Mnoge zbunjuju brojke i nepoznati nazivi: Evo kako protumačiti etikete na proizvodima
Čitanje deklaracija vještina je koja osnažuje potrošače i daje im kontrolu, to je mali korak koji dugoročno može imati velik utjecaj na zdravlje i kvalitetu života pojedinca
Razumijevanje informacija na poleđini pakiranja hrane ključna je vještina modernog potrošača, no mnogi su zbunjeni pred nizom brojki, postotaka i nepoznatih naziva. Marketinške poruke s prednje strane proizvoda često obećavaju zdravlje i vitalnost, no istina o sastavu onoga što se unosi u organizam krije se upravo u detaljnim deklaracijama.
Stručnjaci za prehranu i nadležne europske institucije slažu se kako je ovladavanje čitanjem etiketa temelj za donošenje informiranih odluka i odabir kvalitetnijih namirnica.
Metoda dešifriranja deklaracija na proizvodima
Uz nekoliko smjernica, nutritivne tablice i popisi sastojaka postaju moćan alat za svakog potrošača, piše NHS.
Popis sastojaka otkriva prirodu proizvoda
Prije analize brojčanih vrijednosti, prva i najvažnija stavka jest popis sastojaka. To je najtransparentniji dio deklaracije jer su sastojci navedeni u silaznom redoslijedu prema količini. Sastojak kojeg ima najviše nalazi se na prvom mjestu. Ako su na vrhu popisa šećer, sol ili zasićene masti, to je jasan pokazatelj da proizvod vjerojatno nije nutritivno bogat.
Općenito pravilo koje je korisno slijediti jest: što je popis sastojaka kraći, to je proizvod manje procesiran i bliži svom prirodnom obliku. Dug popis s neprepoznatljivim kemijskim nazivima upućuje na visoko procesiranu hranu. Također, prema zakonskim propisima, alergeni poput orašastih plodova, mlijeka, glutena ili soje moraju biti jasno istaknuti, najčešće podebljanim slovima, što je ključna informacija za osobe s alergijama i intolerancijama. Ako prvi sastojci uključuju vrhnje, maslac ili ulje, velika je vjerojatnost da je riječ o proizvodu s visokim udjelom masti.
Tumačenje nutritivne tablice
Nutritivna tablica pruža detaljan uvid u energetsku i hranjivu vrijednost proizvoda. Informacije se najčešće prikazuju na 100 grama (ili 100 mililitara) te po preporučenoj porciji. Vrijednosti na 100 grama najkorisnije su jer omogućuju objektivnu usporedbu sličnih proizvoda različitih proizvođača.
Prvo na što treba obratiti pozornost jest veličina porcije koju je definirao proizvođač jer se ona često ne podudara sa stvarno konzumiranom količinom. Sve navedene vrijednosti, uključujući kalorije, odnose se na tu jednu, definiranu porciju. Konzumacijom dvostruko veće količine unosi se i dvostruko više kalorija, masti i šećera.
Ključan dio tablice su i postoci preporučenog unosa (posto PU), koji pokazuju koliko jedna porcija hrane doprinosi preporučenom dnevnom unosu pojedinog nutrijenta, temeljenom na prehrani od 2000 kcal (8400 kJ) za prosječnu odraslu osobu. Ovi postoci služe kao brzi vodič: općenito pravilo je da je 5 posto PU ili manje niska vrijednost, dok je 15 posto PU ili više visoka vrijednost. Stoga je cilj birati proizvode s nižim postotkom za zasićene masti, sol i dodane šećere, a s višim za vlakna, vitamine i minerale poput kalcija i željeza.
Prepoznavanje šećera i aditiva
Jedan od najvećih izazova za potrošače jest prepoznavanje skrivenih šećera. Proizvođači ih često navode pod različitim imenima kako bi prikrili njihov stvarni udio.
Šećer se na deklaracijama pojavljuje pod više od 60 naziva, a neki od najčešćih uključuju glukozni sirup, fruktozu, dekstrozu, maltozu, saharozu, ječmeni slad i kukuruzni sirup. Jednostavna metoda prepoznavanja jest traženje sastojaka koji završavaju na "-oza" ili u nazivu sadrže riječ "sirup".
Važno je razlikovati ukupne šećere od dodanih šećera. Ukupni šećeri uključuju prirodno prisutne šećere, poput onih u voću (fruktoza) i mlijeku (laktoza), dok se dodani šećeri unose tijekom procesa proizvodnje i povećavaju kalorijsku vrijednost bez dodavanja korisnih nutrijenata. Prehrana bogata dodanim šećerima otežava zadovoljavanje nutritivnih potreba unutar kalorijskih ograničenja.
Aditivi, poznati i kao E-brojevi, dodaju se hrani kako bi se poboljšala boja, okus ili produžio rok trajanja. Iako su svi odobreni aditivi prošli sigurnosne provjere, preporučuje se ograničiti unos hrane s dugim popisom aditiva. Međutim, važno je napomenuti kako nisu svi E-brojevi sintetički ili štetni – mnogi su prirodnog podrijetla, poput vitamina C (E300) ili kurkumina (E100).
Donošenje informiranih odluka pri kupovini
S posjedovanjem odgovarajućeg znanja, kupovina postaje strateška aktivnost za očuvanje zdravlja. Prilikom odabira, korištenjem informacija "na 100 g" moguće je usporediti dva slična proizvoda i odabrati onaj s manjim udjelom soli, šećera i zasićenih masti.
Na tržištu Europske unije sve se češće koristi sustav označavanja Nutri-Score, koji se nalazi na prednjoj strani pakiranja. Ljestvica od slova A (zeleno) do E (crveno) pruža brzu i jednostavnu informaciju o ukupnoj nutritivnoj kvaliteti proizvoda. Slovo A označava nutritivno najpovoljniji izbor, dok E označava onaj koji bi trebalo konzumirati rjeđe. Takav sustav olakšava donošenje brzih odluka. Najsigurniji način za izbjegavanje skrivenih šećera i nepotrebnih aditiva jest odabir cjelovitih, neprocesuiranih namirnica poput svježeg voća, povrća, mesa i žitarica.
Umjesto oslanjanja na privlačne tvrdnje s naslovnice, preporučuje se okrenuti proizvod i posvetiti vrijeme analizi popisa sastojaka i nutritivne tablice.
POGLEDAJTE GALERIJU