Psihologinja o roditeljskom nadzoru: 'Važno je da su djeca ponekad neposlušna'

Kada je roditeljstvo u pitanju, sve se češće govori o potrebi praćenja svakog koraka djeteta – od školskih obaveza do slobodnog vremena. Iako roditeljska uključenost ima važnu ulogu u razvoju djece, granica između podrške i pretjerane kontrole ponekad može postati nejasna. Stručnjaci upozoravaju da djeca, uz strukturu i granice, trebaju i prostor za samostalnost, pogreške i vlastite odluke kako bi razvila samopouzdanje i osjećaj osobne kompetentnosti.

Kako pretjerani nadzor utječe na emocionalni i psihološki razvoj djece, gdje je granica između zdrave roditeljske uključenosti i kontrole te zašto je važno djeci dopustiti da ponekad pogriješe, za Net.hr objašnjava Ivana Garašić, mag. psych., klinička psihologinja i kognitivno-bihevioralna terapeutkinja.

NARUŠENA SAMOSTALNOST /

Je li e-Dnevnik oduzeo djeci slobodu? Psihologinja: 'Otežano se razvija osjećaj odgovornosti'

U posljednje vrijeme sve se češće govori o roditeljstvu koje uključuje stalni nadzor dječjeg ponašanja i školskih obaveza. Kako takav pristup utječe na emocionalni i psihološki razvoj djece?

Djeca trebaju strukturu i granice, ali jednako tako trebaju osjećaj autonomije. Kada je nadzor pretjeran, djeca mogu razviti osjećaj da nisu kompetentna sama donositi odluke ili rješavati probleme.

''Važno je balansirati između granica i autonomije''

To može utjecati na razvoj samopouzdanja i osjećaja osobne učinkovitosti. Kako znamo da je zdravo samopouzdanje važan zaštitni faktor za razvoj teškoća mentalnog zdravlja, važno je pažljivo balansirati između granica i autonomije, a u tom kontekstu pojam ''nadzor“ ne bi trebao biti prisutan jer ne govori o odnosu, nego o jednostranom postupanju.

Gdje biste vi povukli granicu između zdrave roditeljske uključenosti i pretjerane kontrole?

Zdrava uključenost znači da roditelj pruža podršku, postavlja jasne granice i interesira se za djetetov život. Pretjerana kontrola nastaje kada roditelj pokušava upravljati svakim detaljem djetetovog ponašanja ili iskustva.

U tretmanu često možemo vidjeti djecu čiji su roditelji kontrolirajući – ta su djeca često izgubljena po pitanju identiteta i teško procjenjuju čak i koje igre vole, a koje ne vole. Svoje želje i potrebe često izražavaju tako da ponavljaju pravila koja postavljaju roditelji. Roditelji mogu nazivati takvu djecu poslušnom i pozitivno procjenjivati poslušno ponašanje, međutim izuzetno je važno i razvojno potrebno da djeca budu neposlušna, odnosno da isprobavaju gdje su granice, kako bi otkrili koja je granica njihovih kompetencija.

'TREBAMO DOSLJEDNE ODRASLE' /

Psihologinja o zabranama društvenih mreža za djecu: 'Same po sebi ih neće i ne mogu zaštiti'

Kakve posljedice može imati odrastanje u okruženju u kojem se pogreške doživljavaju kao nešto što se mora odmah ispraviti ili sankcionirati?

Ako dijete nema prostor za pogrešku, može razviti strah od neuspjeha i pretjeranu samokritičnost. Pogreške su zapravo ključni dio učenja.

Djeca kroz njih razvijaju otpornost, fleksibilnost i sposobnost rješavanja problema.

Zašto neka djeca skrivaju probleme umjesto da traže pomoć?

Djeca će tražiti pomoć kada osjećaju da će biti shvaćena i podržana. Ako očekuju kritiku ili kaznu, veća je vjerojatnost da će probleme skrivati. Zapravo, djeca će prirodno tražiti pomoć jer su biološki orijentirana na podršku odrasle osobe. Izbjegavanje traženja pomoći i sakrivanje teškoća znak je da je potrebno raditi na odnosu djeteta i roditelja.

MENTALNO ZDRAVLJE /

Kako prepoznati kad trebamo pomoć? Psihologinje upozoravaju, ovo su alarmi

Koliko je važna unutarnja motivacija?

Unutarnja motivacija razvija se kada dijete osjeća autonomiju, kompetentnost i povezanost s drugima. Ako je fokus stalno na vanjskoj procjeni i kontroli, ta motivacija može oslabjeti.

''Autoritet ne dolazi iz kontrole, nego stabilnosti''

Međutim, bez unutarnje motivacije djeca neće zaista osjetiti postignuće, zadovoljstvo postignutim, neće osjetiti poriv istraživati, razvijati se, raditi na svojim interesima.

Kako roditelji mogu graditi povjerenje, a zadržati autoritet?

Autoritet ne dolazi iz kontrole, nego iz stabilnosti, dosljednosti i emocionalne dostupnosti. Djeca trebaju roditelja koji postavlja granice, ali i pokazuje razumijevanje. Zapravo, djeca uče primjerom odraslih i promatraju naše odnose. Ako smo dosljedni u svim svojim odnosima, djeca će naučiti da smo stabilni, sigurni i da nam se mogu obratiti.

SAVJETI STRUČNJAKA /

Nasilje na internetu ima dugotrajne posljedice na djecu: 'Roditelji trebaju ostati smireni'

Kako reagirati na dječje pogreške?

Najkorisnije je reagirati na način koji potiče razumijevanje situacije i traženje rješenja, umjesto fokusiranja na kaznu. Ponekad je dovoljno (i potrebno) naučiti dijete da ostane sa svojom pogreškom i njenim posljedicama – ne ispravljati, naučiti da se kod grešaka nekad javljaju teške emocije i da je u redu ostati s njima. Na taj način učimo ih psihološkoj otpornosti i svjesnosti svojih emocija, što je važno u razvoju zdrave ličnosti.

Koja bi bila najvažnija poruka roditeljima?

Djeca trebaju roditelje koji su sigurna baza – koji su prisutni, postavljaju granice, ali i vjeruju u djetetovu sposobnost da uči, razvija se i ponekad pogriješi. Isto tako, trebaju roditelje koji i sami pogriješe, osjećaju teške emocije, pokazuju ih i priznaju svoje pogreške – na taj će način najbolje naučiti kako se regulirati i izgraditi granice vlastite autonomije i identiteta.

Kontrola može stvoriti privid sigurnosti, ali povjerenje i odnos dugoročno stvaraju otporniju i samostalniju djecu.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE GALERIJU

TAJNE RODITELJSTVA /

Stvari koje većina roditelja potajno radi: I ako ih uhvatite, ovo vam nikada neće priznati

POGLEDAJTE VIDEO Psihologinje otvoreno o ADHD-u i autizmu kod odraslih: 'Svi imamo potrebu znati tko smo'