjeh. Zbog svoje dobi, bio je meta izrugivanja i maltretiranja. Breme slave postajalo je neizdrživo.

Nakon što je diplomirao cum laude u šesnaestoj godini, novinarima je jasno poručio: "Želim živjeti savršen život. Jedini način da se živi savršen život jest živjeti ga u osami. Oduvijek sam mrzio gomile." Bila je to najava potpunog zaokreta koji će uslijediti.

Bijeg u anonimnost

Nakon Harvarda, Sidis je kratko radio kao asistent na Sveučilištu Rice u Teksasu, ali je ubrzo otišao, frustriran nastavničkim obvezama i nerazumijevanjem studenata starijih od njega. Prijelomni trenutak dogodio se 1919. godine, kada je uhićen zbog sudjelovanja u socijalističkoj prvomajskoj paradi u Bostonu. Na suđenju je otvoreno izjavio da je socijalist, ateist i protivnik rata. Osuđen je na 18 mjeseci zatvora, no otac je iskoristio svoje veze kako bi ga poštedio kazne.

Umjesto u zatvoru, William je proveo godinu dana u sanatoriju svojih roditelja, gdje su ga pokušali "reformirati", prijeteći mu premještajem u umobolnicu. To iskustvo ga je slomilo i učvrstilo njegovu odluku da se zauvijek povuče iz javnosti.

NESHVAĆENA GENIJALKA /

Žena s IQ-om 228: Njezin životni put prkosi očekivanjima, ne prestaje intrigirati javnost

Odlučan da živi neovisan i privatan život, preselio se na Istočnu obalu i počeo raditi slabo plaćene, monotone poslove, poput upravljanja strojem za zbrajanje. Kad god bi ga netko prepoznao, odmah bi dao otkaz i preselio se. Svojim je prijateljima navodno priznao: "Sama pomisao na matematičku formulu izaziva mi fizičku mučninu."

Skriveni svijet Williama Sidisa

Iako se činilo da je "izgorio", Sidisov um nikada nije prestao raditi. U svojoj samoći, pod različitim pseudonimima, stvorio je impresivan opus. Njegova najznačajnija knjiga, The Animate and the Inanimate, objavljena 1925., donosi spekulativnu kozmološku teoriju koja anticipira postojanje tamne materije i crnih rupa. U njoj tvrdi da u svemiru postoje područja gdje drugi zakon termodinamike djeluje obrnuto.

Desetljećima kasnije, slavni izumitelj i njegov harvardski kolega Buckminster Fuller izrazio je oduševljenje knjigom, tvrdeći da je Sidis jasno predvidio crnu rupu. Njegovi interesi bili su nevjerojatno široki. Napisao je opsežnu povijest američkih domorodaca, "The Tribes and the States", u kojoj je tvrdio da su demokratski principi irokeških federacija utjecali na američki ustav. Bio je i strastveni "peridromofil" - termin koji je sam skovao za ljubitelje sustava javnog prijevoza - i napisao je stručnu raspravu o sakupljanju tramvajskih karata.

NOVO ISTRAŽIVANJE /

Znanstvenici složni: Kod inteligentnijih ljudi ovaj segment obično bolje funkcionira

Njegov skriveni život bio je posvećen istraživanju, daleko od očiju javnosti koja ga je smatrala propalim genijem.

Kontroverza oko 'najvišeg IQ-a'

Tvrdnja da je Sidisov IQ iznosio između 250 i 300, što bi ga činilo najinteligentnijom osobom u zabilježenoj povijesti, potječe od njegove sestre Helene. Ona je autoru Abrahamu Sperlingu 1946. izjavila da je njezin brat nekoliko godina prije smrti riješio test inteligencije kod psihologa i postigao "najviši rezultat ikad zabilježen". Međutim, za to ne postoje konkretni dokazi; zapisi o testiranju, ako su ikad postojali, izgubljeni su.

Skeptici smatraju da je Helena možda pogrešno protumačila rezultat testa za državnu službu koji je William polagao 1933. godine. Naime, njegov rang na listi bio je 254, što je lako moglo biti zamijenjeno za IQ rezultat. Ipak, bez obzira na točnu brojku, neupitno je da su ga njegovi suvremenici, uključujući vodeće znanstvenike s Harvarda i MIT-a, smatrali intelektualnim divom.

William James Sidis preminuo je 17. srpnja 1944., u 46. godini, od moždanog udara - iste bolesti koja je odnijela i njegovog oca. Umro je sam, kao siromašni činovnik u unajmljenoj sobi. Njegova priča postala je tragično upozorenje o pritisku koji društvo i ambiciozni roditelji mogu nametnuti darovitoj djeci. Je li njegov život bio neuspjeh? Za javnost, koja je očekivala čuda, svakako jest. No za čovjeka koji je iznad svega cijenio anonimnost, bijeg od nametnute sudbine genija možda je bio jedina pobjeda koju je istinski želio.

Prvi hrvatski Voyo original - pratite novu seriju 'IQ 160' . Ne propustite novi hit.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE GALERIJU

IQ KAO KUĆA /

Psujete i pričate sami sa sobom? Ovo je 28 znakova da ste iznadprosječno inteligentni