Nova prijetnja globalnom zdravlju: Sve što trebate znati o povratku smrtonosnog virusa

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je epidemiju ebole u Demokratskoj Republici Kongo "izvanrednom situacijom od međunarodnog značaja za javno zdravlje", signalizirajući globalnu zabrinutost zbog brzine i razmjera širenja ovog virusa. U središtu krize nalazi se rijetka i slabo istražena vrsta ebole, Bundibugyo, za koju trenutačno ne postoji odobreno cjepivo. Situaciju dodatno komplicira činjenica da je epicentar epidemije u provinciji Ituri, području duboko pogođenom oružanim sukobima i masovnim raseljavanjem stanovništva, što stvara gotovo savršenu oluju za širenje smrtonosne bolesti.

Prema posljednjim izvješćima, broj sumnjivih slučajeva premašio je 900, a stotine ljudi su preminule, uključujući i zdravstvene djelatnike na prvoj crti obrane. Virus je već prešao granice potvrđujući strahove od eskalacije.

Što je ebola i kako se prenosi?

Ebola, poznata i kao virusna hemoragijska groznica, teška je i često fatalna bolest koju uzrokuje virus iz roda Orthoebolavirus. Iako je identificirano šest vrsta, tri su poznate po izazivanju velikih epidemija: ebola virus (Zaire), sudanski virus i, u ovom slučaju, Bundibugyo virus. Stopa smrtnosti u prošlim epidemijama kretala se od zastrašujućih 25 do 90 posto, s prosjekom od oko 50 posto.

Smatra se da su prirodni domaćini virusa voćni šišmiši. Na ljude prelazi bliskim kontaktom s krvlju, izlučevinama ili organima zaraženih životinja poput čimpanzi, gorila, majmuna ili šumskih antilopa. Jednom kada virus uđe u ljudsku populaciju, širi se izravnim kontaktom s tjelesnim tekućinama zaražene osobe, kao što su krv, slina, povraćeni sadržaj, izmet, znoj, suze, urin i sjeme. Do zaraze može doći kroz oštećenu kožu ili sluznicu očiju, nosa i usta. Važno je napomenuti da se, prema dosadašnjim spoznajama, virus ne prenosi zrakom između ljudi. Veliki rizik predstavljaju i predmeti kontaminirani tjelesnim tekućinama, poput posteljine, odjeće ili medicinske opreme. Pogrebni običaji, koji u nekim zajednicama uključuju izravan kontakt s tijelom preminulog, također su se pokazali kao značajan faktor u lancu prijenosa.

U IZOLACIJI SU /

Dvoje Talijana testirali na ebolu, u izolaciji su: 'Aktivirali smo mjere opreza'

Simptomi koji pale alarm

Vrijeme od trenutka zaraze do pojave prvih simptoma, poznato kao period inkubacije, traje od dva do 21 dan. Osoba nije zarazna dok se simptomi ne pojave. Bolest obično počinje naglo, sa simptomima koji podsjećaju na gripu ili malariju: visoka temperatura, iscrpljenost, bolovi u mišićima, jaka glavobolja i grlobolja.

Foto: Shutterstock

Nakon početne faze, bolest napreduje i razvijaju se teži simptomi poput mučnine, povraćanja, proljeva i osipa. U teškim slučajevima dolazi do zatajenja funkcije jetre i bubrega. Iako je ebola poznata kao hemoragijska groznica, krvarenje se ne javlja kod svih pacijenata. Kada se pojavi, obično je to u kasnijoj fazi bolesti, a može biti unutarnje i vanjsko - iz desni, nosa, u povraćenom sadržaju ili stolici. Analize su pokazale da su upravo hemoragijske manifestacije i teški proljev ključni prediktori smrtnog ishoda. Smrt najčešće nastupa između šestog i šesnaestog dana od pojave simptoma, uglavnom kao posljedica šoka uzrokovanog teškim gubitkom tekućine.

Izazovi nove epidemije u Kongu

Ova epidemija razlikuje se od prethodnih zbog nekoliko ključnih faktora. Prvo, uzrokuje je soj Bundibugyo, koji nije viđen više od desetljeća. Ne postoje odobrena cjepiva niti specifični lijekovi za njega, što liječnicima ostavlja samo mogućnost pružanja potporne skrbi. Početni testovi na ebolu bili su negativni jer su bili dizajnirani za detekciju češćih sojeva, što je dovelo do kašnjenja u dijagnostici i omogućilo neometano širenje virusa tjednima.

