Dok se planet zagrijava, jedan dio Atlantika se hladi: Znanstvenici otkrili što se događa
Neobična pojava u vodama južno od Grenlanda godinama zbunjuje znanstvenike, a nova studija pokazuje da bi mogla biti povezana s mnogo većim promjenama koje zahvaćaju planet
Dok gotovo cijeli planet iz godine u godinu bilježi rast prosječnih temperatura, jedno područje sjevernog Atlantika ponaša se potpuno suprotno očekivanjima. Južno od Grenlanda već desetljećima postoji neobična hladna zona – područje oceana koje se postupno hladi unatoč globalnom trendu zatopljenja.
Nova međunarodna studija sada upozorava da taj fenomen možda nije tek lokalna anomalija, nego jedan od najozbiljnijih znakova da se Zemlja približava opasnoj klimatskoj prekretnici, piše Science Alert.
Kako bi utvrdili što se zapravo događa u tom dijelu Atlantika, istraživači su analizirali satelitska mjerenja, klimatske reanalize te podatke o toplinskom sadržaju oceana koji sežu sve do 1955. godine. Cilj im je bio otkriti zašto se upravo to područje hladi dok ostatak svijeta prolazi kroz ubrzano zagrijavanje. Njihovo istraživanje objavljeno je u uglednom znanstvenom časopisu Geophysical Research Letters, a upozorenje bi moglo biti jedno od najvažnijih klimatskih upozorenja posljednjih godina.
Zašto se dio oceana hladi?
Dosad su među znanstvenicima postojala dva moguća objašnjenja. Prema prvom, u regiju stiže manje topline zbog promjena u oceanskim strujama. Drugo je pokazalo da ocean na tom području gubi više topline kroz svoju površinu.
Rezultati novog istraživanja jasno podupiru prvo objašnjenje. Znanstvenici su utvrdili da problem nije u pojačanom gubitku topline. Naprotiv, količina topline koja se iz oceana oslobađa u atmosferu čak se smanjila. Drugim riječima, ocean se ne hladi zato što više topline odlazi, nego zato što mu dolazi manje topline nego prije. To otkriće izravno upućuje na slabljenje jednog od najvažnijih sustava oceanske cirkulacije na Zemlji – Atlantske meridionalne prevratne cirkulacije, poznate pod kraticom AMOC.
Riječ je o golemom sustavu oceanskih struja koji funkcionira poput svojevrsne globalne transportne trake. AMOC prenosi toplu vodu iz tropskih područja prema sjeveru Atlantika, dok se hladnija i gušća voda vraća prema jugu u dubokim slojevima oceana. Taj proces ima ključnu ulogu u regulaciji klime, osobito u Europi.
Budući da se hladna zona nalazi upravo na sjevernom dijelu tog složenog sustava, logično je da temperature u tom području padaju kada AMOC slabi i prema sjeveru prenosi manje toplih masa vode iz tropskih i ekvatorijalnih krajeva.
Autori studije stoga zaključuju da je hladna zona jedan od najjasnijih pokazatelja postupnog slabljenja AMOC-a. Osim toga zabrinjavajuće je, upozoravaju istraživači, što se pojavljuju znakovi koji upućuju na približavanje takozvanoj kritičnoj točki ili "tipping pointu" – trenutku nakon kojeg bi promjene mogle postati nagle, teško predvidljive i potencijalno nepovratne.
"S obzirom na dobro potvrđeno postojanje kritične točke AMOC-a, kao i na nedavna istraživanja koja su identificirala niz ranih upozoravajućih signala približavanja toj prekretnici, snažni dokazi o slabljenju AMOC-a predstavljaju ozbiljan razlog za zabrinutost društva i donositelja odluka", navode autori studije.
Slabljenje sustava i nastanak hladne zone povezani
Da AMOC postupno usporava nije nova spoznaja. Brojna istraživanja posljednjih godina već su upozoravala na taj trend. Međutim, nova studija pruža neke od dosad najuvjerljivijih dokaza da su slabljenje tog sustava i nastanak hladne zone u sjevernom Atlantiku izravno povezani.
Zaključci se podudaraju i s rezultatima istraživanja objavljenog 2025. godine, koje je pomoću naprednih klimatskih modela također povezalo AMOC s fenomenom poznatim kao "sjevernoatlantska rupa zagrijavanja" (North Atlantic warming hole).
Prema znanstvenicima, višedesetljetne promjene toplinskog sadržaja oceana mnogo su snažnije povezane s prijenosom topline oceanskim strujama nego s promjenama na samoj površini mora. Upravo zato slabljenje AMOC-a ostavlja tako vidljiv trag u sjevernom Atlantiku.
Pitanje koje sada zabrinjava znanstvenu zajednicu glasi: što će se dogoditi ako se taj proces nastavi? Odgovor nije nimalo ohrabrujući.
Prema većini suvremenih klimatskih modela, AMOC se postupno približava kritičnoj točki nakon koje bi mogao značajno oslabjeti ili se čak potpuno zaustaviti. Takav scenarij danas se smatra jednim od najvećih klimatskih rizika s kojima se čovječanstvo suočava.
Glavni uzrok tog procesa kombinacija je zagrijavanja oceana i ubrzanog topljenja ledenjaka. Topljenjem ledenih masa u ocean dospijevaju velike količine slatke vode, što mijenja gustoću morske vode i narušava mehanizme koji pokreću AMOC.
Posljedice mogućeg kolapsa
Europa bi se mogla suočiti s osjetno hladnijim i oštrijim zimama, dok bi se vremenski obrasci diljem planeta značajno promijenili. Promjene bi zahvatile ekosustave, poljoprivredu, ribarstvo i globalnu sigurnost opskrbe hranom. Stručnjaci upozoravaju da bi učinci bili globalni te bi se osjećali desetljećima.
Iako još uvijek postoji velika neizvjesnost oko toga koliko smo zapravo udaljeni od te kritične točke, simulacije provedene u okviru međunarodnog projekta CMIP6 pokazuju da bi se ona u značajnom broju scenarija mogla dosegnuti već sredinom ovog stoljeća.
Dodatni problem predstavlja činjenica da se AMOC izravno prati tek od 2004. godine. To znači da znanstvenici raspolažu relativno kratkim nizom mjerenja, zbog čega je teško precizno odrediti brzinu i smjer promjena koje se trenutačno odvijaju. Unatoč tome, sve veći broj istraživanja dolazi do sličnog zaključka – jedan od najvažnijih regulatora Zemljine klime postupno slabi.
"Ovaj rizik zahtijeva hitnu pozornost donositelja političkih odluka", zaključuju autori studije.
POGLEDAJTE GALERIJU