Blizu Hrvatske nalazi se plaža na kojoj zid dijeli muškarce i žene: 'Često su u toplesu'

Samo nekoliko kilometara od hrvatske granice, u srcu Trsta, nalazi se prizor koji prkosi 21. stoljeću. Na gradskom kupalištu Bagno Marino La Lanterna, poznatijem pod nadimkom El Pedocin, bijeli betonski zid visok tri metra siječe šljunčanu plažu i nastavlja se u more, fizički odvajajući muškarce s jedne strane od žena i djece s druge.

Ovo nije kulisa za povijesni film, već svakodnevica na posljednjem rodno odvojenom kupalištu u Europi, instituciji koja istovremeno oduševljava lokalno stanovništvo i šokira neupućene turiste. Za ulaznicu od svega 1,20 eura ulazi se u svijet podijeljenih pravila, ostatak običaja iz nekog drugog vremena koji Tršćani, a osobito Tršćanke, grčevito brane.

Nasljeđe carstva i 'mrzovoljna ljupkost'

Kupalište je utemeljeno na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, u vrijeme kada je Trst bio glavna luka Austro-Ugarske Monarhije. Odvajanje spolova na javnim kupalištima tada je bila uobičajena praksa diljem Europe, vođena strogim zakonima o očuvanju javne pristojnosti.

PRAVA ČUDA /

Dokaz da je priroda najveći umjetnik: Ove su plaže toliko lijepe da ne trebaju nikakav filter

Dok su drugdje takve barijere davno pale, zid na Pedocinu preživio je sve povijesne i društvene mijene. Kako tvrde povjesničari, preživio je zahvaljujući izričitoj volji svojih korisnika. U pedesetim godinama prošlog stoljeća, kada se prvi put predložilo rušenje zida radi poticanja turizma, neformalna anketa pokazala je iznenađujući rezultat: većina građana, a pogotovo žena, željela je da zid ostane, piše greenmemag.

Atmosfera s obje strane zida ne može biti različitija. "Ovdje na muškoj strani je manje i tiše", priča Serena, 21-godišnja studentica književnosti koja ljeti radi kao spasiteljica. Spasioci, djeca do 14 godina i osobe s invaliditetom jedini su kojima je dopušteno prelaziti s jedne strane na drugu.

"Na ženskoj strani, oslobođene muških pogleda, žene govore i ponašaju se vrlo slobodno, često u toplesu, bez obzira na godine. Muškarci su, s druge strane, puno mirniji."

Serena, poput mnogih, cijeni tu tršćansku "mrzovoljnu ljupkost", citirajući lokalnog pjesnika Umberta Sabu. Dok se na ženskoj strani čuje smijeh i žamor, muška je rezervirana za kartaške igre, tihe razgovore i rasprave o politici.

Oaza slobode ili srednjovjekovni relikt?

Za brojne žene koje ga posjećuju, Pedocin nije kavez, već oaza slobode. To je siguran prostor gdje se mogu sunčati bez pritiska zbog izgleda, viška kilograma ili celulita. "Ne mislim da žene dolaze ovamo kako bi pobjegle od muškaraca. Možda je tako bilo prije 50 godina, ali ne više", objašnjava Barbara Sepic, koja često dolazi s prijateljicama.

Mlađe djevojke, kaže, dolaze na početku sezone kako bi u miru "uhvatile boju", a onda su spremne za miješane plaže. Za starije žene i majke s djecom, to je idealno mjesto za opuštanje.

No, ono što je jednima simbol slobode, drugima je neshvatljiv anakronizam. Nedavni incident, o kojem je izvijestio lokalni list Il Piccolo iz Trsta, zorno prikazuje taj sraz svjetova.

Turistički par iz Milana ušao je na muški dio plaže, nakon čega ih je jedna Tršćanka ljubazno upozorila na pravila. Njezina reakcija bila je sve samo ne ljubazna. "Živite u Srednjem vijeku! Sram vas bilo, ovo je diskriminacija. Vi ste hrpa seksističkih primitivaca", vikala je, zaprijetivši pozivom policiji. Situacija je eskalirala do ruba fizičkog sukoba prije nego što je par napustio plažu, tražeći povrat novca za ulaznice.

Događaj je pokrenuo lavinu komentara na društvenim mrežama, gdje su stanovnici Trsta stali u obranu svoje tradicije. "Pedocin je dio tršćanske tradicije, a sada je postao žrtva 'cancel kulture'", napisao je jedan korisnik. "To nije Srednji vijek! To je dio povijesti Trsta. Nijedan Tršćanin ne želi ukloniti taj zid", dodala je druga.

KUPANJE JE ZABRANJENO /

Kristalno plavi izvor podno Dinare: Zmajevo oko jedno je od najljepših mjesta u Hrvatskoj

Zagonetka u imenu i identitet grada

Čak je i porijeklo nadimka "Pedocin" obavijeno velom tajne. Na tršćanskom dijalektu, riječ može značiti i "mala dagnja" (pedoci), koje su nekoć rasle na obližnjim stijenama, ali i "uš". Druga teorija, naime, kaže da su se na tom mjestu u 19. stoljeću austrougarski vojnici rješavali ušiju.

Danas je to jednostavno pristupačan bijeg od gradske vrućine i jedan od najautentičnijih simbola grada čiji je identitet i sam po sebi anomalija. O plaži je snimljen i dokumentarni film "L'Ultima Spiaggia" (Posljednja plaža), prikazan na festivalu u Cannesu 2016. godine.

Iako zid seže i u more, parovi i prijatelji se bez problema nalaze u dubljoj vodi, iza bova koje označavaju granicu. Podjela se u potpunosti ukida samo jednom godišnje, za vrijeme velike ljetne fešte. El Pedocin možda nije lijep u klasičnom smislu. Beton je grub, nema pijeska, a zid zaklanja pogled. Pa ipak, uvijek je pun. On opstaje jer pripada ljudima koji ovdje žive, kao tvrdoglavi spomenik jednom drugačijem poimanju slobode, koje se u ovom kutku Jadrana mjeri visinom zida.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE GALERIJU

BISERI JADRANA /

Svjetski mediji bruje o ovih 14 najljepših hrvatskih plaža: Skrivaju više od sunca i mora