AKTIVIRANI IZVANREDNI POSTUPCI /

U susjedstvu upozorenje na ebolu: Dvoje ljudi vratilo se iz Ugande sa simptomima

Drugi veliki izazov je lokacija. Provincija Ituri je nestabilna regija s četvrt milijuna raseljenih osoba, gdje različite naoružane skupine neprestano preuzimaju kontrolu nad teritorijem. Trish Newport iz Liječnika bez granica ističe da je timovima za hitne intervencije iznimno teško, a ponekad i nemoguće, doći do žarišta zaraze. Loše ceste dodatno otežavaju situaciju; putovanje od 90 kilometara može potrajati i više od tri sata. Vjerovanja u lokalnim zajednicama također predstavljaju prepreku. Ministar zdravstva Konga, Samuel Roger Kamba, izjavio je da su mnogi slučajevi ostali neprijavljeni jer su mještani vjerovali da je bolest "vračanje" ili "mistična bolest", tražeći pomoć od iscjelitelja umjesto u bolnicama.

Povijest borbe i naučene lekcije

Ebola je prvi put identificirana 1976. godine u dvije istovremene epidemije: jedna u Južnom Sudanu, a druga u selu Yambuku u Zairu (današnji DR Kongo), blizu rijeke Ebole, po kojoj je i dobila ime. Od tada se svijet suočio s više od dvadeset epidemija, no nijedna nije bila tako razorna kao ona u Zapadnoj Africi između 2013. do 2016. godine. Ta je epidemija, uzrokovana sojem Zaire, zarazila više od 28.000 ljudi i odnijela više od 11.000 života u Gvineji, Liberiji i Sijera Leoneu, pokazavši svijetu koliko brzo se virus može oteti kontroli u gusto naseljenim urbanim područjima sa slabim zdravstvenim sustavima.

Upravo je ta kriza potaknula ubrzani razvoj cjepiva i lijekova. Danas postoje odobrena cjepiva, poput cjepiva Ervebo, i dva tretmana monoklonskim antitijelima (Inmazeb i Ebanga) koji su pokazali visoku učinkovitost, ali, nažalost, samo protiv Zaire soja.

PREKO 200 MRTVIH /

Buja epidemija smrtonosne bolesti: Više od 900 zaraženih, a lijeka još uvijek nema

Prevencija i globalni odgovor

S obzirom na nedostatak specifične terapije za soj Bundibugyo, prevencija i potporna skrb su ključni. Svjetska zdravstvena organizacija i druge agencije fokusiraju se na edukaciju zajednica o rizicima i mjerama zaštite. To uključuje izbjegavanje kontakta s tjelesnim tekućinama zaraženih, temeljito pranje ruku, izbjegavanje konzumacije sirovog mesa divljih životinja i prakticiranje sigurnih pogrebnih običaja.

Intenzivna potporna skrb, koja uključuje oralnu ili intravensku rehidraciju te liječenje simptoma, značajno poboljšava šanse za preživljavanje. Međunarodna zajednica mobilizirala je sve resurse. WHO je izdvojio gotovo četiri milijuna dolara za borbu protiv epidemije, dok je Afrički centar za kontrolu i prevenciju bolesti (Africa CDC) najavio proračun od 319 milijuna dolara. Veliki napor ulaže se u praćenje kontakata - identificirano je oko 3.600 osoba koje su bile u kontaktu sa zaraženima i koje se sada pomno nadziru.

Iako je rizik od širenja ebole izvan središnje i istočne Afrike minimalan, trenutna epidemija u DR Kongu predstavlja ozbiljan test za globalne mehanizme odgovora na zdravstvene krize. Uspjeh u zaustavljanju ovog smrtonosnog virusa ovisit će o kombinaciji znanstvenog napretka, brze humanitarne akcije i, najvažnije, povjerenja i suradnje s pogođenim zajednicama.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE GALERIJU 

EBOLA UZIMA ŽIVOTE /

Broje se mrtvi, tijela se iznose... Buja epidemija smrtonosne bolesti, ovi prizori su sablasni